——0780—- (книн)

SANJA – Sep 9, 1998

Zovem 0780, svoj rodni kraj,
Javlja se zena, nepoznata meni,
Zvuci prebijena, sva izlomljena,
„dobar dan, ko ste vi, ako smijem da znam?“

Ja sporo pricam, da me bolje shvati
„Izbjegilaca sam ovdje preko bare,
to je moj dom, gdje zivis ti,
to mje moj krevet, gdje sanjate vi,
A gdje su rupe na zidu e,
Tu su ti moje slike bile.“

Cujem sum, na drugoj strani osjecam strah,
Plasi se nepoznata zena mene,
Tisine nema, hrci telefon,
Cuje zena da zovem iz daleka.

Ne govori nista, pusti ona
Da sumi tisina,
vidim da nece nista reci,
Pa joj onda opet kazem ja;

„Slusaj zeno, to je moj stan,
Sve razbijene stvari,
Svi tanjiri i case su nase,
Ne zelim ti nista, lijepose provedi,
SAnjaj da zivis u medini,
I ti si izbjeglica kao i ja,
Netko je i u tvom stanu, znaj
Rat je rat, ali vraticu se ja,
Nema tamo nitkog koga znam,
Ali jeb*ga zeno, to je moj zavicaj.“

Jos nesto da sklopim
da me stara nikad ne zaboravi,
Ali cujem klik, i nestaje zvuck,
Shvacam da nema nikog na liniji tu….

Dizem opet slusalicu (kod nas je mrak)
i s smjeskom na licu,
zovem 0780, moj rodni kraj,
i znam da tamo sad, u domu mom,
Zvoni uzbuna….
(niko se ne javlja)
a ja opet okrecem broj,
nek znadu moji ne pozvani gosti,
0780 je od moga zavicaja broj.

sanja p.

Извор: SerbianCafe.com