Да л′ тко и тебе, Соларићу, гледи ?

Молитве, стихови, афоризми, виц и псовке једног језика представљају кумулативну експресију духа културе коју дешифрују

Posted in друштво, култура, књижевност by Соларић on 25 децембра, 2008

ПСОВКА

Прошле недеље провео сам два дана у Ванкуверу. Све време је падала киша. Сада, у Калгарију, пада снег и за наредне дане најављују температуре до минус тридесет. Гледам телевизију, канал посвећен времену. „Спремите се за дубоко замрзавање”, каже водитељ уз беспрекоран осмех и ја се одмах осетим као ћурка у фрижидеру у оближњој самоуслузи. После те визије, кишни дани у Ванкуверу делују као време у рају.

Давид Албахари

[објављено: 18/12/2008]

george wordy , 18/12/2008,

Nakon propasti dalekih civilizacija , njihov jedini pecat ostaje u njihovoj arhitekturi , kulturi i jeziku, koji cesto puta i nakon pronalazenja ostaje dosta dugo vremena nerazjasnjena enigma za istrazivace.

A jezik odredjene civilizacije, naroda otkriva filozofiju zivljenja kao kod njihovog razvoja i njihove propasti. Reci sadrze bozansku energiju i desifruju poruke iz vise dimenzije naseg bitisanja.

Da nema reci, pisci ne bi mogli da pisu taj jedan roman kao je to opisao Umberto Eko, pesnici ti lirski proroci ne bi mogli da nam prenesu nadnaravne poruke tvorca u kosmickoj misiji coveka, koja je ispunjena uspesima i padovima, katastrofama i uskrsnucima, filozofi ne bi mogli da nam prenesu njihova traganja za smislom bitisanja, poreklom ljudske misli i njihovom sudbinom.Velika je jos uvek enigma “Rongo rongo” piktografskog pisma nepoznate eonske civiloizacije u Juznoj Americi, sa neshvatljivom arhitekturom za nasu civilizaciju.

Dakle jednom narodu mozete sve unistiti ali mu ne mozete oduzeti kulturu koja je kodirana njihovim jezikom. Zasto je najteze u knjizevnosti pored kriticara biti prevodilac pogotovo medju raznorodnim kulturama i jezicima, jer mnogi ne dovoljno poznaju kulturu odredjenog naroda njihovu filozofiju zivljenja, a jezik nije samo fonetska forma vec ima i svoju duboku duhovnu dimenziju.

Molitve, stihovi, aforizmi, vic i psovke jednog jezika predstavljaju kumulativnu ekspresiju duha kulture koju desifruju. Zato rec nosi sa sobom visoku vibraciju energije koju jedan duh kultura sadrze u sebi i daju osnovnu vertikalu kulturnog identiteta psiholoske structure jednog naroda i pojedinca kao individualne licnosti.

Zato svako mora da nosi i veliku odgovornost prema svom jeziku jer saopstava iskonsku poruku predaka i smisla njegovog opstanka. Mnogi istrazivaci , filozofi ucuili su Hebrejski , ne bi li usli u sam smisao drevne civiliazcije I culture koja je ishodiste nase danasnje civilizacije.

Извор: Политика а.д. (коментари корисника)

Оставите одговор

Попуните детаље испод или притисните на иконицу да бисте се пријавили:

WordPress.com лого

Коментаришете користећи свој WordPress.com налог. Одјави се /  Промени )

Фејсбукова фотографија

Коментаришете користећи свој Facebook налог. Одјави се /  Промени )

Повезивање са %s

%d bloggers like this: