Да л′ тко и тебе, Соларићу, гледи ?

Српско родољубље код муслимана

Posted in књижевност, повесница, SerbianCafe by Соларић on 31 маја, 2009

Преузето са:

Srbi muslimanske vere

Varuna (novinar)

24. мај 2009.

Srpsko rodoljublje kod muslimana nije novijeg datuma – ne odnosi se samo na 19. i 20. stoleće. Ostao je pismeni trag o Muhamedu Hevaji iz Tuzle. On je sredinom 17. stoleća pisao pesme o Srbima hrišćanske i muslimanske vere. Proročki je zaključio da će zlo zadesiti naciju ako se bude delila po religioznom šavu – ako nacija zaboravi da su muslimani i hrišćani od jednog oca i jedne majke:

“Otac jedan, jedna mati,
Prvo bi nam valja znati,
Jer ćemo se paski klati…“


Početkom 19. stoleća, jedan od prvaka muslimana u Mostaru, Ali-aga Dadić, osniva politički pokret i traži autonomiju Bosne i Hercegovine u Turskoj. Njegovi sledbenici su, podjednako, i muslimani i pravoslavni. Ovo je bilo previše za tursku vlast. Ona se uplašila žešćih zahteva Srba oba zakona u Bosni i Hercegovini, koji su mogli da se povedu za primerom Srba u Srbiji, gde je buktao Prvi srpski ustanak. Da ne bi izazvali otvorenu pobunu u BiH, Turci nisu smeli da zatvore ili pogube Ali-agu Dadića, nego su ga, tajno, otrovali.

Da su srpski intelektualci, poslednja dva veka, više brige posvećivali svojoj naciji, istorijska literatura bi bila mnogo bogatija i drukčija – svrsishodnija nacionalnim interesima. Da su se, recimo, mlade generacije muslimana, u devetnaestom i dvadesetom stoleću, vaspitavale na primeru Sinan-paše Sijerčića iz Goražda, sigurno je da hrvatska propaganda ne bi mogla da ih pridobije u onolikom broju – u kojem su se priključili fašističkim jedinicama 1941. godine. A Sinan-paša Sijerčić je, krajem 18. stoleća, činio sve da muslimanima ukaže na njihovu pripadnost srpskoj naciji. Svakako, u to vreme, bio je to opasan korak za muslimana i visokog dostojanstvenika Turske.

No, Sinan-paša se nije obazirao na opasnosti. Štitio je pravoslavne Srbe od razuzdanih turskih zulumćara, najčešće pridošlica iz ostalih krajeva Turske. Pomagao je obnavljanje pravoslavne crkve blizu Goražda – zadužbine Hercega Stefana. Sinan-paša je negovao uspomenu na svoje pravoslavne pretke. Imao je pismene zapise da su bili srpski plemići Šijerinići u srednjevekovnoj Bosni. Šijerinići su ogranak još poznatije plemićke porodice Lučića. Kad je Sinan-paša Sijerčić, kao jedan od komandanata u turskoj vojsci, krenuo protiv srpskih ustanika u Srbiji, bliskim prijateljima je rekao da bi želeo da Turci budu poraženi, pa makar i sam glavu izgubio. Želja mu je ispunjena. Srbi su pobedili na Mišaru 1806. godine, a Sinan-paša Sijerčić je, u toj bici, poginuo.[8]

Omer Skopljaković: Ž E Lj A

… Dušmane mrzi, a Srpstvo ljubi,
Tako mi sine ti bio živ,
Pane li babo u borbi ljutoj,
Osvet’ ga sine, sokole siv…

Avdo Karabegović: OH, TA LjUBIM TE…

… Tako mi pravde
Višnjega Boga
Tako mi srpskog
Imena moga…
Protivu islama,
To ništa nije,
Sin Otadžbinu,
Ljubiti smije.

Omer-beg Sulejmanpašić-Despotović: SRPSTVU

Iz mog srca, iz plamenih grudi,
Iz uzdaha, iz duše, iz snova,
Tebi Srpstvo, moja srećo draga,
Leti, evo, laka pjesma ova!…

Suza čista; suza duše moje,
Suza, što me milom bratstvu veže,
Suza vjerna ljubavi i krvi,
Tebi, Srpstvo, što me vječno steže!

Aliverić Tuzlak: ZNAM JE ŠTA SAM

… Evo pjesme, nije vješta
Al’ za svojim leti jatom.
Nemojte me više vr’jeđat’
Zovite me Srbom, bratom!

Nuridin Ibnul-Hadžer: PJESMI

Uzdiži se, pjesmo moja,
Iz plamenih, srpskih grudi,
Smjelo leti kroz krajeve,
Đe god sl’jepi guslar gudi!

Uz gusala glase mile,
Đegod čuješ da se poje,
Tu slobodno spusti krila,
Tu ćeš naći braće moje…

Al’ međ’njima ako vidiš,
Ko te krivim okom gledi,
Tog se kloni! Izrod to je,
Tomu demon stope sl’jedi.

Uzdiži se pjemo moja,
Iz plamenih, srpskih grudi,
Smjelo leti kroz krajeve,
Đe god sl’jepi guslar gudi…

Aliverić Tuzlak: SRPSKI JEZIK
pesma protiv austrijske odluke da se srpski jezik zove “zemaljski“ – kasnije i “bošnjački“

Srpski jezik, rajski jezik –
Ne što njime zbori raja,
Već za to, što u sebi
Sve miline zvuka spaja.

Srpski jezik, rajski jezik –
Znaš kako s’ u duši hori,
Kad nam majka, kad nam sestra,
Kad nam ljuba njime zbori.

Srpski jezik, rajski jezik –
Znaš kako nas on potresa,
Kad nam guslar njime pjeva,
Te nas diže u nebesa.

Srpski jezik, rajski jezik –
Rane vida, l’ječi bole,
Znaš kako nam duši prija
Kad nas, starci njim sokole.

Srpski jezik, rajski jezik –
Za to velim, što da krijem:
Svaki onaj Bogu gr’ješi,
Ko ga zove zemaljskijem.

Ovako veličanstvene stihove srpskom jeziku, verovatno, nije moguće pronaći u delima drugih srpskih književnika – pravoslavne ili rimokatoličke vere. …

http://www.srpskapolitika.com/Izdvajamo/008-lat.html

steks (doktor za glavu)

25. мај 2009.

Jeremijatreci
Koliko je u Srbiji bilo dzamija do 1878?

—————————————–

Ovo mi liči na početak još jedne jalove rasprave. Nemam nameru da sporim istorijske činjenice, a još manje da nekog omalovažavam.
Ali, zanimljivo je da svako bira samo one činjenice i onaj period koji će da da težinu njegovim stavovima.

U tom svetlu, ja mogu da pitam: koliko je bilo džamija 1389-e?

Pusti to prijatelju. Nisu Srbi zvali Turke da ih ovi porobe.

Сродне теме:

Из рукописа Горњебрезничког

Posted in повесница by Соларић on 9 априла, 2009

Врхобрезнички родослов:

Родослов српских царева:


likinije nemanic

Живот деспота Стефана Лазаревића


Љетопис Царев Сербских

Сродне теме:

Примедбе: кључне речи маркирао Соларић


„Илахије на српском језику“

Posted in књижевност, повесница, религија by Соларић on 27 марта, 2009

ПОЕЗИЈА МУСЛИМАНА у Босни.

[Scheich Seifudin ef. Kemura und Dr. Vladimir Corovic: Serbokroatische Dichtungen Bosnischer Moslims, aus dem XVII., XVIII. und XIX. Jahrhundert. • Sarajevo, 1912.]

…песник Myxaмед Хеваја Ускјуфа, рођен 1601/2. Отмена порекла, богат и даровит, он je пропутовао доста света и стекао прилично знања. Знао je четири језика : турски, арапски, персијскн и српски. Поред стихова, написао je још и чувени речник „Потур Шахидије„. Карактеристичко je да je он језик којим пише називао сриским, или, као и савреник му Фрањевац Матија Дивковић, босанским. Своје „Илахије“ (побожне песме), на пример, Хеваји изрично назива: „Илахије на српском језику„. Он je y исто време први и најзнатнији песник муслимански.

Извор: Српски Књижевни Гласник

„Ja jesam po rodjenju musliman, ali necu da me trpaju u isti kos sa manijacima koji su samo radi svojih interesa, sahranili stotine hiljada momaka“

Posted in Uncategorized by Соларић on 23 марта, 2009

Додик: Језик мржње у Парламенту БиХ

У уторак у Сарајеву и у згради Парламента БиХ, у којем се разговарало о амандману о Брчком, полепљене су плакате са порукама: „Патриотске снаге зову“, „БиХ умире“, „Четнички фашизам опет расте“, „Додик завршава оно што је Караџић почео“, „Џамије се опет за Бајрам руше“, „Не дозволи да нам издајници и фашисти комадају домовину“, „Агресија, геноцид, силовање…“

Удружене бошњачке „Патриотске снаге“, „Патриотска лига БиХ“ и радикални бошњачки интернет портали покренули су акцију постављања ових плаката у свим већим градовима ФБиХ, како би указали на погубност Прудског споразума и спречили „закуцавање задњег ексера у ‘сандук’ звани БиХ“.

Фонет
[објављено: 20/03/2009]

Fadil-sarajlija , 20/03/2009,

Ja, kao stari sarajlija, i musliman, ali nisam fanatik niti radikal, moram priznati, da na zalost Bosna sve vise i vise tone u mrak radikalnog islama, svrstavajuci je u sam vrh teroristickih zemalja. Posto mnogo putujem, ponekada me je sramota, kako nas, bosance tretiraju na granicama, aerodromima.

Pogledajte sta su uradili upravo ljudi kao Haris, Ceric, Izetbegovic od naseg nekada zaista multietnickog grada.Vehabije, umotane zene kao u Avganistanu, Iranu,, prljavstina, stranacka podobnost, islamizacija koja se ogleda na svakom koraku,iskrivlijvanje jezika, istorijskih istina, falsifikati koji postaju nova istina,strah, nesigurnost koja se uselila u svakog normalnog covjeka, i onda se pitamo, a zasto to Hrvati i Srbi kao nece sa nama??

Ko je stvorio lidere Srba i Hrvata, Covica, Dodika?? Upravo fanatici kao Silajdzic, Alija, Tihic, Ceric i drugi. Ja jesam po rodjenju musliman, ali necu da me trpaju u isti kos sa manijacima koji su samo radi svojih interesa, sahranili stotine hiljada momaka, dok oni danas imaju milione u stranim bankama u Turskoj, Iranu, Svicarskoj i ko zna gdje.

Dok penzioneri jedva prezivljavaju, vjerske vodje kao Ceric, prave palate kao Skadar na Bojani, brane hodze koje napastvuju djevojcice. A ovaj plakat je samo nastavak Alijinog cuvenog govora kada rece da je spreman zrtvovati milion tudjih sinova za suverenost Bosne, sto se to njegov Bakir ne pojavi na ratistu??

Svi bi oni da ratuju sa tudjim sinovima, dok se njihovi sepure po kockarnicama Las Vegasa ili sire u vilama u Turskoj.

Zar ne vidite sta napravise od nekada normalnog grada i republike, scjetiste lopova, kriminalaca, terorista iz cijelog svijeta, sve tyo preko nasih ledja. Alo, ko je ovde lud??

Spiridon, , 21/03/2009,
@Fadil sarajlija. Gospodine Fadile Hvala vam na iskrenosti, potpuno ste u pravu. Ja kao i mnogi medu Srbima ne radujem se nicijoj nesreci. Sigurno je da bi i sa druge straneton bio blazi i uopste lakse bi se problemi rijesavali da ne postoji tolika arogancija i napadi na RS i Srpski narod. Prica o nekakvom odcijepljenju je farsa, jednostavno Srbi ne zele da jedan takav kao Silajdzic odlucuje o njima. RS je upravno garant da nece doci do preglasavanja. U svakom slucaju sto vise ljudi i sa jedne i druge strane ukljuci mozak na nacin da prvo pociste svoju avliju stvarace se atmosvera u kojoj ce komsije moci naci rijesenja za aktuelne probleme. Primite iskren pozdrav od komsije iz Republike Srpske koji je od 92 u Njemackoj.

Извор: Политика Online (коментари корисника)

Преобраћени Срби, убеђени муслимани, очували су пркосни али у исто време консервативан дух, заљубљен у независност…

Posted in Србија, повесница by Соларић on 22 марта, 2009

„За разлику од Истока Санџака, често је овде врло тешко да се разликује хришћанин од муслиманина, нарочито с леве стране Лима, јер у опште и једни и други носе скоро истоветно одело: само корак и држање могу да помогну за распознавање. И ако су фанатичнији него ма које друго становништво европске Турске, ма да су пуни презирања и гнушања према „Власима“, ипак се ови муслимани слажу са њима, и при свој пошти према султану, показују неповерење и антипатију према властима који представљају људи друге расе, и у исто време хране злобу, дубоку мржњу према суседу који је на њиховим вратима узео Босну. Инстинкт расе се овако одржава врло живахан, чак и код ових преобраћених Срба, убеђених муслимана, који, без сваког националног осећања, очували су пркосни али у исто време консервативан дух, заљубљен у независност, и непријатељски расположени мешању с поља. Босански муслимани, како се они зову званично, или, Турци како их називају хришћани, деле се и сами на две категорије : урођеници и усељеници, или „мухаџири.“

Извор:

Новопазарски Санџак, Гастон Гравје, 1912. г

„исламизовани Срби претукли су покатоличене Србе“

Posted in религија, SerbianCafe by Соларић on 5 марта, 2009

BobRok (profesor)
03. mart 2009.

Kakvo je vase mišljenje .?

Brez provokacija molim !

MilojkoTheGreat (srbin u americi)
03. mart 2009.

Да ли сте пажљиво слушали имена.

Отац нашег фратра , Станко Рудић ???

Па то је комплетно Српско име и презиме ?

Дакле , исламизовани Срби претукли су покатоличене Србе .

Лудило које се наставља на лудило .

То покрштавање као да са собом носи проклетство које се не може избрисати . …

Извор: SerbianCafe.com (дискусије)

The Muslims of Serbian race in Bosnia

Posted in повесница, EN, религија by Соларић on 4 марта, 2009

THE EASTERN SHORES OF THE ADRIATIC IN 1863.

WITH A VISIT TO MONTENEGRO.

LONDON :
RICHARD BENTLEY,

PUBLISHER IN ORDINARY TO HER MAJESTY.

1864.

(…)

The Turks got up the quarrel at Belgrade in order to kill off the Christians. The Servians got it up themselves.
The Turks bombarded the town in a panic. They bombarded it because they had orders from Constantinople. They bombarded it because it’s their
nature to. The Mussulmans of Servian race in Bosnia, a million of men more or less, are the haughtiest and most fanatical of European Moslems. …

http://www.archive.org

Katolička enciklopedija (1895 g.): „Muhamedanci i Katolici BiH su Srbi”

Posted in повесница, религија, SerbianCafe by Соларић on 25 јануара, 2009
Vatikan-Muhamedanci i Katolici BiH su Srbi

Danilov (student) 15. januar 2009.
Vatikan u svojoj Katolickoj Enciklopediji piše da su muhamedanci i katolici Bosne i Hercegovine Srbi i da su Srbi 98% stanovnistva Bosne i Hercegovine..

„According to the census of 22 April 1895, Bosnia has 1,361,868 inhabitants and Herzegovina 229,168, giving a total population of 1,591,036. The number of persons to the square mile is small (about 80), less than that in any of the other Austrian crown provinces excepting Salzburg (about 70). This average does not vary much in the six districts (five in Bosnia, one in Herzegovina). The number of persons to the square mile in these districts is as follows: Doljna Tuzla, 106; Banjaluka, 96; Bihac, 91; Serajevo, 73, Mostar (Herzegovina), 65, Travnik, 62. There are 5,388 settlements, of which only 11 have more than 5,000 inhabitants, while 4,689 contain less 500 persons. Excluding some 30,000 Albanians living in the south-east, the Jews who emigrated in earlier times from Spain, a few Osmanli Turks, the merchants, officials. and Austrian troops, the rest of the population (about 98 per cent) belong to the southern Slavonic people, the Serbs.

http://www.newadvent.org/cathen/02694a.htm

Извор: SerbianCafe.com (дискусије)

Сродне теме:


The Muhammedan Serbs under the leadership of Hussein Bey

Posted in повесница, EN by Соларић on 20 децембра, 2008

THE SULTAN REIGNS IN BOSNIA
Project Gutenberg’s The Birth of Yugoslavia, Volume 1, by Henry Baerlein

Title: The Birth of Yugoslavia, Volume 1
Author: Henry Baerlein

There was not in the other Southern Slav lands much consolation for the National party. In Bosnia the French Revolution and the Serbian wars of independence had an unfortunate effect, for in 1831 the Muhammedan Serbs of that province, under the leadership of Hussein Bey, the captain of Gradačac, began a holy war against the „giaour Sultan,“ because Mahmud thought it timely to promulgate a few reforms.

Hussein assumed the title of  „The Dragon of Bosnia„; and if it had not been for several other Moslem potentates who were not only inimical to the Sultan but to the Dragon and to each other, it would have taken the Sultan’s army more than five years to assert itself. In 1839 the Sultan’s epresentative at Gulhane had orders to reform the administration, and this time the chief of the indignant begs was Ali Pasha Rizvanbegović, a powerful personage in Herzegovina.

The revolt was, after a good deal of bloodshed, suppressed by Omar Pasha, who was determined to break once and for all the arrogance of the Bosnian aristocracy.

Hundreds of begs were executed, drowned in the Bosna or taken in chains to Constantinople. But all these transactions did nothing to improve the lot of the raia. They had been roundly told in 1832 by His Apostolic Majesty that any one of those Christians „who persist in venturing to raise the banner of revolt“ would be sent back from the Imperial and Royal frontier.  After all there was a courtesy which monarchs must maintain towards each other.

Дефиниција нације у Канади је различита од дефиниције нације у Србији

Posted in D-Man, Срби у расејању, Србија, образовање, повесница, SerbianCafe by Соларић on 7 децембра, 2008

D-Man (Analyst) – 26. avgust 2005.

E, moj muzikantu,

Što se tiče “svetskog standarda” koji govori šta je narod ili nacija onda ti mogu reći da gresis posto takav standard, sasvim sigurno, ne postoji. Naveo sam ti primer Kanade a mogu ti navesti još mnogo takvih primera. Jednostavno definicija nacije u Kanadi je razlicita od definicije nacije u Srbiji (ali je zato definicija “ethnic group” mnogo bliza definiciji “nacija ili narod” kod nas). Možda je bolje da kažem da reč “nationality” ne treba da prevodimo kao “nacionalnost” jer se radi o razlicitim pojmovima u Kanadi i Srbiji.

Svako ko ima kanadski pasos je po “nacionalnosti” kanadjanin a jedna (od mnogih) nacija u Srbiji su Srbi. Kanada je prepuna razlicitih etnickih grupa od kojih jednu cine Srbi.

Jedna veoma bitna stvar za nas Srbe je to što mi imamo taj status naroda (jezik, crkvu, kulturu, istoriju, veru, obicaje) za razliku od Amerikanaca ili Kanadjana koji upravo zbog nedostatka svega toga uopste i ne poznaju pojam nacije ili naroda u smislu u kom ga mi poznajemo. Zašto? Da li uopste treba da objašnjavam?

Muzikant, ti mesas pojmove nacije, vere i državljanstva. Ne možeš ti sandzackog muslimana nazvati Srbinom zato što je državljanin SCG. On je po nacionalnosti musliman (Broz im je dodelio status naroda iako je jasno da su 95% muslimana u stvari pomuhamedanjeni Srbi) ili Bosnjak (kako sami sebe prozvase preko noći a  mi to prihvatismo bez ikakve rasprave), poseduje državljanstvo Srbije i Crne Gore (trenutno) a pripada islamskoj veroispovesti.

U isto vreme Srbin (nacionalnost) je takođe državljanin SCG, pripada pravoslavoj veri ili je ateista a ako živi na teritoriji Srbije onda je Srbijanac (dakle, samo kao teritorijalna odrednica). Ukoliko Srbija izadje iz zajednice sa SCG biće mnogo logicnije da ta sadasnja teritorijalna odrednica Srbijanac preraste u reč koja će predstavljati državljanstvo Srbije iako je, u duhu našeg jezika, pravilnije reci “državljanin Srbije”.

Reč Srbin (ponovo, u duhu našeg jezika) predstavlja jedan narod a ne teritorijalnu odrednicu. Reci mi, molim te, zbog čega bismo mi uopste i zvali pripadnike drugih naroda Srbima kad oni nisu Srbi. U pitanju je igra reci koju ocigledno mnogi ne razumeju a neki (pre svega Republika Hrvatska) iskoristavaju. Ukoliko u Hrvatskom pasosu postoji pitanje u vezi s državljanstvom onda bi odgovor trebao da bude: hrvatsko a ne Hrvat. …

Извор: SerbianCafe.com