Исповјест једне Иване
Umjece zivljenja-Emosionalni vampir
Nord-Eu (Inzenjer)
16. april 2009. u 11.52
Zašto dobre djevojke padaju na loše momke ?
Ispovjest jedne Ivane
Uvjek su mi govorili da sam najljepsa sve od osnovne skole pa do zavrsetka fakulteta.
Naravno da mi je prijalo, a i vodila sam racuna i o svojoj glavi i o svom tijelu.
Bila sam dobra ucenica, zatim i odličan student pa sam i faklutet zavrsila prije roka.
Usput sam zavrsila i nekoliko kurseva koji nam u zivotu pocesto zatrebaju poput plesne skole savremenih plesova, zatim kurs kuvanja, sivenja, a nadjuze sam ostala u svijetu mode. Naime zavrsila sam manekensku skolu i napravila nekoliko reklama za poznate firme. Dozivjela sam da je jednom reklamnim panoom na kojem sam reklamirala neke kupace kostime bila oblijepljena cijela zemlja. Ono sto sam od tamo ponijela me je ucvrstilo u mojoj ljepoti. Naime znala sam kako da hodam i kako da prepoznam osobe koje me „gutaju pogledima“
Muskarci su mi se od ranih godina udvarali ali niko nije bio toliko hrabar da mi zaista ponudi ljubav jer su valda svi mislili da nemaju sanse zbog toga sto sam prelijepa. Desavalo mi se mnogo puta da sam mrzila svoju ljepotu jer me izdvajala i bacala u samocu.
Onda sam srela njega. Sada bi mogla slobodno reci GADA ali tada je to izgledalo sasvim drugacije.Nije bio lijep, makar po mjerilima koje sam ja imala. Nije bio ni obrazovan ni izbliza kao ja. Nije imao ni neku imovinu, usvari nije imao ništa. Bio je drzak i bezobrazan. Ali imao je nešto na šta su padale sve žene. A ja sam bla ustvari samo žena. Imao je aroganciju, grandioznost, sveznanje, znao je da omalovazi ženu kada je najranjivija, naprosto je za to imao osjecaj. Dolazio je u otmene restorane, druzio se sa najfacama iz svijeta mode, sporta, kulture…Bio je naprosto muskarac iz romana.
Pridavao je sebi samovaznost, superiornost, nedodirljivost…a to je kod žena izazivalo neku cudnu potrebu da mu dokazu da je ukrotiv.
Tako se desilo i meni. Iz nekog razloga se sve cesce pojavljivao na mjestima gdje sam i ja izlazila. Sve dok mi se nije jednom istinski narugao i rekao u lice ali vrlo pristojno kako sam izuzetno lijepa osim sto bi trebalo da kosom prekrijem te klempave usi. I još da se nada da ću sutra navratiti drugacije pocesljana kako bi mogla sjesti sa njim za sto i popiti pice.
Ne znam zašto ali sam ubrzo otisla kuci i dobar sat u ogledalu posmatrala svoje usi.
Bilo kako bilo sutradan sam sa kosom preko usiju otisla i sjedili smo sami za istim stolom….LJEPOTICA I ZVIJER.
Da mnogo ne tupim uzeli smo se poslije nepunih pola godine i on je bio zaljubljeni junak našeg doba. Jas am odmah pocela da radim a on je sjedio kod kuce jer nije ni imao nikakvog zanata. I bez zanata je ipak znao sve, o cemu god da se pricalo on je bio gore a svi drugi ispod. Tražio je da ja potvrdjujem koliko je u pravu.
Od mojih para i sa mojim pristankom je kupovao najelegantniju odjecu, odlazio i bez mene u elitne restorane. Kada se vise nije moglo prodala sam nekoliko hektara zemlje sa imanjem koje sam naslijedila za debele pare koje smo stavili na racun u banci na njegovo ime jer me on silno volio.
Cijelo vrijeme mi je NUDIO NADU U BOLJU BUDUCNOST koja je izgledala sasvim realna ali nikada nije stigla.
Pocela sam da se pitam da li je sve bas tako kako on govori i radi.
Trpjela sam i cekala da će se ipak transformisati u muza vrijednog mene.
Djecu nije iz nekih razloga želio ubjedjujuci me da za to imamo vremena i da ove prve godine treba da osvetimo sebi. Smatrala sam to tako normalnim.
Sve je vremenom preslo u njegove ruke a ja sam dobijala samo pregrst lijepih rijeci a kada bi pomenula da bi i on trebao da nešto pocne da radi odmah je odgovarao da će se on promijeniti i da će ubrzo nas zivot postati bajka za oboje.
Tako dotjeran i na visini postao je predmet interesovanja mnogih žena sto mi je sa jedne strane imponovalo dok sam sa druge strane bila bijesna jer to sam usvari sve ja stvorila.
Uzivala sam u davanju a on u uzimanju. Nisam bila svjesna cinjenice da se mi žene osjecamo vrijednijima KADA DAJEMO.
Takav kakav je bio vjerovao je cvrsto da je bolji od ostalih, najveci romanticar koji nikada nije zaboravio uzeti pare – moje jer svojih nije imao i kupiti mi ono sto je znao da volim. Docekivao me sa cvijecem, donosio ga čak I u moje preduzece, kupovao nakit…sve. Ne mogu da kažem dam mu se nisam divila ali sve do momenta kada sam pomislila da je to od mojih para.
Jednog dana mi je rekao dam u je dosadilo da živi ovako I da želi da se razvedemo.
Ukocila sam se. Ali sam ubrzo dosla ksebi kada mi je rekao da smo mi dva svijeta i da on pored mene nikada neće biti dobar muž jer on i nema zanimanja a ja sam ipak postala za ovih nekoliko godina neko važan u banci u kojoj sam radila.
Bilo mi je logicno to što govori jer je ispalo da se još i brine za mene i u tako teskim trenutcima i da mi želi dobro.
Razveli smo se sporazumno kao najbolji prijatelji. Jas am bila bez djece, još uvjek mlada, imala dobar posao i gomilu udvaraca a ostala sam bez nekoliko godina zivota, imovine koju sam dobro unovcila a koju je on procerdao, i ostala bez povjenja u ljude.
Pozlije samo sedam dana sam slučajno svratila u restoran gdje mi je prisao i vidjela ga za stolom sa zenom, pravom pravcatom ljepoticom koju je teatralno obasipao paznjom.
Pravio se da me nikada u zivotu nije sreo.
Poslije sam citala o „bolesti“ koja se zove Narcisoidnost ali koju niko ne umije izlijeciti, a čak kažu da je u neku ruku i potrebna i da spada u nekakvu prirodnu selekciju.
Da, ja se zovem Ivana i imam 32 godine. Poslednje dvije godine cesce odlazim kod tetke na selo i pomazem komsiji Milovanu da muze krave, sakuplja sijeno i pece rakiju. Milovan je zavrsio ekonomski fakultet ali nije tražio posla već je postao farmer i ima dovoljno svega osim čini mi se ljubavi.
Jednom me je slučajno zagrlio i ja sam gledajuci u njegovih 20 krava osjetila da mi Bog vraca imanje koje mi je onaj klosar procerdo.
Svadba nam je u Junu.
Најбитније је да верујемо у то да она постоји и све се дешава „само“.
Mišljenje od iskusnijih
milos25 (knjigovodja)
18. februar 2009.
Pa ovako , u vezi sam već godinu i 7 meseci .
Veza je super , slazemo se znam da me voli , ali nekako ne mogu da predjem preko nekih stvari iz njene proslosti . Nikako da predjem preko toga sto je bila sa jednim tipom koji nije naše vere (crncom) skoro god dana . Mislim da nije uredu da se zavlacim i da je lažem da je sve ok kada nikako ne mogu da predjem preko toga . Nekako zaboravim na sve i pokusam ali uvek mi dodje to na kraju i srusi mi se sve .
Ako neko može da mi kaže neka slična iskustva ili ja možda previse razmišljam o glupostima koja su proslost .
Interesuje me mišljenje i sa muske i zenske strane .
hvala i pozdrav !
Anja-Maza (umetnik)
23. februar 2009.
Eh da, da se vratimo malo.
Postavljac teme rece da ne može da predje preko nekih stvari iz proslosti svoje devojke.
Strasna je stvar kada se nema snage u sebi da se predje preko neke predrasude ili da se slomi svoja sopstvena sujeta, iako se procitaju mnoge knjige i uspesno analiziraju mnoge stvari, steknu razne diplome…
I Ajnstajn je govorio da je teze razbiti atom nego ljudsku predrasudu, zar ne?
Iako covek vidi da mu se to lomi o vrat, on i dalje srlja u losem pravcu.
A tako malo treba da se ide boljim putem, da se misli lepse, da se ponudi osmeh umesto grimase, da se oseti sreća, pruzi sreća ili ljubav umesto mrznje, da se otvore vidici…
Kao što se oduvek govorilo: Coveka uvek samo slamka deli od ponora ili od uspeha ali: PREMA SVECU I TROPAR , i za kraj , ne treba se ljutiti ili zbacivati krivicu na Boga kad ne uspemo u svojim zivotima, jer: Niko nije kriv, COVEK JE IPAK SAMO, SAM KOVAC SVOJE SrećE.Ali…mnogima će to , nazalost, ostati lekcija zbog koje će ponovo guliti klupe u nekom drugom zivotu, sve dok ne nauce.
U tome i lezi razlika između svih nas.
Mi se delimo na one koji žele da uce i one koji umišljeno smatraju da SVE ZNAJU. Ja znam da ne znam sve i želim da ucim, a vi gde ste?
placam turu sada za sve :))
Živeli!
)
Pre nego sto ponovo popijemo, imam potrebu da kažem još nešto:
Sreća je oduvek bila i biće, nazalost , trn u oku onoga kome « izgleda » nedokuciva.
Kažem « izgleda » jer nikome nije nedokuciva , samo sto ljudi vole da tako veruju, nazalost po njih.
SVAKO ZASLUZUJE NAJBOLJE.
Ljubav se ne traži, ona se nalazi i kada se najmanje nadamo tome. Najbitnije je da verujemo u to da ona postoji i sve se desava „samo“. Kada verujemo da ona postoji, onda smo i sposobni da je prepoznamo kada se pojavi. U suprotnom, nasa licna ogorcenost i tvrdoglavost nam ne daju da samima sebi učinimo uslugu-opustimo se i uzivamo u svakom danu koji nam život donosi, kao da je poslednji- „CARPE DIEM“. Zaboravimo u svom egoizmu da svaki novi dan treba da se Slavi, i onako ogrezli u zavist, sebicluk, pakost i mrznju, i ne vidimo da nam se to samo vraca lošim.
Cudna je ljudska priroda nema šta.
Toliko prepucavanja i „pametovanja“, pobijanja tudje sreće, kritike tudje sreće, osuda drugih…borba sa predrasudama, trazenje nekog identiteta, lecenje svojih kompleksa na drugima i td…
Cemu?
Samo zato, jer se ne podnosi svoja sopstvena sudbina pa čak ni njena senka. Umesto da se radi na poboljsanju svega toga.
A tako je lako preci na drugu stranu, ostaviti tu , „ivicu“ na kojoj vlada samo adrenalin, i koja nam sluzi samo kao opravdanje za nas licni neuspeh.
I kada se nikome ne sugerise ništa, već se samo iznose mišljena, mnogi se osete PROZVANIM i pogodjenim. Dokaz, da nešto ne stima i da postoji neki kompleks. To prepoznavanje je pozitivno, jer ga, tada, tako prepoznatog, treba i razbijati.
Cuveni apsurd: „Da, ja volim „ivicu„ a u sustini, ceznem za SrećOM. “ Ne postoji covek koji ne cezne za srećom, postoji samo onaj koji, iz neke svoje ogorcenosti, ne želi to da prizna!
Minodora,
vama niko nije rekao da morate da volite moje,„cvjetne proplanke“, a još manje da oni „treba da budu“ sreća za vas. Time sto svoju sreću delim sa drugima (a pri tom sam na Romanticnom Kutku gde se o tome i piše, jel’), želim samo da učinim da ove diskusije budu obasjane i „suncem“, pozitivnom energijom. Zar je to greh po vama? Zar takve ljude, treba odmah „na lomacu“? Zar može nekome da ne bude drago kada cuje da LJUBAV ipak postoji? Po meni to može samo negativnoj osobi koja je na dnu svih dna (odmah da kažem da ne mislim na vas već uopsteno, da se ne bi osetili pogodjenom). Ja, takvoj osobi, želim da pomognem, bas time sto pricam o ljubavi, a i polazim od toga da oni koji pišu na RK ,ipak, su ljudi koji ceznu za toplinom Ljubavi, inače bi pisali na Politici, Filozofiji, Igrama bez granica ili ko zna gde već.
Dakle, pre ću o „cvjetnim proplancima“ nego o mrznji. O njoj neću i ne želim. To bi bilo kao da pocnem da pricam o djavolu a obozavam Hrista. Zlu ne želim da dam prednost ni na koji način.
Drago mi je što se pratili mene i Polara na diskusijama, ali zar zbog toga, niste bas vi, utoliko vise bolje plasirani da vidite da moji „cvjetni proplanci“ zaista imaju jako prijatnu bazu? :)
Ja se izvinjavam ako sam bilo cime u gore pisanom, pokusala da vama „nametnem“ svoju „cvjetnu stazu“. To mi ni u kom slučaju nije bila namera, jer ja ne namecem ljudima ništa, samo mogu da pricam o tome, prvenstveno zbog same sebe, mada čak i u nadi da prenesem nešto dobro, ako može, a ako ne…Boze moj, svako je kovac svoje sreće, zar ne ?
U svakom slučaju, draže mi je da sirim pozitivnost nego egocentrizam, zaveru, zavist i mrznju, što se može, nazalost, cesce sresti kao i sto sami znate.
Svako dobro vam želim :)
Tura za sve , pa da nastavimo sa diskusijom
živeli!!!
Minodora (kustos)
24. februar 2009.
Ањи,
Хвала на разумијевању, човјек којешта каже ту и тамо.
А, пиће, па ко је још одбио пиће?
Наредну туру плаћам туђим стиховима:
Важно је, можда, и то да знамо:
човјек је жељен – тек ако жели,
и ако себе целог дамо
-тек тада можемо бити цели.
Сазнаћемо – тек ако кажемо
речи искрене, истоветне.
И само онда кад и ми тражимо
моћи ће неко и нас да сретне.
м.а.
Minodora,
čestitam na izboru stihova :))
…i jedna pesma… jedna, sada, moja USLIŠENA MOLITVA. Kada sam je pisala , duboko sam verovala da će doći ljubav i da će imati njegove oci…
Sada saljem svima onima kojima je potrebna još uvek. Verujte mi da ova pali :)
MOLITVA
Evo pred Tobom sada molim i klecim
Za noc svoju ne zalim se sada
Hoću samo da ovaj bol izlecim
I da mi se vrati i najmanja nada.
Pomiluj me miloscu svojom
Svetlost svoju po meni prospi
Dusu moju zali Svetom kapi kojom
I dozvoli da svo zlo,zauvek, u mojoj blizini zaspi.
Oprostaj molim suzom ovom
Za sve greške koje nesvesna pocinih
Za sve sne koje ukrasih bolom
I sve tvoje znake sto u proslosti zanemarih.
Molim te Oce, moje izvinjenje primi
Neka sve tuge nestanu sada
U novu Ljubav, sada mene ovako poniznu vini
I daj joj krila i moc da ne umre nikada.
Amin
Anja
A.M.M.T.
Извор: SerbianCafe.com (дискусија)
„Свака жена требало би да зна…“
Za sve devojke (i zene) sa ove diskusije
Inge – Jun 19, 2001 16:45
Posto sam ja do sada, igrom slucaja, komunicirala uglavnom sa muskim svetom sa ove diskusije, evo sada neceg i za vas, da ispravim gresku. Ovo je nesto sto mi je malopre drugarica poslala mail-om.
VEEELLLIIIIKKKIII POZDRAV od
Inge
SVAKA ZENA BI TREBALO DA IMA
Нездрава сексуалност и неумеће испољавања љубави је највећи проблем овог друштва
Први секс пре 15. године
Већина лекара, али и професора у школама, сматра да би требало увести сексуално образовање као посебан предмет
Данијела Давидов-Кесар
[објављено: 24/04/2008.]
Твртко , 24/04/2008,
Нездрава сексуалност и неумеће испољавања љубави је највећи проблем овог друштва а не Косово.
Погледајте око себе све те несретне и исфрустриране људе. Разговарајте мало са њима и видећете да сви имају проблема са ЉУБАВЉУ.
Овде се људи не воле и зато имате и овакве политичке поларизације, неспоразуме са другим народима и сл. Мушкарци су овде васпитани у неком тотално безвезе фазону, а девојке можда чак нису ни васпитане. Сексуалност је нешто о чему се не говори ни у школи ни у породици ни цркви-нигде.
Због тога деца трагају и готово редовно греше у свему. Доживљавају абортусе са 15 година-а они остављају сасвим лоше последице и нису ни у чијем интересу.
И како онда човек да буде сретан и весео кад се боји контакта са људима кад не зна како. О овим стварима треба причати-јер кад погледате око себе сретни су само они који имају здрав и нормалан сексуални живот и односе.
Њима ствари просто иду, а онима који имају проблема на овом пољу-угавном ствари не иду. О овим стварима треба учити децу-само не знам ко ће то овде да ради.
Извор: Политика а.д. (коментари корисника)
leave a comment