Да л′ тко и тебе, Соларићу, гледи ?

Живот и рад Српског Друштва у Сан Франциску

Posted in Срби у расејању, књижевност, повесница by Соларић on 4 јула, 2009

О дијаспори ниједна власт није водила рачуна као о својим грађанима

Posted in Срби у расејању, Србија, економија, политика, SerbianCafe by Соларић on 29 јуна, 2009

Извор: SerbianCafe.com (Дискусије)

mostro (junior member)

30. maj 2009.

O dijaspori ni jedna nasa vlast nije vodila racuna kao o svojim gradjanima. Samo racunaju kako bi da izvuku pare, kako da ih nasankaju da dodju da ulazu u tajkunskoj državi, kako da naplate poreze, carine i sl. Nikakve beneficije ili poboljsanje situacije. Kako smo neslozni na poljima zajednickih interesa kod kuce, još smo gore neorganizovani po inostranstvu. Tolika nam je prosecna pamet i tu nema ispravke. Kakav narod, takva i vlast, a kakva vlast takva i privreda, pa samim tim, kakva privreda takav i standard.

Alex-64K (bio jednom inzinjer)

03. jun 2009.

I još nešto da se istakne, svaka para što se posalje u Srbiju je ziva lova, tj ne može se odbiti od poreza, i racuna se kao da je potrosena na zabavu.

A ako poredjujemo sa recimo Meksikancima ili iz Srednje Amerike koji od usta odvajaju da bi slali kuci 100-150 dolara mesecno, oni su docekivani kuci kao heroji kada dodju i svuda se velicaju kao spasioci svojih država dok se na nas srpske emigrante gleda kao pastorcad.

A i stara Juga je uvek sa ponosom isticala na doznake koje su slali njihovi sugradjani u Zapadnoj Evropi i bila je skoro iste vrednosti kao i celokupan izvoz.

pa moji drugari salju i po hiljadu dolara svaka tri meseca u Srbiju, to su bre pare.

Ali ne ovima koji žive u Srbiji i njihovim pristalicama u Zapadnoj Evropi to nije ništa važno.

Bre sramota da hoću i to malo stambenog prostora da uzurpiraju.

A neko je pomenuo naše zapadne susede Hrvate, pa mi smo od njih daleko svetlosnih godina, zato nam tako i ide.

Čega se pametan stid tim se lud ponosi.

pravda_i_istina

03. jun 2009.

bila je skoro iste vrednosti kao i celokupan izvoz.

a sada kada nema izvoza, ne može da shvati bg011 da nije posao mmf-a da brani kurs dinara i ovo krpljenje budzeta danas sutra će morati da se placa (duznicko ropstvo, razdavanje onoga sto je preostalo); i još kad ne bi bilo doznaka pitao bi ga da li bi tako govorio kada bi za prosecnu platu od recimo 40.000 dinara umesto 400 evra mogao da kupi samo robu u vrednosti od 100 evra.

bg011ca 04. jun 2009.

„…nije posao mmf-a…”

Nije ni posao dijaspore.

Vodjenje domaćinstva posao domaćina te kuce.

A pitanje o ekonomiji ti je glupo.

Jasno je da ne mozs da trosis ono sto nemas.

A odgovor postoji samo jedan. Smisli kako da zaradis za ono sto ti ne dostaje. Nemoj da pozajmljujes, jer nećeš imati da vratis.

A evo gore se predlaze, ne direktno, kako bi emigracija trebala da se docekuje kao heroji i spasioci. Srbija da se po tom pitanju ugleda na neke jadne zemlje. Imam samo jedno pitanje… Dali je predlagac normalan?

Alex-64K (bio jednom inzinjer)

04. jun 2009.

Ne nego si ti normalan, zar ne Meksiko je jadna zamlja, idi na google pa vidi kakva bogatstva ima i rudno blago i nafta, godisnji prirastaj.

Preko 100 miliona ljudi izlazi na dva okeana, i tebi je jadna.

Srbija se raspada svake godine nas je sve manje, prica se da nas neće biti mislim na Srbe za 100 godina, a bez dijaspore će izumreti!

pa ova diskusija nema smisla, samo se vredja, a ne stavljaju nikakve cinjenice već emotvno se razmišlja.

pogotvo ovaj što se naziva ca011 ili već kakav je nik, ne secam se da je ikada izneo nešto pozitvno, kao da smo mu mi krici sto mu je tako ispalo u Kanadi, mislim da je bio svojevremeno u Kanadi, da li se vratio ili ostao nije uopste bitno.

Razjurili ste sve ljude koji su hteli da diskutuju, ostali su samo papagaji koji samo ponavljaju jedno te isto, i par razumnih ljudi pravda i istina neki put se ne slazem ali smatram da ima izuzetno kvalitetan novo izrazavanja vez nepotrebnih vredjanja i bacanja ulja na vatru.

Dokle god nas Srbija vidi kao uzurpatore i potomke narodnih neprijatelja nema napretka, već se ide krupnim koracima unazad.

„Да дијаспора не шаље својима помоћ, ситуација би била 10 пута гора”

Posted in Срби у расејању, Србија, политика, SerbianCafe by Соларић on 29 јуна, 2009

Пренето са SerbianCafe.com (Дискусије)

Zakon o dijaspori

MaxBunker (radnik u Chrysleru)

25. jun 2009.

Promena politike prema dijaspori
25. jun 2009. | 15:25 | Izvor: B92
Beograd — Ministar za dijasporu Srđan Srećković izjavio je da će usvajanjem Zakona o dijaspori Srbija početi suštinsku promenu politike prema svojoj dijaspori.

Srđan Srećković (FoNet, arhiv)

Srećković je na otvaranju Vidovdanskih dana dijaspore u Beogradu naveo da će prekretnica na „suštinskoj promeni politike prema rasejanju biti usvajanje tog Zakona kojim će se postaviti ‘normativna baza’” i da će biti osnova dugoročne politike bez obzira na interese političkih stranaka i sastav izvršne vlasti u Srbiji.

Srećković je rekao da je neophodno razvijanje partnerskih odnosa i saradnje matice i Srba iz dijaspore, kao i da će izgubljeno poverenje dijaspore Srbija vraćati konkretnim potezima, odlučno, dugoročnim i strpljivim radom.

„Država je više puta do sada izneverila ljude iz rasejanja. Naš zadatak je da vam dokažemo da se Srbija menja, da se menja nabolje i da smo svakog dana bolji nego što smo bili juče”, poručio je Srećković.

b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2009&mm=06&dd=25&nav_category=11&nav_id=367924

Posle ovog zakona ništa neće biti kao pre ;))

-Beli-Andjeo-(k r i t i c a r)

25. jun 2009.

HOB 3AKOH se ne moze usvojiti BEZ da se dijaspora pita,
ali
NEO-KOMUNISTI u zuto prefarbani nas i dalje CMATPAJY
za neprijateljsku emigraciju
, to je njima njina borba dala! :-)

naravno, sa pravom, jer što se tiče nas, ne volemo ih…

ono sto sam nedavno video iz tog predloga zakona je smejurija,
tako mali Mikica zamišlja situaciju, neko se igra sa ozbiljnom stvari?

AlaVolem (кад година изда)

25. jun 2009.

Za početak bi ovi SrAtjkovitji MORALI da prouce
gradivo i da shvate:

1. da između Matice-Otadzbine/Srbije i
aktuelne vlastele ne postoji NIKAKAV znak jednakosti.

2. Da se upitaju po kom sistemu jedna fanfulja kao
sto je
Seka Aleksic može da sakupi 15x veću publiku
nego i jedan politicar iz DEMO&CO establismenta
.

neimar 25. jun 2009.

Е па после обмане Фијатом остало им је да обмањују Србе ММФом и дијаспором.
Штета што дијаспора нема своју банку у Швајцарској па да преко ње банкротира жуту б**ру.

AlaVolem (кад година изда)

25. jun 2009.

Posle 20 milijardi zaduzenih u poslednjih 8-9 godina,
posle 4-5 milijardi [puta 8-9gd] godisnjeg priliva na ime
doznaka+ko zna koliko unetih bez ikakvog rekorda
,

doslo je vreme da se malo ozbiljnije „ugrade”
odnosi između emigracije i ovih sto su
„ugradjivanje” patentirali kao privrednu granu.

mostro (junior member)

25. jun 2009.

Neimar, mislio sam da su te banirali, vidim nema polovine uobicajenih diskutanata :))

„I verujem u sve sto obecavaju,
verujem da je doslo vreme za SUSTINSKE promene Matice
prema prokletoj, nepoverljivoj i [skoro] neprijateljskoj
emigraciji. ”

———————-

Ja verujem da će naše vlasti tako isto pricati i u narednom veku :))

AlaVolem (кад година изда)

25. jun 2009.

masivan yeb je napravio Milosevic,
u proslom veku, narafski] krajem 80-tih i početkom 90-tih sa
zajmom za preporod Srbijeili kako se već zvase pajanje
emigranata i stampanje nekakvih bezveznih državnih obveznica-„vrednosnih papira”.

Posle toga su kumovi pokupili nekoliko desetina miliona i tama.

Ovi na vlasti su do sada mudro cutali, jerbo za pare pristigle od
emigracije nij potrebno nikome podnositi racune.

Male igre sa kursom i jacanjem domaće valute u sezoni godisnjih odmora, ustine se na bankarskim uslugama, mislio sam da im je dovoljno i da su toliko pametni da neće podizati nikakvu prasinu.

Avaj, izgleda da je Dara prevrsila mericu, da teba malo vise posvetiti „paznju”
tamo gde još ima neka kinta.

Evo, za početak saradnje, predlazem im da nastancaju slike predsednika države i da ih prodaju
po $0.75
bez potpisa i $1.00 sa potpisom.
Lova do krova.

ghb (bacac kladiva)

25. jun 2009.

ono ,sto Srbija hoće da uradi je da uspostavi evidenciju i kontrolu novca koji se salje, ili donosi u Srbiju. skontali su da je riječ o milijardama, pa sad razmišljaju kako da uzmu dio kolaca. i sami su javno izjavili da ih interesuju tokovi tog novca, i da bi zeljeli da ponude sopstveni servis transfera tog novca iz inostranstva ka Srbiji. to je to njihovo novo dusebriznistvo ka dijaspori. na izvjestan posredan način dijaspora finansira opstanak ovih idiota na vlasti (ili smo pak mi idioti zbog sopstvene pasivnosti???), jer dosta ljudi ima nekoga ‘vani’ na koga se može osloniti, bez obzira kakva je ekonomska situacija u zemlji.

mostro (junior member)

25. jun 2009.

jer dosta ljudi ima nekoga ‘vani’…
———–
Pa da dijaspora ne salje svojima pomoć, situacija bi bila 10 puta gora.
60 % firmi su nelikvidne, da izvozimo… sve je manje čega. Poljoprivreda je samo potencijal, ali se sela iseljavaju. Industrija je nekonkurentna, a i uvozi se sve i svasta nekontrolisano.
Ova ekonomska kriza u zapadnim zemljama je samo dobar izgovor vlastima za sve svoje neuspehe, zvaka za naivne glasače.

I posto nema vise šta da se krade, a da se nebi digla pobuna u narodu, onda se traže varijante da se i dijaspora uvuce u kolo. Pa sad, ako neko iz dijaspore ima petlju da ulece u poslove u gladnoj mafijaskoj državi… dok mnoge firme propadaju, neka izvoli.

Nasi ljudi i u inostranstvu beze od svojih zemljaka koliko su se nakupili gorkih iskustava. Lično ne verujem da će i ova vlast uopste pribliziti dijasporu domovini, čak naprotiv.

MaliOblak (pustam kišu)

25. jun 2009.

Pa, naravno da ova vlast ne može da priblizi dijasporu. Rasturili su narod u Matici gore nego Turci pa to i nije neki primer za „strendzere”. No, sasvim je logicno da deca koja su „sreću” potražila u drugim državama pomazu svoje porodice. Ne razumem tu potrebu da se tako plasirana sredstva smatraju kao neki epohalan doprinos dijaspore Matici.
Zali Boze kad nam Srećkovic kroji sreću.

Kju 25. jun 2009.

Po mogućtsvu,ako je moguće uzmite novi pasos obavezno u Srbiji.
To je veoma važno zato što tamo piše mesto izdavanja pasosa.Ako ti stoji konzulat ili neka strana ambasada,znace da si gastos-haraclije planiraju da nam uvedu dodatne poreze.

Kad uzimas pasos u Srbiji (podnosis zahtev) reci im da to ide normalnom procedurom-NIKAKO ubrzanim postupkom.Ako je ubrzani postupak,znaju mnogo vise da proveravaju nego po normalnom postupku.

mostro (junior member)

25. jun 2009.

planiraju da nam uvedu dodatne poreze.
————-
Pa tako su Italijanske vlasti pre desetak godina odrale Luciana Pavarotija za nekih 25 miliona eura. Novac koji je zaradio u Francuskoj i uneo u Italiju, trebao je da bude ocarinjen ! Znaci, posto je sada u toku pravljenje zakona prema zakonima u evr.uniji, to spremaju i nama. Znaci imacemo evropske troskove (i kineske plate).

mostro (junior member)

25. jun 2009.

Pa oni racunaju sve devize koje pristignu u zemlju. A ne možeš da ne doneses kuci ništa. Uvek nešto treba, bar da se održava imovina ili da se pomognu roditelji, braca, sestre, da kupis nešto ako mislis da se vratis i sl. Niko ne salje pare da bi spasavao ovu vlast. Ali i to malo što se posalje ili donese, iznosi trećinu bruto nacionalnog dohotka !
Znači da je jako mnogo ljudi diglo sidro i iselilo se !

У ствари то је лаж и самообмана да се може живети без рада и безати од самих себе, своје вере, корена и традиције

Posted in Срби у расејању, Србија, друштво, SerbianCafe by Соларић on 8 марта, 2009

Serbian Dalailama – 9. avgust 2007.

Primecujem dve grupacije ljudi na ovim diskusijama. Prva grupa ljudi su pozitivni prema zivotu i gledaju napred, oni grabe i vide svaku promenu u drustvu, u sredini u kojoj žive dok druga grupacija stanovnistva su skroz pesimisti, depresivni i negativni, samo sto živi ne legnu u sanduke, oni su se već bez borbe unapred predali i samo kukaju li kukaju povazdan da su im livade krive i reke prave.

Ova druga grupacija smatra kukanje kao stalan posao i smenu od 07-17 casova. Postoje optimisti i pesimisti, ovi pesimisti iz Srbije stalno kukaju kako im ništa ne valje po Srbiji, ovi sa Zapada ne mogu ovde da se zadovolje gostoprimstvom i standardom koji su dobili pa je nastala neka depresivna diskusija koja se proteze na svim postovima. Niko više ne razmenjuje pozitivne vesti i na obe strane već se vodi neka leva unakrsna vredjanja nas ovamo i njih tamo.

Narod ne može da se smiri psihicno već dolazi ovde i leci svoje komplekse jedni prema drugima. Svako gleda sebe u ogledalo ali niko neće da prizna gorku istinu da je život svuda tezak. No ljudi kao ljudi žive u iluzijama i Holivudskim filmovima da je zivot tamo daleko preko bare mnogo laksi nego kuci. U stvari to je laz i samoobmana da se može živeti bez rada i bezati od samih sebe, svoje vere, korena i tradicije.

Sve se može kad se hoće, umesto da se dalje svadjamo i delimo na 2000-3000 Srba bolje bi nam bilo da se zbijemo i pomognemo da nasa srbija bude moderna evropska država i da svako od nas ide ulicom pognute glave kao Srbin. Lececi frustracije i dusevna nezadovoljstva nas ovde i njih tamo samo ćemo zavrsiti kolektivno na nekim psihijatrijama odlepljeni i na tabletama za zivce i psihu. Najbolje bi bilo da se svi malo opustimo i da pustimo neke stvari na miru ako već znamo da ne možemo ceo svet da promenimo i kontrolisemo u saci.

Oni sto su dole neka hrabro grabe napred, jebiga ne može se preko noći postici plata i standard od 2000. evra ali može se docekati bolje sutra za nasu decu. Oni sto su dosli preko bare najbolje je da prihvate ove zemlje takve kakve su da opet ne bi zavrsili zivot mladi i odlepljnei po psihitrijama. Život u tuđini, izolovan od drustva, slabi izlasci i kontakti, mrznja prema sredini i Zapadu lako može da oboli coveka od psihicne paranoje, da pocnes da sumnjas u svakoga oko sebe, to ne vodi ničemu.

Bolje bi bilo da pomognemo da se naša sela razviju i modernizuju kao i svako evrposko selo i da se niko ne stidi svojih korena i seljaka.
daj da skinemo predrasude koje nas koce i da mislimo malo drugacije.
Dalje svaka frustracija ljudi, vredjanje i loše ponasanje na poslu i salteru je licna frustracija i ljutnja uperena prema samima sebi.

Hoćemo li napred ili unazad sa pamecu i psihom. Ja sam čuo od ljudi koji su bili dole da polako ali sigurno zemlja ide u dobrom smeru, ne može preko noći ali biće nešto od nas… Najbolje da se latimo posla i zavrnemo rukave i da nešto pametno uradimo umsto da se svadjamo i dalje tonemo..
pozdrav!!

Извор: SerbianCafe.com (коментари корисника)

Једина ствар која Србе гура (али не напред) је конфликт и стрес

Posted in Срби у расејању, Србија, друштво, SerbianCafe by Соларић on 1 марта, 2009

Ne razumem šta se desava sa ljudima

mostro (junior member)
30. januar 2009. u 09.16

Ne znam kako je vama koji živite u Srbiji ili ste u inostranstvu , pa kad dodjete kuci. Ja se u Beogradu osecam kao u zemlji cuda. Nije samo zakonodavac kriv, pa mi sve ide nakrivo, već primecujem neko abnormalno ponasanje kod mase ljudi. Ništa mi ne uspeva da ostvarim bez poteskoca i bez eventualnih rasprava sa ljudima. Ne tražim ništa nemoguće, izbegavam konflikte maksimalno i uvek. Ali, kako se kod nas kaže: „ne lezi vraze“… Ni najobičniju kupovinu u samoposluzi ne mogu da obavim da mi se zeludac ne podigne.

Kad pomenuh samoposlugu ( da je samo to, bilo bi super), da ih pohvalim da su im korpe prljave, a u njih treba nekad staviti i hleb. Prodavacice smotane, pa ih i ne interesuje koliko ljudi ceka, već se i zapricaju između sebe. U samoposluzi u mojoj blizini prodaju sijalice samo od 40 i 200 Wati i to je tako mesecima, a da i ne primecuju da nešto hvali. Roba koja se jednom brzo proda, vise se i ne dobavlja. I to sam primetio. Natrpali su neke velike korpe sa glupostima da ne možeš ni da prođes ko covek, niti sa nekim da se mimoidjes. U sred radnog vremena razvuku gajtane i ciste nekom glomaznom masinom za podove svakodnevno. Na kasi je zaprska. Uvek su redovi i dosta njih placa karticama, često sume od 200-300 dinara, pa im i oni aparati za provlacenje kartica neispravni, pa im ne radi dovoljan broj kasa i stalno su neki redovi. I da ti se smuci kad kad treba da udjes da kupis neku sitnicu. A u većim supermarketima idu po sledovanja, pa se kase zacepe onima koji cekaju sa onim velikim kolicima prepunim, kao da nikad u zivotu nisu ništa jeli.

Ali nisam bas o samouslugama hteo…
Najcesce nasi ljudi ne postuju dogovor i muke imam na svakom koraku. Kad god vam nešto obecaju, to je: „obecanje ludom radovanje“! Ako pri nekoj pogodbi ili trgovini date novac, a odmah ne dobijete uslugu ili robu, već obecanje, onda u najvecem broju slučajeva postajete žrtva obmane, zavlacenja, neadekvatnog ispunjenja obaveze i ostalih problema. Ne znam da li se još nekome desavaju problemi u komunikacijama sa ljudima ? Ili ja možda delujem nekako blentavo, pa svako misli da može da me prevari, pa imam redovno probleme i sa najbanalnijim stvarima. Ali, covek nije pustinjak po prirodi i mora se sa tim ljudima komunicirati, pa i da su svi takvi problematicni. Da poverujem nekome da će ispostovati nas dogovor da mi se javi telefonom, ni to više ne verujem ako je Srbin u pitanju !

I bas me interesuje da li još neko ima slične utiske o stanju u Srbiji i o takvom ponasanju ljudi ?

verba 30. januar 2009.

Takvo stanje je oduvek, s tim sto ti je ranije, dok si živeo u Srbiji, to bilo normalno. Sada, kada znaš razliku, smeta ti.
Premda ima samoposluga koje su ciste i gde je usluga na pristojnom nivou.
Ponasanje ljudi ne možeš generalizovati, na celu naciju. Nisu svi ljudi kod nas takvi kako opisujes. Svuda toga ima, zavisi s kim se družiš i skim poslujes.

mostro (junior member) 30. januar 2009.

Pa to je tačno Verba, ali… meni se u zadnjih nekoliko godina vuce puno neobavljenih poslova zbog toga i stvarno više ne znam da li treba da budem grub i da vatam ljude za gusu.
Na primer, geometru sam platio unapred 300 evra, odmah je dosao i premerio šta je trebalo i dogovorili smo se da postavi dva kamena između mene i komsije. Odgovor je bio: ma to je cas posla, ne brini, neće biti problema. Podsecao sam ga 20 puta da hoću da to zavrsi. Već je evo 3 godine i opet ništa. Vidim da mu je neprijatno kad me vidi, ali opet se sve svodi na obecanjima i nastavlja se cekanje.

Tražio sam prošle godine limara da mi postavi oluke, jer mi je to već jednom brzo i kvalitetno uradio. Isao sam kod njega 5-6 puta da ga zamolim da dodje, obecanja… cucemo se telefonom, nazovi me sutra, nazovi me u nedelju… i tako 5-6 meseci. Nađem drugog koga poznajem od ranije i primi me lepo, popijemo po pice i ostane na dogovoru da mi se javi sredinom naredne nedelje. Nikad se nije ni javio, već sam posle mesec dana nasao treceg i rekao mu da ima 5 dana ako hoće da uradi taj posao. Cena mi nije bila bitna. Nije stigao da nadje vremena za 5 dana, ali se javio telefonom i dosao je posle 3 dana i to je bilo 3 sata posla na montazi, uzeo 500 evra i dovidjenja.

I da ne navodim more takvih primera, ali evo sada opet imam problema sa prodavcem koji nema vremena da mi isporuci nekretninu koju sam kupio i u potpunosti isplatio ! Čak je toliko „zauzet“ da nema vremena ni da se čujemo telefonom već danima, iako stalno zovem i ostavljam poruke. I eto, pokusacu još sutra, pa idem u MUP u ponedeljak da tražim pomoć. To je samo još jedan od mnogobrojnih slučajeva „poslovanja“ u Srbiji. Nemam vise volje da se bakcem sa jajarama, gubim vreme cekajuci i setajuci, ali gospoda ocigledno „nemaju vremena“ za posao od nekih svojih obaveza.

I tako sve u krug, zaludjivanja da je u Srbiji dobro i da je jeftino, a sto ti svako poslovanje sa ljudima izadje na nos, to nema veze. Zamlacivanja sa svakakvim „profesionalcima“ na svakom koraku su svakodnevna pojava, laži i prevare su ko „dobar dan“.

Ovo sam gore naveo samo par primera, a o svakodnevnim sitnicama ne znam da li da ih nabrajam, bilo bi preterano, još bi mi verovatno neki rekli i da lažem :))

iciparis (profesor) 30. januar 2009.

Mostro (junior member),

Bilo bi veoma probitačno i zanimljivo da ovo vase opazanje o tome kako funkcionisu ustanove i ljudi u dragoj nam Srbiji, pribelezite, tj.okacite na staro-novoj temi koja nije iscrpljena, a još nije izdvojena od Modernog:

Kakvo nam je drustvo u kome živimo u Srbiji?

Hajdemo, učinimo nešto veoma korisno za institucije i ljude u Srbiji koji hoće da postanu deo Evrope i deo civilizovanog i ozbilnog sveta!

Dalailama (bolnicar) 30. januar 2009. u 14.18

Ja sam dosta sit od kukanja onih sto su ostali dole da žive u Srbiji.
Sa druge strane redovno pratim´svaki dan šta se desava ovde na zapadu i
na svako kukanje kako je u srbiji loše mogu da postavim 1000. slučajeva kako ni na zapadu nije idelano. Zavisi na šta hoće ljudi da se koncentrisu. Evo danas čitam covek cekao u bolnici 19 sati dok mu nisu na kraju rekli da ima probleme sa nogom. Masa stvari ni ovde ne rade bas perfektno kao sto ljudi zavaravaju sami sebe.

Mostro (junior member) 30. januar 2009.
Dalailama
———
Pa tačno je da ni na zapadu nije bez prevara i problema, ali se bar stvari resavaju brzo. Tolikog bespotrebnog gubljenja vremena i nepostovanja musterije kao kod nas nema nigde.

sta-li-ja-radim-ovde (radim)
12. februar 2009.

Mostro, sve sto si napisao je tačno tako, i ne samo da je to bilo moje iskustvo već i svih ljudi koje tamo poznajem ili koji su nešto više od dve nedelje provodili u Srbiji. A ima naravno i daleko gorih prica, ali o njima ne smem jer se tu već radi o zivotima neduznih ljudi na koje su se sjatili „veliki Srbi“.

Svaka nacija ima nešto sto ih gura: Englezi pate od toga da su iznad svih drugih, mada su ih Francuzi prestigli po pitanju arogancije pa su im oni oduvek ostali neka bolna tacka… Amerikanci na istocnoj obali pa sve to mid-west-a vole da imaju najvece bombe na svetu i najviše para a za sve ostalo ih zabole, dok na zapadnoj obali vole da im se dive, da budu u centru paznje i da imaju najbolja kola u gradu. Kanadjani se ponose time da su poslusni i tamo bi nacizam mogao da procveta preko noćisamo još da se rodi Hitler. Japanci su fanaticno posveceni svojoj naciji i tome da budu najsavrseniji po svakom pitanju, pa čim malo pogrese, odmah harakiri… a i ako nema samoubistva zbog greške, onda će da nadju neki drugi izgovor – ili preterani rad, ili kamikaze sto je sve dokaz posvecenosti svojoj naciji.

Srbe ne gura ništa od svega toga: ni novac, ni uspeh, ni najvece bombe, ni najlepsa kola u gradu, čak ni lepe devojke a najmanje posvecenost svojoj naciji. Sve je to samo prolazno interesovanje i ne traje duže od jedne loše utakmice.

Jedina stvar koja Srbe gura (ali ne napred) je konflikt i stres. Ako toga nema, Srbin mora da izmisli svadju da bi nekako preziveo do sledećeg konflikta. Ako je sve mirno i fino, Srbin odumire. Da su to siptari i ostali neprijatelji znali na vreme, unistili bi nas organizovanim drustvom brze nego bombama. Da smo sklopili pakt sa Hitlerom i dozvolili mu da nam organizuje drustvo izgradi auto-puteve i zavrsi one telefonske centrale koje smo koristili do pre dve-tri godine, danas Srbije ne bi bilo – poubijali bi se od dosade.

Tako danas moramo da imamo kola koja zaprasuju komarce bolje od aviona da bi imali na šta da se zalimo i da se međusobno optuzujemo, mora komsija da pusti glasno „Hiljade ljudi, u moje grudi…“ u pola noći da bi sutra imao ko da ga gleda mrko, mora neki ludak da uparkira Ladu na ulaz zgrade da bi bio u ratu sa celom zgradom; i mora majstor da zabrlja posao da bi imao neko da ga juri danima, inače ga niko drugi nikada ne bi zvao na telefon!

Isto vazi i za prodavacicu u radnji, saltersku sluzbenicu, i sve ostale. Dok se na zapadu vecina zadovoljava uzivanjem u nekom filmu, koncertu, picu, hrani ili seksu, kod nas to nije dugotrajno zadovoljstvo. Jedino zadovoljstvo je psovanje, svadjanje i dizanje pritiska („svaka cast“ onima koji uzivaju u drogi, ako ništa bar su razbili monotoniju).

Droga i konflikt su hobi lenjih ljudi. Čak i za samo gledanje filma treba malo aktivnosti, makar da se kupi ili iznajmi DVD (o odlasku u bioskop da ne pricamo – potpuno su prazni tako da sve i da srbenda prica sve vreme, nema ko da mu kaže da prestane ili da mu preti batinama!); ali za svadju ne treba ništa, samo ljudi sa kojima ćemo da se svadjamo i naravno prekrsiti dogovor i sve moralne norme da bismo izazvali svadju.

Kada bi majstori zavrsavali poslove, imali bi novac, ali ne bi imali pretnje, uvrede, teske reci i milion telefonskih poziva. Ovako jeste jadan i bedan ali je bar trazen i puls mu je na konstantnih 120bpm jer stalno mora da gleda preko ramena. Mnogo je lakse i dugotrajnije tako podici puls nego fizickim naporom kao sto je to sport ili seks. Problem je samo sto je opasnije za zdravlje pa ljudi u Srbiji imaju najkraci zivotni vek u Evropi a najcesci uzrok smrti je upravo povisen pritisak.

Извор: SerbianCafe.com (дискусије)

Срби на ЗАПАДУ, има ли веће среће?

Posted in Срби у расејању, друштво, породица, родитељи, SerbianCafe by Соларић on 1 фебруара, 2009

Mary – Nov 10, 2000

Jedno pitanje: zasto ste otisli, da ne kazem pobijegli ? Ovo se pogotovo odnosi na Srbijanske intelektualce.
Razumijem Izbjeglicu, on nije imao izbora.
Pobjeci iz rata, tragedije, ostati bez clana porodice, kuce,rodnog kraja… To su razlozi zbog kojih se ide u Njemacku, Kanadu, USA…Za ljude iz Bosne i Hrvatske to je bilo najbolje rjesenje.
Pogotovo kad se uzme u obzir korumpiranost ljudi koji su predvodili narod u ovom ratu u Srbiji i RS.
Ali ti Dragane i ostali, vi ste POBJEGLI.
Zasto ste dopustili da vam zemlja propada.
Gdje ste Beogradska inteligencijo, najlakse je bilo pobjeci i onda cekati da neko drugi sredi situaciju u vasoj rodnoj grudi.
Zasto ste pustili sljamu da izadje na povrsinu.
I zasto sad kukate.
Pobjegli ste zbog materijalnih razloga.
Sad vam je materijalno dobro, ali to nije sve u zivotu.
Treba se boriti da sve to imate u svojoj zemlji, a ne bjezati.
Mislita li da je meni i ostalima bilo lako patiti svo ovo vrijeme ?
Pa nismo pobjegli.
Kao sto nas pijesnik kaze…
Ostajte ovdije, sunce tudjeg neba
nece vas grijat k’o sto ovo grije…

kalimegdan – Nov 09, 2000

Zasto se ne vracamo, dobro pitanje. Pokusavam da ga odgonetnem vec godinu i nesto, boraveci u zemlji „blagostanja“, Kanadi.

Moje misljenje je da ko ovde provede vise od tri godine nema izgleda da ce se ikada vratiti. Desice se neki izuzetak, ali u jako malim procentima. Treca godina je najgora, tako kazu. Do tada shvatite da ovde vaze drugacije norme zivljenja, i kada se priviknete na njih, vi ste korak blize „njima“. tezak je korak posle vratiti se.

Nije problem u Milosevicu sto se ljudi ne vracaju, i sto dalje hoce da emigriraju, problem je sto smo mi nekako proklet narod, tudje nam je uvek lepse, pa makar gledali jad i tugu na ulicama, invalide, ludake. Mnogi od nas su zavoleli tudji jezik, zavoleli su neke tudje obicaje, kojih u stvari i nema. Neki od nas bi uradili sve ne bi li dosli do boljeg posla, vise para.

Cudan smo mi narod. Ima nas preko 70 hiljada u Ontariju, ja verujem da je 50 hiljada u Torontu. imamo tri radnje, koje bolje i da nemamo mrzimo se medjusobno, saplicemo, i mislimo da sto pre pocnemo da palacamo jezik i krivimo usta dok pricamo engleski da cemo time pokazati da smo jako pametni i sposobni. I mislim da smo jedina nacija ovde koja pljuje na svoje tamo.

Nasi ljudi vas maltene teraju da se odreknete Srbije, bez ikakvog vidljivog razloga. dozivljavao sam sve i svasta za ovo vreme provedeno ovde, ali u glavnom, nista pametno, i retko sta lepo. Ko o cemu prica, to je o poslu. nema zivota, ali nema veze.

Nema veze ni sto ce nam decica nositi minice sa 12 godina u skolicama, nema veze sto gledamo svaki dan ludake, bolesne, poremecene, perverzne ljude po ulicama, a ima ih mnogo. jedini zdravi ovde su u stvari emigranti. nema veze sto ce deca zaboraviti i ko su i sta su, sto nece imati detinjstvo, sto ce biti u milosti i nemilosti perverznih Jevreja i Engleza.Nema veze sto zivimo u kucicama od najeftinijih materijala, nema veze ni surova klima, bolesno sunce, vestacka hrana. mi smo srecni, mi smo na ZAPADU! Srbi na ZAPADU, ima li vece srece?

No, da se vratimo topicu, zasto se ne vracamo? ne vracamo se jer smo presekli svoje mostove, ne vracamo se jer nas je sramota sto u stvari nemamo nista, ne vracamo se jer smo svesni da sa ovim nacinom zivota koji smo naucili ovde nemamo sta da trazimo nigde, osim ovde. Ni nigde ne idemo, samo pricamo kako cemo da odemo u evropu.

Svi smo svesni bespotrebnosti ostajanja ovde, ali ostajemo. I da zavrsim, mnogima je i zao sto je doslo do ovih promena kod nas, mnogi su izgubili sve koordinate, baljezagajuci levo desno u trazenju daljnih razloga ostajanja. najzalije mi je onih koji deci oduzimaju ono sto je njihovo, njihovo mesto, nesto sto nikada nece imati ovde…. ma kakva kriza bila, smatram da zivimo kvalitetnije i zdravije nego ovi ovde.

Pa u cemu je onda poenta? Zapad, i Srbi zeljni wooow fazona u njemu. sve bljesti, sjasti, imamo po 5 traka na putu, visokee zgrade….

(more…)

Сви само пуцају на велике залогаје, жале се нон стоп…

Posted in Србија, друштво, књижевност, SerbianCafe by Соларић on 21 јануара, 2009

Zašto glumimo?

Stela_ (prevodilac) – Dec 29, 2003

Lunjo, 50% krivice snosimo mi, sa svojim pasivnim pogledom na sopstveni zivot i buducnost a ostalih 50% su posledice koje su nas snasle. Naivno je ocekivati od sveta da te voli i postuje ako samog sebe ne volis i za svoju decu i buducnost ne brines. Jos, ne tako davno, 1998 godine, imali smo oko 200 politickih partija a Crna Gora je imala 50. Ni jedna drzava u svetu ne broji toliki porast politickih partija kao Srbija. Sta to znaci? U Srbiji, vise ne samo sto ekonomija ne vredi, ne vredi vise ni zemlja, politicke partije i pozicija u politickim partijama, postala je najunosniji biznis. Zasto je privatizacija isla tako sporo? Zato sto, je to odgovaralo vladajucoj strukturi jer otpustanjem radnika i propascu fabrika koje su jos uvek mogle da rade i proizvode, dosli su do jevtinog proizvoda i velikog profita. Pokupovali su nasi politicari, nakon sto su upropastili, sva preduzeca i sada su sopstveni vlasnici, istih, za male pare. Sada su tek obezbedili sebi novac koji ce imati za sve sledece izborne kampanje. Oni koji su zaista prave patriote, ljudi koji bi nas mogli izvuci iz crne rupe, nemaju taj novac jer oni i nisu skloni mutnim radnjama. To je istina koju narod, mora da shvati i prihvati. Treba se boriti protiv lopovluka, lazi i onih koji na glas zagovaraju patriotizam. Nasi izbori su prava lakrdija. Da li postoji ijedna partija koja je ponudila na prvom mestu svoj ekonomsko-politicki program umesto nacionalnog? Sve se baziralo iskljucivo na manipulacijama rodoljubivih osecanja kod gradjana. inat, mrznja, bes koji krene cim neko kaze, bilo sta..ne da da se krene napred

&Lunja& – Dec 29, 2003

Sa toliko medjusobne mrznje i samounistavanja, po osnovnim pitanjima, zivotnog standarda, ne moze se ocekivati nikakav prosperitet. Prvo se mora postati svestan promasaja, dovodjenja u red bazicnih faktora, obezbediti ljudima da zive iole kako treba, da imaju redovna primanja u skladu sa troskovima, sigurne poslove, da se rascisti sve ono blato sto se talozilo, jos od 1987-me godine. Za to..nece biti ni strpljenja, ni volje, ni htenja. Svi samo pucaju na velike zalogaje, zale se non stop kako ovo i ono ne valja, a niko ne radi nista po tome pitanju. Bilo je reci o uvodjenju radnog vremena od devet do pet, kao na zapadu. Digla se dreka, protest..Kad god se pomene neka promena, napravi se potom sranje, da se ubije premijer, da dozivimo bombardovanje, a sami sebi kopamo te jame. Nismo disciplinovani. Hteli bi mnogo, hteli bi sve elitno jer nam „pripada“, a sa druge strane, nismo u stanju da sami medju sobom ispostujemo, ono sto sami zelimo.

Da smo glupi, neobrazovani, da nemamo tri ciste o tome kako se funkcionise u svetskom poretku, pa i da covek kaze, de, jadni, ne znaju…Ali znamo i to prokleto dobro znamo sve sta i kao treba. Medjutim, inat, mrznja, bes koji krene cim neko kaze, bilo sta..ne da da se krene napred. Izgubili smo stotine hiljada ljudi pod bombama, izgubili smo skolovani kadar, koji se sada vuce po zapadu, od nemila do nedraga, ali..taj truli zapad ima sve ono sto mi nemamo…a sve to cak i malo, nama je premalo, jer i po tome se pljuje i kidise…

Mi nismo vise u stanju, da razgovaramo medju sobom, bez mrznje, bez ponizavanja, bez insinuacija, koje su tako vividno rasprostranjene, narocito ovde, na ovakvim diskusijama. Neko nam je to obezbedio, neko je silan trud ulozio da se ovaj sajt stvori…ali..umesto istinskog ljudskog dodira, razumevanja, podrske, opet samo izrugivanje…Aha, evo prilike…daj da se ubijamo, daj da se krvimo, daj da nadjemo zrtvu…Vecina ovde dodje da se nekome „nasmeje“..A kakav je to smeh? Kome? Recima na staklu??? kako u zivotu, tako i ovde. A to tako ne mere.

(more…)

Из филмова на ТВ омладина само ствара површну слику света који не постоји

Posted in друштво, филозофија, SerbianCafe by Соларић on 18 јануара, 2009


mocart – Sep 18, 2002

ZAPAD DANAS SVI SU PUNI PARA- OVA MI SE RECENICA NE DOPADA,DAJ BOZE DA JE TAKO ALI NIJE. DA BI NEKO BIO BOGAT MORA NEKO DRUGI DA BUDE SIROMASAN ITD. PUNO TOGA LJUDI IDEALIZUJU U GLAVI I MASTAJU, DALEKO JE TO OD ISTINE.

A TO DA TESIS SEBE DA NA ZAPADU SLJAKAS PO NEKOJ FABRICI ZA NEKU SKROMNU LOVU SA KOJOM PREZIVLJAVAS  SKROMNO I UPOREDJENJU SA LJUDIMA U JUGI SE OSECAS NADMOCNIM MISLIM DA JE POGRESNO, NE UPOREDJUJ BABE I ZABE.

PAREMOGU DA KUPE MATERIJALNA BLAGA ALI NIKADA U ZIVOTU NISU USPELE DA MI ZAMENE MOJ NAROD, MOJU ZEMLJU, MOJU KULTURU, OBICAJE, SALE I ZAJEBANCIJE NA BALKANSKI NACIN.

VISE PUTA SAM SE OSECAO FINO U NEKOM KAFICU U JUGI SA MANJE PARA NEGO NA ZAPADU U RASKOSNOM DRUSTVU

SA IZVESTACENIM I ODGLUMLJENIM OSMESIMA OKO MENE, OSMESIMA KOJI KRIJU STRAH I ZEBNJU A NEKAD I ZLOBU. SVE TO COVEK TREBA DA DOZIVI NA ZAPADU DA BI DOSAO OVDE I ISPRICAO. IZ FILMOVA NA TV OMLADINA SAMO STVARA POVRSNU LAZNU SLIKU SVETA KOJI NE POSTOJI.2-3 POSTO

ZIVE BOGATO OSTALI RADE ZA NJIH DANJU I NOCU.

(more…)

За мене је срећа бити са људима које волим, и учинити их срећним

Posted in друштво, SerbianCafe by Соларић on 18 јануара, 2009

Ana – Sep 24, 2002

Јedna devojka gore je rekla da ako ima para i nema nikoga uvek moze kupiti nekoga da bude sa njom. Pa ako ona to naziva srecom svaka joj cast. A koliko dugo ce ta osoba da bude tu. Ja cu vam dati svoj primer.

U Jugoslaviji sam radila u prodavnici za 100 maraka, koje sam naravno dobijala u dinarima, pa to zbog inflacije nekad ispadne i 50. Ali bila sam srecna, i nisam mogla ni postene cipele da kupim, niti negde da izadjem. Ali imala sam drustvo.

Nismo imali para, ali super smo se provodili. Bili smo zajedno, ako nista drugo sedeli bi kuci i igrali karte,i uzivali. Sad zivim u Americi. Imam para, ne preterano, ali dovoljno za pristojan zivot. Mogu da izlazim svako vece, ali nemam gde, i nemam s kim. Mogu da kupim najskuplju garderobu, ali nemam gde da je obucem.

Ima tu jos mladih ljudi,ali nema pravih prijatelja. Svi razmisljaju o novom autu, pa kreditu, pa osiguranju,i to je uglavnom na sta se razgovori sa njima svode. Ja sam i dalje u kontaktu,sa drustvom iz Jugoslavije, pa uglavnom najvise para potrosim na telefonski racun. I nije mi zao jer to mi je najveca sreca, koju trenutno imam.

(more…)

Двојезични одгој

Dvojezicni odgoj

nesigurna majka – 21. август 2004

cao svima ! posto zivim u njemackoj neznam kad moj sin pocne da prica kako da ga ucim dva jezika od jednom??? dali prvo da nauci jedan pa drugi ili paralelno da uci oba jezika? htjela bih da podje u djecji vrtic sa tri godine, ali bi tada trebao znati njemacki (nije obveza, nego da razumije drugu djecu). dali je neko od vas imao isti problem i kako ste to savladali, kako su vasa djeca ucila jezike? unaprjed zahvalna !!!

vojvodjanka_mala (privatnik) – 24. август 2004

Nemam vremena da citam sve komentare a i zurim,zelim samo da prenesem svoje iskustvo. Zivim u mesovitom braku,u selu u kojem su pripadnici druge nacije. Roditelji mog supruga su od prvog dana govorili sa mnom srpski, a ja sam iz postovanja prema njima vrlo brzo naucila njihov jezik.

Kad sam se porodila, svom detetu sam se obracala na srpskom, a oni su mu pricali na svom jeziku. Kad smo ga ucili kako se nesto zove , to je bilo istovremeno na oba jezika. Dete (musko) nije progovorio do svoje druge godine, sve je razumeo, a kad je poceo da prica pricao je perfektno oba jezika i nikad nije pogresio.

Meni je bilo zamerano (od strane nekih dusebriznika) da maltretiram dete i da ga opterecujem, sto je apsolutno netacno, jer njemu kasnije nije bilo jasno kako to da druga deca ne razumeju recimo srpski, da moraju da uce jezik , a on jednostavno zna !

Ja nisam mogla da dozvolim da u susretu sa mojom porodicom on nema pojma o cemu se radi i nista ne razume, kao i da ne razume jezik sredine u kojoj zivi i drugi deo porodice. Poznavanje vise jezika u Vojvodini u mesovitim mestima je prirodna stvar medju decom. Njima je to igra, nikako opterecenje.

Danas moj sin koji ima 17 god. govori 5 jezika (za sada).

zapadna obala – 22. август 2004

Imam devojcicu od 4 godine koja odlicno govori oba jezika a nas pise cirilicom stampano i rukopisno, cita cirilicu i ovih dana sama kapira kako se cita latinica na osnovu engleskog alfabeta koji je naucila.

U kuci se iskljucivo od prvog dana govori srpski a engleski je naucila preko TV, u obdanistu i naravno preko susreta sa ovdasnjim ljudima i decom. Engleski je najmanji problem jer je svuda a deca upijaju kao sundjeri.

Zato je fokus na nasem jeziku.  Svakog dana citamo pricice i napisemo nesto na nasem jeziku. Morate raditi svakodnevno ako zelite da deca dobro savladaju nas jezik ali nemojte na silu jer tako ne ide. Ako se pocne rano i deci jezik priblizi kroz price, pesmice, video na nasem jeziku i naravno rodbinu, prijatelje i decu (u crkvi ili van nje) sve ide mnogo lakse i prirodnije.

Moja mala stalno pita zašto mora da ide u englesku skolu kad vise voli srpski. Naravno, stvari će se promeniti kad krene u osnovnu i kasnije ali se nadam da će osnova koju je sada stekla ostati za citav zivot i ostaje da se dogradjuje i odrzava. Jedna nasa prijateljica ima malu od 6 godina koju cuva Ruskinja pa dete osim engleskog i srpskog lepo prica i ruski jezik.

buduca mama… – 23. август 2004

kompletno mi familija zivi u austriji (mislim na ujake,tetke…) i svi su svoju decu ucili do trece godine samo srpski…naravno od trece godine su deca krenula u vrtic i perfektno nemački savladali (kad se oni medjusobno druze uvek pricaju nemacki,a samo sa roditeljima u kuci pricaju srpski…i sto je po meni sasvi o.k. posto nemacki uci na svakom koraku (gde god da je vrtic, prodavnica, kroz igru sa decom…) a srpski ne (samo je taj neki mali fond što se vrti sa roditeljima svakodnevno)…moja jedna prijateljica je napravila gresku i kaže da sebi to neće oprostiti…i ona zivi takodje u austriji i kada se njen sin rodio…u samom startu pocela je da ga uci nemacki…i naravno sad joj´sin ima četiri god.

i ona bezuspjesno pokusava da ga nauci srpski, mali to uporno odbija. bili su sad kuci i mali nit koga od rodbine razumije i obrnuto i ona se zapitala šta će biti kasnije (verovatno neće ni hteti da ide ne odmor u domovinu-nece mu biti interesantno)…tuzno. inace kao pedagoski radnik; sigurna sam da je bolje po meni prvo srpski uciti, a u vrtic kad krene savladace perfektno nemacki… Sretno i pozdrav!!!

Извор: SerbianCafe.com (дискусије)