Да л′ тко и тебе, Соларићу, гледи ?

Ако нас живот не светли у облику добрих и истински милосрдних дела, постаћемо неупотребљиви у духовном смислу за своју околину и друштво уопсте

Posted in друштво, религија, SerbianCafe by Соларић on 13 априла, 2009

Živa Biblija najjače svedočanstvo

lionac (istrazivac)

06. april 2009.

Zivot bozjih sledbenika na najbolji način pokazuje njihovim bliznjima kakav je Bog. Ako to (praksa) izneveri,onda su sve diskusije oko vere zvono koje u prazno zvoni i praporac koji dosadno zvekece.

Fibljanima poslanica 2

12. Тако, љубазни моји, као што ме свагда слушасте, не само кад сам код вас, него и сад много већма кад нисам код вас, градите спасење своје са страхом и дрхтањем.
2 Кор. 2:9

13. Јер је Бог што чини у вама да хоћете и учините као што Му је угодно.
Јевр. 13:21

14. Све чините без вике и премишљања.

15. Да будете прави и цели, деца Божја без мане усред рода неваљалог и поквареног, у коме светлите као видела на свету.

Na jednom drugom mestu stoji: Da vide vasa dobra dela i slave Boga na nebesima.

»Jer umreste i vaš je život sakriven s Hristom u Bogu. A kada se javi Hristos, život vaš, onda ćete se i vi s njime javiti u slavi.« (Kološanima 3,4.5)

Ako nas zivot ne svetli u obliku dobrih i istinski milosrdnih dela, postacemo neupotrebljivi u duhovnom smislu za svoju okolinu i drustvo uopste. Hristos je rekao: »Vi ste so zemlji, ako so obljutavi, čime će se osoliti? Ona već neće biti nizašto, osim da se prospe napolje i da je ljudi pogaze!« (Matej 5,13)

Sa druge strane, ako je Hristov Duh u nama, postacemo ljudi koji će odrazavati slavu svoga Gospoda. Čak će i najveci neprijatelji morati da priznaju da su oni koji ispovedaju veru Hristovu, vedre, plementie i strpljive osobe, uvek spremne da cuju poziv za pomoć i odgovore na njega bez premišljanja u obimu koji je u njihovoj moći.

Извор: SerbianCafe.com (дискусије)

Много је важније бити вољен него волети

Posted in друштво, SerbianCafe by Соларић on 13 фебруара, 2009

Sta je unistilo ovaj svet

H_O_T_M_A_N – Jun 12, 2001 17:48

Posle dugog razmisljanja, citanja kojekakvih gluposti na diskusijama, svadji oko vere, religije i nacija, ustanovio sam da je ovaj svet unistila ljubav koja ne postoji.

Ljubav ocigledno ne postoji na ovome svetu, to mogu i da dokazem.

Iz dana u dan je sve veca mrzja medju nama,  zasto pa zato sto nemamo ni malo ljubavi.

Ne znamo da volimo ono sto nam je priroda dala, sto nam je neko dobrotu podario.

Ta ljubav se javlja samo u nekim trenucima ali primetio sam da se brze izgori nego sto se pojavi.

Stvar je u tome sto je i ovaj svet unistila nasa vera.

Delimo se na vernike, burzuje i siromahe, pametne i glupe.

Niko na ovome svetu nije zahvalan sto mu je neko neku dobrotu podario.

Svako radi protiv svakoga, a ljubav se javlja u nekim slucajnostima i brzo odladi.

Mislim da ovaj svet, mi sami, netreba da ivimo na ovome svetu jer ga samo unistavamo.

Covek nije usavrsio svoj mozak, svoj um, zato se i desavaju ratovi, svadje i ostale stvari.

Koliko sam primetio, niko na ovome svetu ne zna da voli ono sto stvarno i treba da voli.

Osobe koje znam, sve te osobe vole ljude koji su kreteni, koji se boje istine i koji samo lazu.

Zasto????????

Gde je Ljubav na ovome svetu.

Gledam samo kako devojke muskarcima i muskarci devojkama govore kako ga/je vole.

Svaka devojka prica kako ne moze da zivi bes tog muskarca, a posle nekih dva meseca ga ispljuje i kaze da ga nikada nije ni volela.

Zasto devojke toliko seru.

Ne razumem zasto onda te osobe i postoje na ovome svetu.

Ne znju da vole i takve osobe bih trebali da otklonimo sa ove planete,jer bas zbog takvih osoba se radjaju njihovi potomci.

Tako ih i vaspitaju.

Sramota???????

Kolko ce jos da seru.

Bliznakinja – Jun 17, 2001 18:46

Mislim da smo mi daleko od ljubavi u svakom pogledu. Pre svega suvise smo zauzeti materijanim u svakom pogledu da bi mogli i malo da se pozabavimo iskrenoscu. Cak i kada smo obdareni prirodnom zeljom za tim necim istinitim sto ce objasniti zasto postojimo (sto verujem da je na kraju ljubav) okrecemo se filozofiji koja jos vise komplikuje stvar. Ako zaista volis ne moze niko to da ti oduzme. Najvece bogatstvo je samo u sebu, u osecaju. I ako zaista osecas da te prozima ljubav, znas da si dovoljno pocastvovan samim tim i ne ocekujes ljubav za uzvrat. Ozbiljno, koliko ljudi znate da su zaista voleli a kamoli da ih je neko voleo isto tako i toliko nazad. Skapirala sam da sto vise imamo to smo dalje od istinitog, univerzalnog osecaja koji je jedini moguci nacin da prozivimo ovaj zivot bez pitanja kao zasto, kako, koliko……..
Ljubav, u stvari taj tako prosti ali uzviseni osecaj je dar koji se gubi u danasnjem svetu sve vise. Njemu tezimo, ali sve smo dalji….. Mozda imam prednost sto znam, kapiram ali da li sam toliko jednostavna, toliko na kraju uzviseno prostodusna da ne ocekujem nista za uzvrat? Ne znam. Jos uvek zelim nesto za uzvrat…..
I sta onda da ocekujem od drugih? Ljubav je nesto sto svi znamo na neki nacin, ali ta uzvisenost – mozemo li zaista da je dosegnemo? iskreno, licno, nisam bas sigurna iako bih zelela da verujem…….

Dawsa – Jun 20, 2001 21:11

Hotmane, Hotmane.

Kako je zajebano kad srce zaboli i shvatis da je ova planeta sranje, ali nastavis da furas stari fazon i prepremis sebi omcicu oko vrata.

Obrati paznju genije. Ova planeta je ‘ebeni pakao i ako to shvatis dobro ti je krenulo. Ljubavi ima, ali je moras naci. ako je ne nadjes, ne znaci da je nije ni bilo nego da nisi dovoljno dobro trazio. Ljubav je ljubav i ne podrazumeva reci „volim te“ ili „umro bih bez tebe“. A naravno da je nije lako naci, ali je najveci problem kada umislis da si je nasao, e tu se placa na mostu, a kasnije i na cupriji.

Smisao ove planete i jeste u davanju, a ne u uzimanju. Kada to shvatis prakticno, a ne samo teoretski krenuces putem kojim se redje ide.

Jos par reci, da li ti je palo na pamet da svoju ljubav ponudis nekoj koja ce to ceniti a ne onima koje su za tebe neuhvatljive? Mnogo je vaznije biti voljen nego voleti.

kada shvatis da ti izmedju ljubavi i pozude biras pozudu i kada pozuda prestane ti pljujes po ljubavi, bice ti jasno da nisi bas cist.

Jos malko gluposti koje mozes da uradis, svakoj narednoj devojci se naplati za ono sto te je neka druga povredila u proslosti jer ces jedino tako biti siguran da ti nema spasa.

Razmisli da posle svake veze postanes jos bolji prema zenama ma koliko neke od njih bile zle. Patices 1000 puta, ali ce se jedna naci koja ce to umeti da ceni i to je „trica“ Hotmane, ista ona kao sto je Sale Djordjevic zabio Hrvatima. Sve prethodne ce biti nevazne, sve buduce … njih vise nece biti. Naci ces svoj mir.

missy – Jun 26, 2001 07:49

Bliznakinja, materijalnost cesto biva samo izgovor za neiskrenost.

Marija, mozda ste se trebali koji put posvaditi (mozda ne bi te 2 rijeci shvatao tako tragicno)…

Sta je ljubav? To nije samo osjecanje koje gajimo prema suprotnom (ili manje suprotnom) polu. Voljeti mozemo sve ljude s kojima cesto dolazimo u dodir.
Ljubav treba davati, da, a ne uzimati i ako se kojim slucajem desi da mi nismo vise u (ljubavnom) kontaktu s tom osobom volimo i dalje. Nemojmo gaziti po svom ponosu i dostojanstvu. Kad nam neko kaze da vise ne zeli da nas vidi, znaci bila je u pitanju tek zaljubljenost, postujmo to. Ali voljeti mozemo i dalje. Ljudi cesto nismo svjesni da imamo „srce“ veliko za sve ljude koje srecemo za zivota. U meni je djelic svake moje ljubavi, svi su ostavili trag i ucinili me boljim covjekom, jer sam odabrala TAJ put.

pozdrav svima

Извор: SerbianCafe.com (дискусије)

Богатим појединцима одговарају непросвећене масе

Posted in друштво, култура, музика, образовање, родитељи, уметност, SerbianCafe by Соларић on 31 јануара, 2009


To be or not to be – 29. april 2007.

Rabitu, ..

Pominjes te uspesne, u vezi sa time podji do toga šta znaci biti uspesan danas. Kada kažemo da je neko uspesan, onda svi automatski misle na već koju znaš vrstu uspeha. To ti je kao sto i danas u dobrom delu našeg naroda kada vide nekog debelog, kažu za njega da ima para da jede, da je bogat.

Od prvog dana pratim ovu temu, dobro je osvezenje za razliku do dosadne i sujetne loše poezije koje pojedini plasiraju. Pravi je potez sto je tema izdvojena, jer kako je potrebno materijalno da bi egzistirali, još je potrebnije i duhovno.

Covek je duhovno biće kako i materijalno, jedno bez drugog ne ide,sa razlikom sto je duhovno uzvisenije.

Temu možemo i prevesti kao „materijalno vs duhovno”.

Duhovnost i materijalizam se vrlo često iskljucuju, posebno kada je jedno u vecoj kolicini. Preterani materijalizam sigurno da potire duhovna stremljenja. Svi ljudi imaju tu epsku ili lirsku potrebu. Samo se razlikujemo kako je konzumiramo. Neko to ostvaruje na najnizi način preko televizije, tabloida, holivudskih gadosti, preko popularne muzike. Najmanje je onih koji svoj duh obogacuju pomoću vrhunske knjizevnosti, filozofije, uz klasičnu muziku.

Ljudi su svuda u svetu veliki duhovni lenjivci. Razlike postoje od regiona do regiona, ali svuda gro ljudi traci svoje vreme najviše na čisto materijalne stvari, ili na jeftinu i vulgarnu zabavu koja duh još vise zatupljuje.

Svi smo svedoci da oni koji imaju najbolje uslove za duhovnu aktivnost, zapravo se oni time najmanje bave i najveci su zagadjivaci duhovnog omotaca planete. Koliko je bogatasa koji ne samo da nikada nisu nešto procitali, ni slusali sem Shabana ili Shakire, već nikada nisu dali ni dolar pomoći nekoj skoli, nekom talentovanom studentu ili umetniku, nikad izgradili neki dom za sirotinju.

Najvaznije je usvojiti neko dete iz Mozambika, vencati se u Zambiji, bezati od paparaca.

Poenta i jeste na ljudima koji imaju novac, vlast, uticaj, jer nije lako i za ocekivati da duhovnom radu se posveti sirotinja. Njima je prvo u glavi da zarade komad hleba,ali u celom zapadnom svetu, ma koliko neko bio siromasan, uvek postoji prostora za duhovnost. U Srbiji je godisnja clanarina u bibliotekama oko 5 (pet)eura, taman koliko kosta prosecna knjiga da se kupi.

Ni najcivilizovanija sredina danas, i kroz svu istoriju, ne može mobilisati siroke mase da čitaju Šekspira i Platona.

Ono sto mogu državne institucije, mediji, nosioci društvene vlasti, to je da se siroke mase prvo nauce osnovnoj kulturi svakodnevnog ponasanja. Kada se to savlada, onda su daleko vece sanse da narod u vecem broju se okrene i knjigama, pozoristu, lepoj muzici. Naravno mislim na Srbiju.

Platon je pisao, kakvu muziku jedan narod slusa, takav je taj narod. Šekspir bi slično rekao u svom Mletackom trgovcu, cuvaj se onog ko slusa ogavnu muziku.

Kakva se muzika u nas slusa znate svi. Ko cita dobre knjige, taj svakako slusa i duhovnu muziku, a na to se nadograduju i druge prave vrednosti. Kvadratura kruga, jasno kaže da ko se okrene duhovnom, dakle i citanju, samim tim se osamljuje. To je velika i logicna istina. To je odgovor cele teme, jer što se neko duhovno uzdize time je sve veci jaz između njega i vecine, svetine. I on ali i svetina su sve mrskiji jedni drugima, sve se vise izbegavaju. Taj put nije lak ali ko krene njime on ne odustaje.

Materijalizam je takav da tezi sirenju. Tacnije on sam sebi nije dovoljan i zato trazi utehu u umnozavanju, a to je jedan pakleni krug koji nema srećnog zavrsetka. Otuda materijalistima je uvek malo, uvek su nesrecni i kao narkomani sto vise imaju sve vise su od toga ovisni. Svi sociolozi se slazu da su bogatasi nezadovoljniji, depresivniji, a statistika jasno kaže da su samoubistva daleko cesca u bogatijim sredinama.

SvetlaSenka, na tvoje pitanje je lako odgovoriti. Kao sto postoje alkoholicari koji piju znaš šta i znaš kako. Tako postoje i kulturni ljudi koji piju dobro vino, dobar drugi alkohol, umereno, u odredjenim prilikama, i naravno kad popiju ne tuku ženu, ne povracaju i sl.

Čitatelj se postaje veoma mlad, ta sklonost dolazi od roditelja ili od nekog iz okoline. Moji roditelji nisu citali, to me je neko drugi naucio u detinjstvu. Citatelj i poklonik duhovnog covek može postati i u kasnom dobu, usled najpre nekih nevolja, bolesti, tamnice i sl.

Književnost je umetnost, dakle nešto sto možemo nazvati lepim. A Kant kaže sto su mnogi rekli, lepo je ono sto nam takvo izgleda bez interesa. Tu je takođe odgovor zašto malo ljudi cita, zašto malo njih se duhovno gradi. Naravno time se ne zgrcu novci. Većinom ljudi vladaju prosti sirovi nagoni, a jedan od tih kljucnih nagona je borba za egzistencijom.  Sto je covek siroviji, sto je materijalniji, njegovi nagoni su najmanje kontrolisani, kako ti egzistencijalni, tako i oni seksualni, oni koji regulisu agresiju.

Bogatim pojedincima odgovaraju neprosvećene mase, njima ne samo da se lakse manipuliše, već se njima i lakse prodaju skupi i nepotrebni tehnicki proizvodi. Takvi vise jedu nepotrebne hrane, takvi cine kupoholičarski mentalitet koji danas dominira u bogatim zemljama.

Taj mentalitet bi dominirao i u siromasnoj Africi samo kad bi tamo narod imao dobar standard. Stalna bolesna zelja za kupovinom je ništa drugo nego običan pokusaj da se nadomesti duhovna praznina koja je evidentna. Da se zacepi rupa koja zapravo materijalizmom sve se vise siri.

(more…)

Вилице из силицијумске долине, и наравно три прасета печена

Posted in друштво, књижевност, филозофија by Соларић on 28 децембра, 2008

Слатки грех за горки цех

И док календарска година убрзано истиче, а буџетска се успорено начиње, некако нам је већ прешло у навику да у позним данима божићног поста прокоментаришемо учинак и рад актуелне владе. ЕУ принципи нас терају да ову навику наставимо да упражњавамо што систематичније.

Зоран Ћирић

[објављено: 23/12/2008]

george wordy , 23/12/2008,

David Cameron Gikandi: « Pravi put je put kreativnosti, a ne konkurencije. Pomozi drugima i pruži im blagostanje, prije nego sebi, i to će ti se vratiti sedmostruko. Kad pomažeš radi to dobrovoljno i srdačno.

Budi zahvalan srdačno. Čitajući knjigu osjetićete entuzijazam i nadahnuće, pa ćete shvatiti da je energija o kojoj pisac cijelo vrijeme piše i praktično primjenjena na pisanje knjige.» …

Kod Zorana Cirica, o znagoof gurua, kreacija je instrumentalizovana, do mere da je kritika oznagood stvarnosti kao njena “glorifikacija”, a konkurencija je iskljucena. Kao sistem je savremen jer produkuje popkuldurne, subkulturne i druge demone altvernativne stvarnosti urbanog pornografskog univerzuma .

Omalovazavanje patriotizma, plasticnih heroja izvedenih iz paralelnog El Paso sveta uz vapaj kul generacije u egzorcistickom ritualnom plesu inicijacije prelaska iz nadnaravnog crno belog sveta u new eage rainbow dimenzije realnog sveta koji nas okruzuje.

Nazivi prica, romana pesama, predstavljaju hibridne spotove kao vivi sekcija oznagood plagijatnog sveta: Hobo, Tajne nestalih rendžera, Doktor Franki i Mister Štajn, Nišvil“ koji nose osnovnu poruku kao sve je kul samo su u pitanju nijanse, stvar nije klasna vec holografska.

Tako da citav piscev opus moze da stane na novogodisnju vasarsku tezgu insajder bizuterije na standu “Kovaci laznog novca” okicene sa: „deda mrazovski” imidž, mrmot zbijen rečima koje šire optimalnu nirvanu, filozofski mir i metafizička liturgija, uvozno-izvezene opanake i rakija, sto i jedna koralna pepeljara, pogrebni dzipovi , „Krcunovo drvo” ili „Cobetove kočnice”, colni spajdermen, bezolovni cannabis legionari, genetske tarot kolajne, Srpski novi zaokret, Vilice iz silicijumske doline, i naravno tri praseta pecena,.

Извор: Политика а.д. (коментари корисника)