Да л′ тко и тебе, Соларићу, гледи ?

Осећај, мисао, замисао, смисао…

Posted in мистика, уметност, филозофија, SerbianCafe by Соларић on 30 априла, 2009

Osećaj

&Lunja& – Feb 11, 2004

Toliko razlicitih osecaja nam se radja, sa svakom misli, svakim dozivljajem, ispunjava se celo bice i predaje..otvoreno, suzdrzano, tesko, nekada..isuvise otvoreno, nekada, ta osecanja, zarobljena untrasnjim preprekama, ne mogu da se mrdnu iz tih okova, usleda strahova, kompleksa. Da li mi svesno ili nesvesno manipulisemo osećanjima i koliko smo ih zapravo, svesni?

Sta dolazi prvo? Osećanje ili misao? Ili je to toliko spojeno i isprepletano, da se tesko moze razlikovati i razdvojiti?…Ljudi su prepuni osecanja, teznji ka susret i kontaktu sa drugim bicima oko sebe ali se u tim kontaktima, u sustini, zaboravlja bas to prvo, osecaj. Ide se za nekicim drugim, nepredocenim i uobicajenim jer – razgovor je jedini nacin da se ljudi sporazumeju, a reci tako cesto igraju neku svoju igru.

Koliko su reci kontrolisane osecajima, da li su usmerene u svakom trenutku ka odredjenom osecaju ili svaka rec za sebe kombinuje u svom znacenju, poseban osecaj?

Zanimljiva observacija naizgled jednostavnog objasnjenja..Medjutim, da li je bas tako – jednostavno? U sustini, dok se razgovor odvija, vise se usmerava ka predmetu to jest, pojmu, tog trenutnog razgovora i ako unutar bica, odvijaju se istovremeno osecanja. Od tih osecanja zavisi konstrukcija i znacenja sledece recenice ali – da li se svest usmerava impulsivno ka osecanju ili je osecanje ta energija koja izaziva sve ostale reakcije?

Neko ce reci, naravno da jeste. To je ono uobicajeno objasnjenje, a osecaj u sustini, ide mnogo dalje od toga. Sa osecanjima se radjamo, a njihovo postojanje je do te mere neuskladjeno i razlicito u svakom bicu, ponaosob, da odatle nastaje misterija, ako smo svi ista ljudska bica, zasto su nam osecanja i naravi tako razlicite?

Gde je odgovor?

Bit ovih osecaja je njihova unutrasnja sloboda, otvorenost i osposobljenost „putovanja“ unutrasnjim bicem, da bi se tako obogacena ili osiromasena izrazila i predala spoljasnjem svetu.

Od cega najvise zavisi osecaj? Poznato je da to snazna energija, koja vrlo cesto upravlja nama, nego sto mi upravljamo njima? Slozenost ljudske psihe takodje igra ogromnu ulogu u svemu ovome, samo sto se o osecajima teze govori, nego o psihi. Strah od nepoznatog? Ili..trazenje oslobodjenja i odgovora na vecitost,

na razumevanje energije koje su postojale pre nas, one koje su nas stvorile. Ili..popuno prihvatanje jaceg i nerazumljivog…

Hocemo l ikada moci da nadjemo odgovor, odakle je ta energija koja nam dozvoljava dijapazone misli, osecanja, shvatanja, razmisljanja?

Da li je odgovor u nama samima, samo da se mi vrtimo u nekom krugu, uslovljenom sredinom bivanja, kliseima ponasanja i normi, cvrsto ustolicenih poredaka, pa ne vidimo odgovor, koji nam je, mozda,

dat bas tom sposobnoscu, osecanjima?

(more…)

„Нема више те њихове великодушности, те њихове скандинавксе хуманости”

Posted in Срби у расејању, друштво, економија, SerbianCafe by Соларић on 14 априла, 2009

Dolaze crni dani za sve

DalaiLama(bolnicar)

08. decembar 2008.

Dobro Vece svima! Nekada su se bogate države smejale drugim slabijim i manje ekonomski razvijenim država. Evo doslo je to vreme da mecka zaigra i pred njihovim vratima. Svaki dan jedna po jedna firma puca, radnici ostaju bez posla, biće vise kradja, nervoze, stresa, ubistva i otimacine. Doci će uskoro to vreme da će sami ljudi da se polako pakuju i beze u svoje maticne države odakle su potekli.

Ovo mi mirise polako na 1930 a scenario je već vidjen. Domaćin će u besu da okrivi sve strance i emigrante za svoju nesrecu i nezaposlenost pa će ili milom ili silom da sve oteraju svojim kucama. Nekada je bilo izvolite kod nas a sutra biće, idite kuci nema posla ni za domaće. Puca Svedska, Danska, Amerika.

Radnička prava su sve manja, socijalna i zdravstvena zaštita sve bednija a direktorima firmi se samo još vise povecavaju plate. Ceo svet je u govnima, nasi Srbi mogu da se odmore i utese, Švedska je već odavno rekla zbogom pameti… Nemacka ekonomija grca u nezaposlenosti.

Ova kriza će da potraje najmanje još 20-30 godina, biće isto da li živis u srbiji ili engleskoj, beda i tamo i ovamo.. Ostajte u toj srbiji jer ovde nema vise hleba za nikoga. ovo je tek početak, koliko će još samo ljudi da otpuste, kad će ti ljudi ponovo da se zaposle, a ni ovi prethodni nisu nasli posao…

nema vise te njihove velikodusnosti, te njihove skandinavkse humanosti.

Preko noćise stvari izmenile. Nema vise osecaja ni empatije prema nezaposlenima, bolesnima, na svemu država i politicari hoće da ustede pa tako danas čitam da će bolesnima od raka da ukinu lecenje da bi država ustedela lovu od 37 miliona. Neće ni ovde dugo ovako, biće kuku lele i po svedskoj, svaki drugi je mlad covek bez posla, policija je nemocna, svako vece ode po jedna prodavnica kao iz hobija…nema stigli su nas nacisto, nekad imam osecaj da živim u rumuniji a ne svedskoj..

Извор: SerbianCafe.com (дискусија)

Када би се урадио психолошки профил просечног масона, видело би се да им је свима заједничко пар ствари

tit-1953

Тито и Черчил, 1953 г. (снимак је занимљив због руковања којег користе масони)

beogradjanin – Sep 07, 2000 01:37

Bope da li si ti mason?

Da bi se postao mason nije mnogo potrebno. Cak mozes da odes u njihovu organizaciju da se raspitas, malo popricas i oni te predloze za clanstvo (ako im se dopadnes). Ali oni imaju nekih 32 nivoa clanstva i obican covek ce biti na tom najnizem (bezazlenom) nivou manje vise ceo zivot. Na vrhu je samo jedan. Svako zna samo par ljudi „oko sebe“.

Tvrditi da oni nemaju nikakvog narocitog uticaja je upravo cilj njihove tajnosti. Isto tako tvrditi da oni upravljaju svime je suludo jer oni nisu jedina organizacija takve vrste…

Pravi vladari sveta su oni koji ne deluju da su to. Kao kad vidis poznatog glumca i kazes „Jao pa ti mi licis na onog glumca, a on kaze – to mi svi kazu…“

*** * SLOBODNI ZIDARI – Sep 07, 2000 03:50

Postovana Gospodo, koji je moj nivo (stepen) to ne mogu da Vam saopstim. Za ovu diskusiju kazacu toliko koliko mogu. Na provokacije,vredjanja i negativnosti necu obracati paznju niti odgovarati tako da takvi ne ocekuju nikakvu reakciju.

Puno pozdrava svim diskutantima.

beogradjanin – Sep 07, 2000 05:56

Slobodni zidaru,

Zasto nemozete da nam kazete na kojem ste nivou? Ko ce da zna? Kako ce da sazna?

Da li su masoni toliko mocni da cak i anoniman post ovde stigne do njih? Ili je samo u pitanju neko obecanje? Zasto je masonima potrebna tajanstvenost? Sta je cilj njihove organizacije?

I voleo bih da znam koji je bio motiv za vase uclanjivanje.

Ovo su sve pitanja puna postovanja – nije mi namera da kritikujem.

ps Da li masoni primaju u svoje redove kriminalce? Da li postoje neki kriterijumi?

OO – Sep 07, 2000 12:23

Postovani gospodine Masonu,

bilo bi vrlo zanimljivo kada biste odgovorili „beogradjaninu“ jer on je postavio prava pitanja. Izmedju ostalog vidi se da ne pripadate onim obicnim jer odgovarate vesto s nekakvim namenskim ciljem i mozda ste se uplasili da se ne zapetljate. Ta vasa zagonetnost moze da olaksa u razotkrivanju ukoliko se pridje sa prave strane. Veoma mi se dopadaju vase predstave o masonima i nestrpljivo ocekujem odgovor.

(more…)

Tagged with: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

У нашем школству се истицао лажни колективизам, на Западу се инсистира на лажном индивидуализму

Posted in економија, образовање, SerbianCafe by Соларић on 7 фебруара, 2009

Nemilosrdnost je kljuc uspesnosti?

Nunki – 08. септембар 2004.

Preovladjujuce misljenje i ponasanje uspesnih biznismena je da – da bi uspeli, neophodno je da budu nemilosrdni.

Ospustice koliko smatraju i kad smatraju, bez imalo samilosti, platice koliko treba da im vrhunski strucnjaci ukazu na sve moguce rupe u zakonu, dace vam da potpisete primamljivu ponudu (kredit) kad kupujete njihove proizvode ili ce jednostavno na prilozenom uputstvu za upotrebu ono sto je problematicno, kao i kad je kredit u pitanju, da bude odstampano toliko sitno da vecina i ne može i nema zivaca da cita…sto ce kasnije da vas najverovatnije dovede do ludila jer niste bili pazljivi, a već je kasno, potpisali ste/kupili ste.

Nemilosrdno se uglavnom poistovecuje sa uspesnim. Neminovna cena rasta? Ili je pohlepa glavni pokretac, a empatiju mozemo da odlozimo na prasnjavu policu zaborava…

O ovom je rec: da li su ti uspesni, bogati, kvalitetniji od ostalih? Ne, nisu, samo su nemilosrdniji. I da, ako je nekom stalo da dospe „tamo“ mora da po pravilu (manimo se izuzetaka) bude „gadan“, verovatno jos „gadniji“.

Jedino sto ‘ohrabruje’ je, da kad se jednom covek odluci na takav potez, i pregrmi početne dileme i nedoumice, posle je nekako lako, vise se po pravilu ne osvrce. Jer, kad se jednom suocila sa prevladavanjem nad ljudima koji su pametniji, naterala ih da u njenom prisustvu drhte, takva osoba se više ne vraca nazad, nema refleksiju da li je ispravno, moralno, opravdano to sto cini. Ta osoba je uverena da jeste ispravno i da zasluzuje to sto dobija takvim nacinom. Nema tu straha, nema emocija. Nema moralisanja. Skalp, po skalp, samo napred.

Oni to cine. Oni to umeju. Ako neko nema nerava da uspe, u redu, uvek može da postane socijalni radnik, da peva narodnjake za drustvo u kafanama, da peca, da crta…

Laz, manipulacija, izlivi laznog besa, pokazivanje stvarnog besa, pretnje, izazivanje osecaja krivice kod drugih, ma, ceo arsenal, to je alat i taktika uspesnih ljudi danas.

Makiaveli bi se divno osecao u nase vreme. Kao i svaki prorok, bio je pred svojim vremenom.

Voleti sebe, nikad se ne izvinjavati za svoje postupke, kakvi god da su, čak i ako sve ode dodjavola, jer, istina je rastegljiva, može da se uvek savije na stranu koja vam odgovara.

Dakle, vratimo se temi: reč je o tome da je moguce da se bude uspesan, bez obzira sto vecina to tako ne uvidja, tako što se uspostavi funkcionalan i efikasan poslovni model na osnovu sposobnosti da se privuku ljudi, resursi i novac i usklade u okviru takvog modela koji obezbedjuje izuzetan kvalitet kako konzumentima, tako i partnerima, zaposlenim, investitorima.

Nazalost, brojcano posmatrano, daleko je manje uspesnih preduzetnistava postavljeno na potonjim principima, nego na principu nemilosrdnosti. Za sada je takvo stanje. Mozda je ohrabrujuci podatak da vecina novoosnovanih preduzetnistva prestaje da postoji nakon pet godina. Mozda i nije, jer ogroman procent registracija, bilo gde u svetu, upravo i ima za cilj ‘jednokratnu upotrebu’, sto opet govori u prilog prvobitno izlozene teze…

Malkovich (gerila) – 08. септембар 2004.

nunki,
mislim da ti je postavka tacna 100%.
jer se zasniva na jednom od osnovnih prirodnih i evolucijskih zakona:
prirodne selekcije i opstanka najjacih.
ova zakonitost je samo transponirana u najuspesniji ekonomski model danas,  americki kapitalizam liberalnog tipa, koji postaje globalni model uspesnosti i recepta za profit. to je makro sistem, a na mikro nivou tj. kada su pojedinci u pitanju, oni jadnicki samo plivaju po zakonitostima sistema, naravno za svoje dobro. iza svega je ljudska pohlepa (greed), a psiholoski možda egzistencijalni strah.
u moralnost toga ne vredi ulaziti. ima filozofija, religija, vojska spasa, un da izbalansira nepravde ovakvog sistema. ali takav nam je nivo danas, takav nam grah pao ;)

(more…)

Tagged with: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

Високо развијена технологија и пропагандна моћ медија имају разорни утицај на учестало појављивање примера насиља у породици

Posted in Србија, друштво, здравље, медији, родитељи by Соларић on 25 јануара, 2009

Убиство у знаку „три шестице”

Игор Станковић, који је на Интернету објавио своје фотографије са пиштољем у руци, истражним органима рекао да је своју мајку др Драгану Никић-Станковић убио у шест сати, шест минута и шест секунди

Тома Тодоровић

[објављено: 27/12/2008]


socijalni radnik DRZAVA NE PREDUZIMA NISTA NA PREVENCIJI, 27/12/2008,

Deca su konstantno okružena video igricama i filmovima u kojima je akcenat stavljen na nasilje. Zbog toga oni oponašaju takve scene i gube osećaj za razliku između realnog i virtuelnog. Sada to nasilje može i da se kreira pomoću kamera mobilnih telefona.

Maloletnici žele po svaku cenu da izađu iz anonimnosti. Vaspitanje dece je jedno od glavnih uzroka nasilja, „jer svaki roditelj želi da mu dete bude uspešno i pametno, ali ne mogu svi da to izvedu na pravi način“. Deca koja nisu uspela da uspostave emotivni i čulni kontakt sa okolinom postaju surova i ne poseduju empatiju, to jest uživljavanje u tuđe probleme.

Neurotični roditelji ne mogu sebe da kontrolišu, pa kako će onda da izgrade mehanizme samokontrole kod svoje dece.  Škola ne može da zameni roditelja, ali može da koriguje i mora da bude drugačije organizovana. Potrebno je prepoznati problem u ranim fazama, odnosno dok traje devijacija.

Država bi mogla da neguje sredstva koja se suprotstavljaju nasilju. Država to sigurno jasno vidi, a ništa ne radi. Nemoguće je da ne može da drži pod kontrolom elementarno ponašanje u socijalnom prostoru. Vaspitne mogućnosti i kompetencije roditelja u ovako razorenom društvu nisu velike.

Visoko razvijena tehnologija i propagandna moć medija imaju razorni uticaj na učestalo pojavljivanje primera nasilja u porodici, na ulici, u skoli, svuda… Decu niko ne uči šta je valjano i korisno, pa zbog toga kada vide na televiziji neku emisiju koja sadrži nasilje, ona to imitiraju, jer su nezrela.

Adolescencija predstavlja hormonski buran i najsloženiji period života u kojem se završava razvoj i organizacija ličnosti i, upravo zbog različitih emotivnih problema s kojima se gotovo svi mladi suočavaju u tom osetljivom periodu svog razvoja. Prema podacima Svetske zdravstvene organizacije čak 20 miliona mladih u Evropi ima nekakav emotivni poremećaj.

pokusaj tumacenja psihopatologije OKRUTNOST UBIJA SRCE, 27/12/2008,

Poznati patolog i fiziolog, akademik I.P. Pavlov u knjizi „O smrti čoveka“ piše, između ostalog : anatomsko-fiziološka znanja ukazuju na to da je srce najvažniji organ cula, a ne samo centralni pokretac krvotoka. U srcu su smešteni centri za osecanja, a ne u mozgu, kao što se do sada mislilo.

Cuveni genijalni matematicar, a pobožni mislilac Blez Paskal je rekao da: srce, a ne razum oseca Boga. Da se mozak ne može smatrati organom osecanja, to u ogromnoj meri potvrduje ucenje Svetog pisma o srcu kao organu najuzvišenijih osećanja. Ovu tezu potvrdila su i istraživanja I.P. Pavlova, u skladu sa posmatranjima hirurga kod velikog broja ranjenika sa apscesima ceonih delova mozga. Ovi bolesnici u klinickoj slici, svoje bolesti, nisu imali ni najmanje primetnu promenu psihe ili poremecaje misaonih funkcija. Tu su i dva drasticna primera: ranjenih sa ogromnim apscesom mozga, u ceonom delu, sa oko 50 cm kubnih gnoja, i drugi, koji je operisan zbog ogromne ciste moždanih opni. Kada mu je otvorena lobanja, videlo se da je cela desna polovina prazna, a covek nije imao poremecaj psihe i misaonih funkcija.

Savremeni ruski i pravoslavni psihoterapeuti kažu da je uzrok ishemicne bolesti srca u okrutnosti, a polazi se od postavke – da se naši gresi i strasti somatizuju u bolesti. Okrutnost nastaje iz želje da se dokaže sopstveni znacaj, vlast i snaga, pa makar sebi samome. To su ljudi koji se po svaku cenu trude da dokažu da su oni u pravu, i da im se drugi pokoravaju.

Ovu osobinu prate i fanatizam, žustrina, uvredljivost, tvrdoglavost i sl. Mladi ljudi, danas, su poceli da smatraju da imaju pravo na priznanje okoline, prosto, zbog cinjenice što postoje, i zbog neosnovanog povecavanja licnih ambicija. Okrutni ljudi iz našeg okruženja, preziru poslušnost, skromnost i odgovornost, te je mladim ljudima, bez vere u Boga, veoma teško da nadu svoj orjentir, i dolazi do pogrešnih identifikacija, najcešce sa poznatim i bogatim glumcima, pevacima i ostalim poznatim licnostima.

Извор: Политика Online (коментари корисника)

Егоизам је колосалан; он надвисује свет

Posted in друштво, филозофија, SerbianCafe by Соларић on 2 јануара, 2009

Ozbiljna tema

NO-1 03. decembar 2008.

…„Pitanje upućujem svima…

Kako iz ljudi izvući ono najbolje, najpozitivnije i najljudskije u njima…Kako…???”

zxcvb (na) 05. decembar 2008.

Nikako. Ono naljudskije kod njih već je na povrsini ,u vidu maske , persone . Unutar njih naći ćeš samo bezgranicnu zlobu koju je tkz. civilizacija u ranom detinjstvu vaspitanjem tj kaznama potisnula u nesvesno.

Ali sustinska priroda takvog demonskog bica ,kakvo je covek, ne može se tako lako potisnuti ,tako da kroz sve maske , lazne uljudnosti, laznog morala, licemerja i svih zabrana , izbija ono lice zlobe, zluradosti,zlonamernosti i egoizma.

„Egoizam je kolosalan; on nadvisuje svet. Jer kada bi svakome ponaosob bilo dato da bira između vlastitog unistenja i unistenja sveg ostalog sveta, ne moram da kažem na šta bi to izaslo kod vecine”.

Kako sam da bih bez opsirnosti izrazio snagu te antimoralne potencije, gledao da velicinu egoizma ocrtam jednim potezom i kako sam zbog toga tražio neku emfaticnu hiperbolu , najzad sam dosao do ove: mnogi ljudi bili bi u stanju da ubiju nekoga samo da bi njegovom mascu namazali cizme. No pri tome sam ipak ostao u sumnji da li je to zaista hiperbola„
citat Sopenhauer iz dela ”O temelju morala„

Dakle ljudi su demonska bica a svet, priroda i mizerija egzistencije koju poseduju upravo je prava i odgovarajuca objektivacija njihove sustine.

Naravno i Sopenhauer u svemu tome ipak vidi zracak prave moralnosti a koja je zasnovana na spoznaji iluzorne prirode pojavnog sveta , uvida u nedeljivo jedinstvo izvan svih objektivacija kao i na negaciji volje kao krajnjeg cilja. Ali taj zracak moralnosti je tako slab da se pojavljuje ovde onde u osecanjima sazaljenja i empatije kod malobrojnih individua na ovome svetu .

Upravo ti malobrojni su i jedina sansa da se metafizicka volja ,koja je osnova svih objektivacija, negira.

Извор: SerbianCafe.com (дискусије)

Вилице из силицијумске долине, и наравно три прасета печена

Posted in друштво, књижевност, филозофија by Соларић on 28 децембра, 2008

Слатки грех за горки цех

И док календарска година убрзано истиче, а буџетска се успорено начиње, некако нам је већ прешло у навику да у позним данима божићног поста прокоментаришемо учинак и рад актуелне владе. ЕУ принципи нас терају да ову навику наставимо да упражњавамо што систематичније.

Зоран Ћирић

[објављено: 23/12/2008]

george wordy , 23/12/2008,

David Cameron Gikandi: « Pravi put je put kreativnosti, a ne konkurencije. Pomozi drugima i pruži im blagostanje, prije nego sebi, i to će ti se vratiti sedmostruko. Kad pomažeš radi to dobrovoljno i srdačno.

Budi zahvalan srdačno. Čitajući knjigu osjetićete entuzijazam i nadahnuće, pa ćete shvatiti da je energija o kojoj pisac cijelo vrijeme piše i praktično primjenjena na pisanje knjige.» …

Kod Zorana Cirica, o znagoof gurua, kreacija je instrumentalizovana, do mere da je kritika oznagood stvarnosti kao njena “glorifikacija”, a konkurencija je iskljucena. Kao sistem je savremen jer produkuje popkuldurne, subkulturne i druge demone altvernativne stvarnosti urbanog pornografskog univerzuma .

Omalovazavanje patriotizma, plasticnih heroja izvedenih iz paralelnog El Paso sveta uz vapaj kul generacije u egzorcistickom ritualnom plesu inicijacije prelaska iz nadnaravnog crno belog sveta u new eage rainbow dimenzije realnog sveta koji nas okruzuje.

Nazivi prica, romana pesama, predstavljaju hibridne spotove kao vivi sekcija oznagood plagijatnog sveta: Hobo, Tajne nestalih rendžera, Doktor Franki i Mister Štajn, Nišvil“ koji nose osnovnu poruku kao sve je kul samo su u pitanju nijanse, stvar nije klasna vec holografska.

Tako da citav piscev opus moze da stane na novogodisnju vasarsku tezgu insajder bizuterije na standu “Kovaci laznog novca” okicene sa: „deda mrazovski” imidž, mrmot zbijen rečima koje šire optimalnu nirvanu, filozofski mir i metafizička liturgija, uvozno-izvezene opanake i rakija, sto i jedna koralna pepeljara, pogrebni dzipovi , „Krcunovo drvo” ili „Cobetove kočnice”, colni spajdermen, bezolovni cannabis legionari, genetske tarot kolajne, Srpski novi zaokret, Vilice iz silicijumske doline, i naravno tri praseta pecena,.

Извор: Политика а.д. (коментари корисника)