Да л′ тко и тебе, Соларићу, гледи ?

Народу који је рођен у једном систему а прелази у други систем је свака помоћ потребна.

Извор и наставак на SerbianCafe.com (дискусије)

U Srbiji se ocekuje poskupljenje krompira.

T_I (Hobi politicar)

27. jun 2009.

Dok u gotovo svim državama sveta cena poljoprivrednih proizvoda konstantno raste i dok svetski ekonomski eksperti i analiticari najavljuju glad u svetu , u Srbiji poljoprivrednicii unstavaju krompir .

Prolaznici magistralom Nova Varoš – Prijepolje ovih dana svedoci su velike nevolje sa kojom se suočavaju proizvođači krompira iz okolnih sela. U potocima pored same magistrale, niz sela Gornja i Donja i Bistrica, pre dva-tri jutra su osvanule tone bačenog krompira. Puni džakovi koje niko neće završavaju i po smetlištima, u sodomima pored sela. …

Na poljima oko Sjenice, oko Aljinovića, gde su ranijih godina sejane stotine hektara, ovog proleća vidljivo je da su mnoge njive ostale neuzorane. Veliki proizvođači proletos su izgleda procenili da se rizik sa krompirom više ne isplati. A šta će narod u Srbiji jesti na zimu, idućeg proleća, možda uvozni krompir, tek će se videti.

prijepolje.me

Jahac_Magle 27. jun 2009.

„to je super,al mene zanima jedna druga stvar…

ima li rusija svoju poljoprivredu?

ili jedva ceka da hranu uvozi iz srbije?”

Има ли „Европа” аутоиндустрију или чекају да увозе аутомобиле из Крагујевца?

Изгледа да без Динкића и Фиат-а нема друге него да цела „европа” пешачи…

Patriota (Ekonomista)

27. jun 2009.

Проблем кромпира је само један од производа о ком држава не води никакву бригу.

Како каже, Нађи купца, па купца нема времена сељак да тражи јер његов посао је производња а не да јурца којекуда и тражи купце али то сељаку нико није рекао а државу баш брига.

Највећа бољка целе српске привреде су НОВА ТРЖИШТА која нико и ниједна власт неће да стави на сто као приоритет број један целој привреди.

Привреда у којој су ретки који знају стране језике а основ озбиљног целог пословања је знање језика и коришћење интернета је тешко било шта постићи.

Када би ови странци који су и највећи извозници роба из Србије у Русију одједном напустили Србију вратили би се не у доба санкција него у средњи век. Необавештени, неписмени за комерцијалне послове, веома склони преварама шетали би се ко бос по трњу.

Како да се било ко обрати Министарству пољопривреде ако не само министар него и сви запослени нису за тај посао.

Привредна Комора Србије не постоји, та је скуп пропалих директора који су се ту ухлебили и тако седе и узимају простор.

Више сматрам или подједнако одговорним и Министарство пољопривреде и ПКС за овај проблем, и једни и други су имали довољно времена да покушају да траже нова тржишта.

Да имамо државу иоле или макар мало озбиљну онда би људи из министарства пољопривреде већ на почетку сезоне садње кромпира направили биланс потреба кромпира у Србији, па могућност извоза па тек онда обишли сва села у Србији и разрезали колико ко треба да посади кромпира и да у том случају држава уколико се не прода гарантује откуп. Тако раде сређене државе али ово није ни сређено ни држава. Ми државу имамо само на ТВ где се такве вести не могу видети нити сељаци могу ако немају коме да понуде у хуманитарне сврхе свој вишак кромпира.

Замислите да нико није ни заинтересован да само преузме тај кромпир а рецимо све наше болнице немају динара да купе храну за болеснике а ово им се ипак нуди џаба.

Да не причам о мукама по избегличким камповима и сиротињи која тамо живи.

Једном речју срамота али ко у Србији осећа срамоту. НИКО.

T_I

(Hobi politicar)

Moje lično mišljenje je da država i netreba da vodi brigu o uspesnosti poljoprivredne proizvodnje u Srbiji .D

Г-дине T_I!

Држава ма каква била би морала да води рачуна о сваком производу који се код ње производи.

Рецимо у Великој Британији државни службеник агроекономиста сваке године обилази фармере и ‘саветује шта да саде те године’ и гарантује цене. За поједине парцеле једноставно каже ‘немојте ништа да садите од државе добичете толико и толико пара’. Оно што он је ‘саветује’ ако то буде вишак у том случају ни држава нема обавезу да то откупљује. Ово може називати како ко хоће али ово је ипак диктирана економија. Да би човек у име државе могао некога да саветује неко ипак мора да тражи и тржиште за ту робу. Неко је направио биланс потреба те државе и тог народа као и могућност извоза.

Ово што се дешава код нас је велика штета јер рецимо бацањем кромпира је штета двострука, прва штета је за тим материјалним добром а друга штета је рад тих људи су радили на том кромпиру.

Трећа штета је сто држава видећи да се сваке године тај кромпир баца не предложи и окупи групу инвеститора или сама на крају крајева и направи једну дестилерију вотке и тако запосли још људи а тим сељацима обезбеди још већу производњу.

Није тачно како држава не треба да гради фирме па многе фирме у свету и то развијеном су у власниству државе.

Па Америка није дозволила да пропадну Банке него је утрчала својим новцем да их спаси. Па није дозволила пропаст ГМ него својим парама спасава ту фирму.

Наш проблем је што народ и пољопривредници у Србији увек од некога очекују помоћ која им у стварности и јесте потребна. Помоћ у информацији, помоћ у тражењу нових тржиста, помоћ за одговарајућом Законском регулативом, помоћ за билансима потреба за одређеним производима и сличне помоћи да их не набрајам. Народу који је рођен у једном систему а прелази у други систем је свака помоћ потребна.

Све су то помоћи које су свом народу давале и свакодневно дају државе запада и стога је и запад ипак и поред ове кризе толико и јак економски.

Сада имамо ситуацију у Србији где садашња власт пре доласка на власт је причала и обећавала како ће да помогне народу и привреди а чим је дошла на власт је гледала искључиво интерес како напунити буџет а што се тиче привреде, производње то је препустила улици да решава, то их уопште не занима. Пуњење буџета им је потребно искључиво ради што дужег останка на власти и да могу што више да покраду. Данас само да полиција претресе имовину државних службеника шта ко од имовине има, може да дође до закључка ко је лопов а лопову никада није приоритет интерес државе, њему је приоритет он лично и његова имовина, ту је држава како категорија на последњем месту, стога из те државне администрације цуре информације као вода низ поток.

Ово са Британију рекао сам фигуративно јер тамо се људи у име државе задуже да обилазе села и на основу биланса потреба за храном одређују колико ће ко чега да сади и све сто они одреде да се посади има сигурно тржиште, остатак држава плаћа да се не сади да се неби храна бацала.

То и јесте проблем код нас што не постоји биланс хране да се зна шта да се сади а шта да се не сади. Зашто то држава не ради. Прво да би тако нешто могао да радиш морас да имаш информације о потребама и то неко мора и да ради а тако школованих људи нема у државној администрацији.

Знам за Законе које је предложило министараство пољопривреде а да нико буквално нико из министарства није питао некога из те области у привреди како да се то уреди да је прихватљиво и за државу и за привреду. Или су сели за што са монополистима и питали ‘какав Закон вам одговара’.

Одређени Закон се доноси од 1994 године и до сада је донешено укупно 4 Закона из исте области а да нико није консултован из те области или су прихваћени неки предлози фирми које имају монопол у тој производњи и последњи Закон буквално у потпуности гуши промет.

Причајучи са човеком који је био у изради тог Закона сам схватио и он ми је и сам признао да су у обзир узимани сви предлози инспекције а не произвођача и потрошача. А инспекцији је интерес да ради што мање и да им је све на столу да се не муће да иду на терен. Колико то има штете за привреду нема везе нити о томе било ко размишља нити ће било ко да сноси последице. Управо због несношења последица које разарају привреду се баца кромпир и његова цена ће да поскупи.

Србији на моју и твоју жалост нема спаса бар не у доста догледно време јер нема ко да уради и изведе комплетне реформе.

Са једне стране имамо власт која се куне у ЕУ а свим својим деловањем ради против ЕУ и другу страну која је практично против ЕУ. И код једних и код других постоји једна заједничка ствар а то је лоповичлук и то за наше услове невиђених размера. Трећа страна не постоји и док год се та трећа страна не покрене Србији нема нити ће бити среће а кромпир ће и даље да се баца и то нажалост не само кромпир.

Ми смо мислим једина држава у свету која има Уговоре са две стране и са Истоком и са Западом о бесцаринској Унији а колико би земље запада платиле да имају тако нешто. Ниједан од тих Уговора није искоришћен нит има шансе да буде коришћен јер постоје неке вестачке препреке у људским главама. Западу не смета да ради директно са Истоком али им смета да ми радимо са Истоком.

Ми сада смо у позицији као што је био и Тито у своје време али коме то речи и објаснити.

До пре годину дана су западне земље дозирале инвестиције у Србију а ови одавде нису дозвољавали да се капитал са Истока усели у Србију и направи конкуренцију а сада би када нема капитала ни на једној страни узели и од самог ђавола само да додје. Не узима се тај капитал због потреба Србије која је за тим капиталом имала потребу и пре годину дана него да би се само остало сто дуже на власти. Власт је чудо јер омогућава неограничену пљачку, чак и да се пљачка легализује.

А држава, држава је задња рупа на свирали.

Зашто је запад јак, не кажем да тамо нема пљачки, има и већи него код нас, али ипак ти владари воде рачуна о држави, у овој кризи вуку потезе, траже решења, док овде се само позивају на светску економску кризу. Ови не кроје будућност они чекају будућност а то је за сваку државу која ћека будућност пропаст. У тој будућности је њој намењено шта да извршава а не шта да ствара.

Сада када још распродају овај Телеком и ЕПС и те паре потроше онога Ђинђића има из гроба да избаце када виде шта је његова екипа оставила Србији, док још има шта да се прода добро је и док се још може задужити.

Замислите када би све то сељаци у Србији знали дали би ЕУ имала алтернативу.

Сва та ограничења се овде нигде не помињу као да то не постоји јер када би се помињала онда би све ишло другачије и од перспективе ЕУ би били далеко даљи него рецимо 1990 год.

Ја лично за себе могу да кажем да нам је сасвим довољно да успемо од ЕУ да добијемо безвизни режим и то је све, никакав улазак у ЕУ не долази у обзир. Све остало може само да се реши и да у свему пратимо ЕУ а да не будемо у ЕУ. Свако нови ко долази добија све теже и теже услове. Имамо уговор са њима о бесцаринској Унији а имамо и са Русијом и Белорусијом. Најбоље Уговоре на свету имамо и то не знамо искористити.

Да би ови могли да опстају на власти они зато само и причају о ЕУ и о помоћи која нас чека само да још урадимо то и то. Они нису на власти захваљујући њиховом деловању него подршком ЕУ а њих искрено баш за ЕУ заболе она ствар јер ако тамо уђу онда неће бити више крађе ко сада.

Па ови пасоши што су пре страшила као да су ногама рађени су у ствари препорука за одбијање а не за позив да уђемо у ЕУ или добијемо безвизни режим.

Пропаст кромпира, сира и осталих производа је само ситница у низу који пропада.

Па упропашћени су много већи системи који су изнели терет санкција а yебе се овима за тамо неки кромпир или сир.

Па скоро је било на ТВ како неки у Ковину производи сир и како су му рекли да више то не може да ради јер не испуњава услове иако човек има простор, фарму крава али пословни простор у коме ради нема грађевинску дозволу и не може да ради.

Склоп глупости једном речју и будала којима су дали да руководе тим позицијама. Ту нема нажалост нормалног човека и док Србијом не завлада глад и мотка нема леба.

Реално у Србији данас има преко половине поштених људи али им то ништа не значи јер нису удружени у никакву организацију. Незаинтересовани су и у ствари њихова незаинтересованост је главни кривац за ситуацију у Србији.

Док поштени ћуте лопови раде.

Сваком поштеном човеку у Србији је криво ово што се десава са кромпиром и сиром у Србији и да су на функцији д ато реше решили би сигурно али нису на функцији и не могу то да реше а они који треба да реше тај проблем неће да га решавају јер ту немају никакву личну корист. Савест их не пеће јер је намају и тачка.

Знам неколико људи који су били високи функционери у власти, саветници, секретари, заменици министара, боже не могу да верујем да је неко тим људима уопште могао и понудити таква места, па њих држава уопште не занима, само гледају где шта има да се узме, сами они о држави говоре јако погрдно са спрдњом и онда видим како смо ми ипак са њима и добро прошли.

Објективни рад на подстицању реалне привреде бива криминализован

Posted in Србија, економија, политика, SerbianCafe by Соларић on 25 јуна, 2009

Пренето са SerbianCafe.com (дискусије)

Град Зрењанин има право на одштету**

maliperica1 (ing (pripravnik u GM))

15. maj 2009.

Осам месеци затвора без судског процеса и са једном танком оптужницом која је целу проблематику финансирања странака свалила на бившег градоначелника Зрењанина Горана Кнежевића.

цитат изајаве о финасирању странке ДС:

Knežević: najveći izvor finansiranja DS su NIS i Fond za kapitalna ulaganja APV
Objašnjavajući poreklo novca pronađenog u sefovima zakupljenim u Vojvođanskoj banci na njegovo ime, Goran Knežević, gradonačelnik Zrenjanina i nekadašnji predsednik Pokrajinskog odbora DS, u iskazu pred istražnim sudijom Posebnog odeljenja Okružnog suda u Beogradu, rekao je da sredstva koja stranka dobija iz budžeta nisu dovoljna pa se lokalni odbori snalaze prilozima i donacijama članova i simpatizera stranke. Po Kneževićevim rečima, tako prikupljena sredstva se koriste za naknade zaposlenima, režijske troškove, troškove održavanja prostorija gradskog i mesnih odbora, izborne štabove, kandidate na izborima, medije, promocije, troškove prevoza, telefone, kartice, bine, ozvučenja, spotove, obilazak terena, reprezentaciju, plaćanje fizičkih poslova i slično. Knežević dalje navodi da su u Zrenjaninu za finansiranje stranke, osim njega kao najvišeg funkcionera u lokalnoj samoupravi, bili zaduženi još i Bratislav Tomić, kao predsednik Gradskog odbora, Predrag Grgić, kao član Izvršnog odbora stranke i Miloš Kovačević, direktor stranke u Zrenjaninu. Isti princip je postojao i u Pokrajinskom odboru Demokratske stranke u Novom Sadu, a najveći izvor finansiranja su Naftna industrija Srbije i Fond za kapitalna ulaganja APV. „O tome se nije mnogo pričalo među članovima, nego smo prema trenutnoj situaciji finansirali određene aktivnosti.”- rekao je pred istražnim sudijom Knežević i dodao da prema njegovim saznanjima postoji još jedan sef u Zrenjaninu za manje priloge na ime Miloša Kovačevića. U svom iskazu Knežević tvrdi i da je o stanju novca u sefu na njegovo ime vodio evidenciju i da postoji spisak svih uplata i isplata, ali da većina donatora insistira na anonimnosti, zbog čega im se i ne izdaju nikakve priznanice o uplati

Политичка оптужница тврде адвокати:

Odbrana: Optužnica protiv Gorana Kneževića je neosnovana
Zrenjanin/Beograd 16.04.2009. Advokati gradonačelnika Zrenjanina Gorana Kneževića oglasili su se danas sledećim saopštenjem: Očigledna identičnost između sadržaja optužnice protiv Gorana Kneževića i svojevremenih zahteva za sprovođenje i proširenje istrage pokazuje da se Specijalno tužilaštvo neobjektivno drži svojih prvobitnih teza, od kojih su mnoge obesmišljene još tokom istražnog postupka. Optužnica je selektivna jer ne obuhvata sve izvršioce navodnih kriminalnih radnji, što ukazuje da postoje motivi za njeno podizanje koji su izvan namere da se zaštiti pravo i zadovolji pravda. Sudski postupak, ukoliko se bude kretao u okvirima zakona, pokazaće neosnovanost optužnice, a Goran Knežević će svojom odbranom dati značajan doprinos borbi protiv selektivne i politički podobne pravde u Srbiji.

За подсећање, ради се о земљишту које је искључиво продато за подизање производних погона и настанак реалних нових предузећа и радних места. Нема никакве везе са ултрамафијом и спрегама власти, служби и тајкунских приватизација фирми у Београду, које су куповане да би се уништиле због малверзација око земљишта и стамбене и пословне градње.

ДВОСТРУКИ ЦИНИЗАМ

цитат:

Ono što je u Evropi normalno, u Srbiji nije!
Strani investitori o slučaju „građevinska mafija”:

Ono što je u Evropi normalno, u Srbiji nije!
Tokom istražnog postupka koji se u Posebnom odeljenju Okružnog suda u Beogradu vodi protiv Gorana Kneževića, doskorašnjeg gradonačelnika Zrenjanina, i njegove grupe nazvane „građevinska mafija”, saslušano je više predstavnika stranih investitora koji su u svojstvu svedoka govorili o ugovorima o zakupu zemljišta u zrenjaninskim industrijskim zonama. Svi saslušani svedoci su negirali da je od njih tražen, odnosno da su oni nudili ili dali novac optuženima, kako bi zauzvrat došli do povoljnog zakupa građevinskog zemljišta.

Ono što je u Evropi normalno, u Srbiji nije – izjavio je Velemir Stojanović, vlasnik i zamenik direktora nemačkog preduzeća „Future biotek”, komentarišući propise koji uređuju zakup građevinskog zemljišta od strane investitora, kada je pred istražnim sudijom Posebnog odeljenja Okružnog suda u Beogradu, svedočio u slučaju „građevinska mafija”. Ova interesantna izjava ne bi se našla u zvaničnom zapisniku sa saslušanja, da to nije primetio i uložio prigovor jedan od branilaca Gorana Kneževića, advokat Krsto Bobot. Na eksplicitno pitanje istražnog sudije Aleksandra Vujičića da li je od njega kao investitora neko tražio novac ili je on nekom nudio novac da bi uzeo zemljište u zakup, Stojanović je izjavio da niko od njega nije tražio novac niti ga je on nekom nudio. I Dušan Đurđević, predstavnik italijanske Privredne komore iz regije Modena, ustvrdio je da su se čelnici italijanskih preduzeća „Pompea” i „Fulgar”, koji su izgradili svoje pogone u Zrenjaninu, nakon hapšenja Kneževića raspitivali „šta se to dešava kada tim ljudima nismo odneli ni Božićni kolač”. On je dodao i da nema nikakvih saznanja da je neko od okrivljenih tražio naknadu od italijanskih investitora u cilju povoljnog zakupa zemljišta u Zrenjaninu. Niko mi novac nije tražio, niti sam ga ja kome dao – reči su i Gorana Rabrenovića, koji je sa jednim nemačkim partnerom osnovao firmu „Baps” i zakupio zemljište u industrijskoj zoni Zrenjanin, dok je najslikovitiji bio Dragan Milinović, direktor firme „Alpin”, koji je rekao da nikad nikoga nije odveo ni na kafu, a kamoli da je dao novac. Nisam bilo kome dao žutu banku – izričit je ovaj svedok.

Iz izjava investitora i njihovih zastupnika može se zaključiti da cena zemljišta u Zrenjaninu nije bila predmet pregovora pošto je bila unapred poznata, odštampana u promotivnim brošurama i objavljenja na zvaničnoj internet prezentaciji grada. Investitori nisu birali Zrenjanin kao svoju destinaciju samo zbog povoljne cene zemljišta već i zbog dobrog stanja infrastrukture, velikog kontigenta iskusne radne snage, ali i uslužnosti lokalne vlasti. Investitori tvrde da su pregovore o zakupu zemljišta najviše vodili s Ivanom Devićem, koordinatorom za privredu opštine Zrenjanin i s predstavnicima Direkcije za izgradnju i uređenje grada Zrenjanina. Tako Darko Jovanović, advokat iz kancelarije „Nikolić i Karanović”, koja je bila angažovana od strane holandskog preduzeća „Pekokar” radi obavljanja pravnih usluga u vezi sa zaključenjem ugovora o zakupu zemljišta sa opštinom Zrenjanin, tvrdi da je najaktivniji učesnik u razgovoru sa strane opštine Zrenjanin bio Ivan Dević, uz povremenu asistenciju načelnika Odeljenja za urbanizam Nikole Halasa, dok je uloga gradonačelnika Gorana Kneževića i njegovog šefa kabineta bila samo simbolična.

Država još 2006. godine bila upoznata s načinom izdavanja zemljišta u Zrenjaninu, a zakupcima dodeljivala podsticajna sredstva

Dušan Đurđević je tokom svedočenja izjavio i da su italijanske firme „Pompea” i „Fulgar” dobile na ime investicija u Zrenjaninu nepovratna sredstva od države u iznosu od 600.000, odnosno 140.000 Evra, uz obavezu da zaposle 300, odnosno 70 radnika u roku od 3 godine. Da bi ispunili uslove za dobijanje tih sredstava, ova preduzeća su republičkoj agenciji za promociju investicija (SIEPA) podneli i ugovore o zakupu zemljišta u Zrenjaninu – ustvrdio je Đurđević

***

Suđenje loše za rejting Srbije

U ovom procesu trebalo bi koliko god možete da poštedite direkciju preduzeća u Nemačkoj, da je što manje opterećujete, jer to može da povuče jednu jako lošu konotaciju za investitore. Sud mora da radi svoj posao, ali apelujem da što manje koristite podatke iz direkcije, jer se bojim da će to biti jako loše za rejting Srbije prema stranim investitorima – reči su Ivana Albunovića, predstavnika nemačkog preduzeća „Gece” u Srbiji.

***

Поређења ради,

За доказане утаје пореза, корупцију у милијардама у највећим системима, лоповлуке министара у влади у вези неуставних послова трговине наоружањем на западу се добија унапређење…
НАРАВНО да је запад због овакве незасите мафије ушао у највећу кризу …

али,

у Србији се примењује један апсурдни релативизам, у коме објективни рад на подстицању реалне привреде бива криминализован кроз методе ГВАНТАНАМА у односу на стварну МАФИЈУ. Селективност и иживљавање над законом, правом и правдом, једнакости пред законом су очигледно давно заборављени као доктринарни циљ свих промена. Бар у овоме се Србија приближила Европи, али опет на најгори начин.

neimar 15. maj 2009.

Шта очекивати од мафије која има своју државу. На тако опонашаном западу државе бар имају мафију.

„Готово 50% српског БНП иде на финансирање ТЕРМИТА

Posted in Србија, Чворак, економија, политика by Соларић on 7 фебруара, 2009

ОСКУДАЦИЈА

Верујем да ће ова економска криза дати коначан одговор на дилему о стварним капацитетима ЕУ: да ли њена садашња организација представља адекватну форму за одговор на крупне економске изазове- за политичке очигледно није – или су националне државе још увек највиталнија структура за суочавање са проблемима

Главни уредник часописа

Нова српска политичка мисао

Ђорђе Вукадиновић

[објављено: 12/01/2009]

Cvorak , 12/01/2009,

Od vremena pada rezima Milosevica u Srbiju je po raznim osnovama uslo oko gotovo 50 milijardi evra. Neki kazu 35, drugi 40 ali ja eto polazim od cifre od 50 milijardi evra. Zdravog i po nekoj logici jeftinog novca. Bilo je i tu dosta spekulativnog kapitala koji je ostvarivao profit i dalje ostvaruje ali bankari u Srbiji su rasplolagali tim novcem. Valutnu i kreditnu politiku vodila je NBS.  Ekonomsku politiku vlada.

Standard ljudi u Srbiji jeste porastao ali to nije bilo toliko rezultat njihovog rada vec njihovog zaduzivanja. Kod stranih banaka po najnepovoljnijim uslovima u Evropi. Sve te silne kupovine automobila, namestaja, fridzera, etc nisu finansirane od zaradjenog novca vec od onog pozajmljenog.

Jeftinim novcem finansirani rast standarda i potrosnje je bacen i upropascen novac. Umesto da se prilikom privatizacije novac ulagao u one industrijske, proizvodne i usluzne grane ekonomije koje imaju buducnost i koje mogu biti veliki i solidni izvori ZARADE, drzava odlucuje da vestacki rast standarda podrzi isto tako vestacki napravljenom i odrzavanom cenom dinara usput gutajuci ogromne kolicine novca na jalovu birokratiju od preko 30.000 ljudi.

U Milosevicevo vreme ta drzavna birokratija bila je a cifri od oko 9.000 ljudi. Gotovo 50% srpskog BNP ide na finansiranje TERMITA. Kada na sve to dodamo nepostovanje zakona i najprostije ekonomske logike da se ne sme trositi vise nego sto se zaradi, kada znamo kolika je i kakva je korupcija i kriminal ne treba da cudi sadasnje a niti ono buduce ekonomsko stanje.

Ne da ce da bude oskudacija nego ce da bude oskudacija par excellence. Pricaju o nekoliko posto privrednog rasta a to jednostavno u srpskim uslovima prosto nije moguce. Srbija je od novembra u recesiji kada do nje jos nije ni stigao tsunami ekonomske krize. Meni je poprilicno smesno kada cujem ministra ekonomije kada kaze da ce vlada doneti odluke u borbi protiv svetske krize. A sta je sa onom lokalnom koju je upravo on izazvao?

Kakve ce mere zastite ekonomije doneti kako bi neutralisali vodjenje ekonomske politike vodjene u proteklih osam godina? Kakve ce mere doneti da se spreci i zaustavi ona lokalna kriza? Srpska vlada ima strucnajke koji ce se suprostaviti svetskoj krizi/ ma nije moguce! A sta je sa onima koji koliko toliko trebaju i moraju da upale mozak kako bi u zemlji vodili NORMALNU ekonomsku politiku?

Pominje sus zemlje u okruzenju i EU. Primera ima odlicnih. Od Madjarske koja je toliko zaduzena da oni balanasiraju na ivici bankrota. Od 138 milijardi dolara BNP-a madjarski dug (madjarske drzave) je prosle godine iznosio 66%. Taj dug je prosle godine iznosio gotovo 92 milijardi dolara. Madjarska je od MMF-a obezbedila 2 i kusur miljardi dolara kredita da bi koliko toliko mogla da drzi vodu iznad galve i pitanje je da li uospte u tome uspeti. Jer dug Madajrske je ogroman i velikim delom upravo imaju da ga zahvale kreditima i finansiranju svoje potrosnje.

Ekonomisti kazu za Madjarsku da se nalazi pod planinom duga. Jedino sto su uspeli da urade je smanjenje deficita od 9.2% u 2005 na 5% prosle godine. Primeri mogu biti i Rumunija i Bugarska. Koje su bas kao i madjarska deo EU. Dobili su ogroman novac iz fondova EU i iz svoje privatizacije i dalje se nalaze u veoma nezavidnoj ekonomskoj situaciji sa ogromnim dugovima bas kao i Hrvatska.

Srbija im se priblizava veoma brzo jer je i Srbija po svim parametrima visko zaduzena zemlja. Jos sada ove fluktuacije kursa valute na ciju je odbranu potroseno prosle godine preko milijardu dolara evra. Oko cetiri milijarde evra izneli su iz zemlje razni spekulanti po raznim osnovama.

A do Srbije nije kao sto rekoh stigao ni prvi talas ekonomskog cunamija sa zapada. Ili cemo imati ekonomiju koja generise prihod pa deo tog prihoda ide u stednju a deo u potrosnju ili cemo imati potrosacku ekonomiju koja se bazira na uzimanju stranih kredita. Zanimljiva stvar u vezi Kine. Od svakih 100 dolara izvezene i prodate robe Kinezi ustede 50%. Racunicu o kineksom izvozu i stednji napravite sami. Potrosnji isto.

Potkrala se mala greska oko Madjrskog kredita od MMF-a. Vrednost tog kredita je oko 22.5 milijardi evra. Inace vrednost kineskog izvoza i uvoza za 2007 godinu prelazi dva biliona dolara. Kina je izvezla preko 1.218 miljardi dolara a uvezla robe vrednosti oko 956 miljardi dolara. Kineski suficit za 2007 godinu bio je 262.2 milijadi dolara i bio je veci za oko 85 miljardi dolara od onog prethodne godine. U 2008 osmoj ekonomski rast Kine bio je oko 7% godisnje. U 2007 godini direktne strane investicije u Kinu iznosile su preko 82 miljardi dolara. Ulaganja u Kinu koje nisu bila direkta u istoj godinu su dostigla nekih 75 milijardi dolara. Sta kazu nasu ekonomisti?

@M.Kovian Milosevic i da je hteo nikakve kredite nije mogao da dobije. Njegova ekonomija je bazirana na sivom trzistu, svercu i kriminalu. Ne pisem i ne govorim o Milosevicu jer sam sa istim zavrsio onog jesenjeg 5 oktobra. Bar sa njim licno. Sa onima oko njega nisam jos raskrtstio i zato pisem to sto pisem. Bilo bi lepo da posle gotovu deceniju vodjenja ekonomske i svakakve druge politike sadasnji vlastodrzci i njihov rezim preuzmu odgovornost za ono sto jesu i nisu radili.

Nije Milosevic vec Jelasic prosle godine potrosio preko milijardu dolara evra na odbranu dinara i skupi narodni novac iz budzeta gurnuo u ruke stranih valutnih spekulanata.

Za dve godine bice na vlasti bas kao i Milosevic. 11 godina. Sta su za to vreme uradili bolje znate od mene. Licno su se svi obogatili, oni koji su na vlasti i svi oni oko njih. Ne zato sto su pametni i sposobni vec sto su poslusni. Kako kaze Bora Corba u onoj svojoj legendarnoj pesmi. O kako je lepo biti glup… Meni je poprilicno muka od tog njihovog sakrivanja iza mrtvog Milosevica. Nemaju ni toliko petlje da stanu ispred naroda u svoje i samo u svoje ime. Jer sve ono sto su radili i rade od 2000 godine naovamo rade samo u njihovo i samo njhovo ime!

Dosadih ali da zavrsim misao i oko te konstatacije da smo mi balkanci a da nismo ni Kinezi ni Japanci. Moj pradeda je posle I svetskog rata od izvoza svinja i suvih sljiva koje je prodavao nekom cehu zaradjivao ogroman novac. U to vreme imao je 13 ljudi koji su radili za njega. Ceh je te njegove svinje i suve sljive placao u zlatu. Carskom austro-ugraskom zlatu. Znam i jednog momka iz Beograda koji je pre nekih cetiri pet godina zapalio napolje iz zemlje. Pravi softver. Danas je tezak preko 150 miliona dolara. Da ne navodim ime jer zaista nema potrebe i mozete mi verovati na rec. Za tog momka danas rade Kinezi, Japanaci, Amerikanci i gomila evropljana. A imamo mnogomnogo takvih. Samo lepo pametna i vaspitana deca pa gledaju svoja posla i sklananju se od tih „strucnajka“ iz Srbije. Stalo ljudima do poslovne i svakakve druge reputacije koju su izgradili.

Извор: Политика Online (коментари корисника)

Фијат одустао од инвестиција у Србију

Posted in економија, политика, SerbianCafe by Соларић on 11 јануара, 2009

Fiat одустао од инвестиција у Србију

Ninos1av (казанџија)

11. januar 2009.

Па, господо другови, након што су демонтиране производне траке за Југо, сада и Фијат лепо об јављује да због свецке кризе диже руке од инвестиција у Србији и да од најављиване производње 200 иљада возила годишње у Крагујевцу неће бити – ништа.

10.01.2009

Krise in der Autobranche

Fiat stoppt Pläne in Serbien

Serbien wird nun wohl auch unter der Autokrise leiden. Der italienische Autobauer Fiat wollte in dem Balkanland eigentlich eine neue Produktionsanlage bauen. Daraus wird laut einem Medienbericht vorerst nichts.

http://www.handelsblatt.com

raspolozen (ing.)

11. januar 2009.

А ко ће да пита лопужу и преваранта динкића зашто нас је преварио и наредио уништавање домаће аутоиндустрије и пре него што су уплаћене паре од стране фиата Крагујевачкој застави и Српској држави.

А да, то њега више не интересује, он је своју провизију од фијата добио унапред и на време па сада може да се скија на Копаонику и троши паре које је добио да уништи домаћу крагујевачку заставу једину Српску фабрику аутомобила.

Динкић би требао да одговара за ово и то не само тако што ће да лети из владе, него за укупно уништавање Српске привреде и државне имовине и имовине Српског народа и пљачкање и уништавање Српских банака и привреде од стране његових лоповских „експерате” за провизије и безобразно екстремно велике плате својим кадровима које су огромне и за појмове западне европе и свајцарске.

Динкић је доказани лажов , преварант и лопов који уништава све што је Српско и што су генерације Срба стварале и што би могло помоћи и бити добро и корисно за Српски народ и Србију у будућности.

Али он се скија ли скија, а Српски народ и држава и Српски радници у Крагујевачкој застави НАСАНКАНИ опет од истог преваранта и лопова и лажова Динкића!

Извор: SerbianCafe (дискусије)

Обарањем цене нафти, Америка заправо покушава .. у великој нервози.. да реши два следећа основна задатака

Posted in геополитика, економија, SerbianCafe by Соларић on 26 децембра, 2008

Novica_Newer (radi se svasta)

23. decembar 2008.

dulebg (posmatrach)

23. decembar 2008.

Висока цена нафте била је један од последњих трзаја економије деривата. У сулудом расту цена свих сировина дешавало се да нафту купиш за 60 долара, а да она у транспорту поскупи за нових 30 долара. Био је луд свако ко није своје доларе претворио у сировине и нафту.

Међутим, са урушавањем привреде у Америци, дошло је до застоја у наруџбама. Тако да сада вишкови накуповане нафте и сировина притискају светско тржиште и руше цене. Они који су је купили за 60, надајући се да ће је продати за 90, сада су срећни да је увале за 30 – и пале свећу свако јутро да се долар не суноврати.

Што неко горе рече – реалну цену ћемо знати у фебруару: док се не распродају залихе на танкерима, док не попусти зимска потражња. А то ће, по неким овде ранијим дискусијама, бити око 80$ по барелу.
——————

Upravo to. Previsoka cena je dovala do velikih investicija u naftu. Po cenama od 150 dolara isplativo je bilo vaditi je i preradjivati iz peska, praviti bio-goriva ili sinteticka goriva, kupovati odsvakud i gde god je moguće.

Svima se isplatilo busiti dublje, pumpati vise pa je proizvodnja naglo skocila jer su svi želeli da zarade na brzoj prodaji. Naravno, posledica je bila naglo povecanje ponude. To i razne spekulacije su je doveli do velike cene.

Već čitaš da je OPEC (a i Rusija) dogovorio smanjenje prozivodnje za 2 miliona berela. Dok se to malo potrosti, dok se vidi gde ide deflacija dolara, dok se proizvodnja malo smanji. Isto tako, malo je posustala i prica o napadu na Iran a i Irak je stabilniji.

Lako je biti pametan za nešto što se već desilo ali je teško predvideti ta kretanja. Onaj ko je u stanju da predvidi kretanje cena stvari kao deonica, dolara ili eura, nafte ili zlata bi postao najbogatiji covek na svetu u vrlo kratkom roku.

ukrotitelj (ukrotitelj)

23. decembar 2008.

obaranjem cene nafti, amerika (sa neuverljivom i bledom, mada retoricki gromoglasnom, podrskom svojih zapadnih satelita) zapravo pokusava (a koliko će to ovom merom uspeti, videcemo .. sasvim je izvesno već koliko u narednojo godini..).. u velikoj nervozi.. da resi dva sledeća osnovna zadtaka:

1. da sto je moguće vise zaustavi opsti napredak svog najmocnijeg oponenata – Rusije .. (a u drugom planu i svih ostalih svetski sve značajnijih zemalja, koje pretenduju na zauzimanje nekih buducih polova svetske moći.. kao primer .. treba zapamtiti nedavni sarkozijev predlog – istina kroz zube – kako bi i brazil trebao da dobije poseban status u UN-a)

2. da (kratkorocno) odlozi, sada već sasvim izvesno, narastanje socijalne napetosti i nezadovoljstva svojih gradjana.. kao posledicu potrosacke krize oslonjene na piramidalno finansiranje.. i pri tom.. ako je moguće.. dodje do zdravog REALNOG daha.
.. u resavanju ovih zadataka amerika teško da može da racuna na ozbiljnu .. ili ozbiljniju globalnu .. pomoć svojih ‘saveznika’ koji će po prirodi stvari (ukoliko trend krize poprimi karakteristike pandemije) morati da resavaju nagomilane probleme koji im, već sada, skoro dahcu neposredno u vrat .. (uostalom .. bilo je već stidljivih nagovestaja odbijanja poslusnosti ..)
.. ovo je po mom mišljenju benignija varijanta ..

ona druga.. malignija .. koja bi, kako je to neko lepo pre nekoliko dana primetio, najverovatnije.. ili skoro sasvim izvesno.. ukljucila i veoma važnu i nezaobilaznu vojnu komponentu, malaricnog dzina.. kao realnu podlogu osnazenja posrcuceg dolara (ekonomije) .. teško da bi bila izvodljiva kako je to dizajner u svom postu gore naslikao .. jer .. ne može se u kameno doba vratiti .. čak ni figurativno .. ofucana stara frajla eUropa, a da se u tom scenariu.. tada i pri tom .. ne podigne ogromni sivi oblak cije je buduce kretanje i narastanje ..zaista nezamislivo kontrolisati.

.. amerika, ma koliko malaricna i leprozna bila .. jeste nesumnjivo i sada kao sto će to i u neposrednoj buducnosti biti.. nezaobilazan cinilac .. i faktor cija će se, u svetskim razmerama, svakako i dalje sa najozbiljnijom paznjom slusati..
.. valja se nadati .. da će u buducim ruznim vremenima .. i u njenom vocstvu .. pa bilo ono i iz najdublje senke .. preovladati racio .. u saglasju sa zakonima profita kako ih ono danas vidi ..

ukoliko americka privreda nastavi sa ovom, ‘najrentabilnijom’, nekontrolisanom ‘proizvodnjom’ bezvrednih, papirnatih novcanica .. realno je za pretpostaviti da se pokrene prvo lokalna a kasnije možda i opsta inicijativa (saglasno moći predlagaca) da on, nj.v. dolar, prestane da bude opsti osnov za svetske konverzije roba i vrednosti ..

jer.. u suprotnom .. teško da će se bilo koja državna ekonomija uspeti da snadje u svetu .. proslih.. proslijih .. sadasnjih .. i buducih dolara ..
kao neposredna buduca (prelazna) rešenja.. za one koji budu prinudjeni da razmenjuju vrednosti (a pre svega deficitarne robe .. i to one deficitarne za ameriku).. ili naplacuju dospela i sporna potrazivanja.. vezanim za dolar .. ne bi bilo iznenadjenje da se racuni naplacuju i u robi .. čak i u najrudimentarnijem obliku ..

e .. kad (i ako?) do ispostavljanja takvih faktura dodje (naročito za robe zanimljive americi) .. ne treba da iznenadi demonstracija jedne od veoma vaznih podloga dolara .. naravno .. radi se o vojnoj podlozi.

Извор: SerbianCafe.com (дискусије)

А када се тај ледени брег истопи Србија неће имати никакву економију осим оне која ће бити налик на ону феудалну из средњег века

Posted in Чворак, економија, политика by Соларић on 12 децембра, 2008

Тројни договор о буџету

За сат и по у кабинету председника владе решена изненадна драма о буџету за наредну годину …

Cvorak , 04/12/2008,

Kakva tragikomicna slika! Dok evropska unije i zemlje unutar nje sve dublje gaze u recesiju, dok americka ekonomija nema vise nikakav rast, dok azija strepi od ponavljanja devedesetih dotle nasa ekonomska i politicka elita umire od smeha?! Nije mi bas najjasnije sta je to toliko smesno?

Da li cinenjenica da Srbija nema gotovo nikakav izvoz i da je danas danju njen najveci izvozni proizvod staro gvozdje? Ili je smesna cinjenica da nam je deficit u trgovini sa svetom presisao deset milijardi dolara sa prvih devet meseci ove godine?

Smesno li je to sto nam se sveukupni spoljni dug popeo na 35 milijardi dolara? Izgleda da je smesna cinenjica da ste do sada odolevali makro-ekonomskim pritiscima zahvaljuci prilivu stranih investicija a kojih ce u narednom periodu biti sve manje tako da ce vam se inflatorni pritisak enormno povecati?

Smesna li je cinjenica da ste za manje od dva meseca u odbranu vrednosti dinara potrosili preko milijardu dolara deviznih rezervi zemlje iako je realna vrednost dinara negde izmedju 140 i 160 dinara za evro. Da li to znaci da ce se do tog nivoa vrednosti braniti dinar i u te svrhe utrositi preko 4 miljarde dolara rezervi?

Koliko inostrani i lokalni spekulanti zaradjuju na srpskom deviznom trzistu? (pominje se cifra od dve milijarde evra godisnje koje se izvlace iz zemlje). Koliko je od letos ljudi dobilo posao a koliko je dobilo otkaze? Sta bese sa upisom 4.000.000 miliona ljudi za akcije javnog sektora i onih 1000 evra koje su svi trebali da dobiju pa su danima cekali u redovima?

Sta bese sa 200.000 novih radnih mesta obecanih u predizbornoj kampanji? Jedna je stvar pozitivna u vezi ove slike i vesti. Oni uopste ne shvataju da se nalaze na ledenom bregu koji se polagano ali veoma sigurno i stabilno topi. A kada se taj ledeni breg istopi Srbija nece imati nikakvu ekonomiju osim one koja ce biti nalik na onu feudalnu iz srednjeg veka. Ima ona narodna poslovica o onome pametnom koji se stidi i o onom drugom koji je pun ponosa i sebe. Vidi sliku.

Извор: Политика Online (коментари корисника)