Родитељ се постаје, али родитељ се и учи бити

Ima li svako pravo da bude roditelj?

skomu! – Dec 17, 2002

Znam da na fakultetima u Izraelu studenti prolaze kroz neke psiholske testove da se provjeri da li su oni psiholoski spremni da obavljaju te poslove za koje se skoluju.

Mislim da bi bilo dobro, i da buduci roditelji prodju kroz slicne psiholoske testove jer mislim da mnogi ne zasluzuju da imaju djecu, posto ih odgajaju na taj nacin, koji ce im ostaviti trajne posljedici na njihoj psihi. Ovo bi bilo uskracivanje ljudskih prava, ali tako bi se zastitilo buduce dijete od psiholoskih poremecaja.

Tesko je uzivo uci dublje u stvarne odnose koje vladaju u nekoj porodici, ili saznati necija intimna razmisljanja, strahove… ali postoje slucajevi gdje se otvoreno vidi pogresan odgoj, i tkav odgoj gdje ce trajno ostati poremecena psiha te djece, i kasnije napraviti od njih psiholoski poremecene osobe, ili najcesce benigno poremecene tj, na prelazu ka normalnosti.

Vec sam godinu i po na ovim diskusijama, i moglo se susresti svakakvih osoba. Primjetio sam da se zenske osobe sa jednom vrstom psiho poremecaja slicno ponasaju. Uglavnom na bezazlene tudje rijeci burno reaguju, sa psovkama…U svemu osjecaju neku ugrozenost svoje licnosti i sl. I skoro nikad ne obracaju paznju na tekst koji im neko pise, tj, ne kometarisu njega, nego pisu o nekim stvarima koje nemaju veze sa tekstom koji im je upucen… i tu grcevito se brane a zapravo ih niko ne napada, nego su one same umislile da su ugrozene pa se ponasaju kao ranjene zvijeri. Necu ih konkretno imenovati.

Sto sam stariji sve vise mislim da bi bilo pozeljno da se psihologija od ranog djetinjstva proucava. Naravno, u skladu sa godinama te ciljne grupe. Da bi pokusali tu djecu sto ranije uvoditi u osnove kako porodica treba da izgleda, međuljudski odnosi…da bi mogla prepoznati psihicko,fizicko, seksualno nasilje u porodici.

Necije normalno ponasanje u svakodnevnom zivotu uopste ne garantuju njegovu psihicku normalnost, pogotovo normalnost u porodici, prema zeni i djeci, to se zna.

Mislim da je grijeh dopustiti da svako ko zeli moze da ima dijete i da bi bilo pozeljno da se prodju psihotestovi da se vide da li su ljudi sposobni za tako nesto. Jer roditelj ne brine se samo o hrani,odjeci…on najvecim dijelom formira djeciji karakter i formira neciju licnost, koju ce to dijete imati kad odraste.

Mislim da je psihlogija premalo zastupljena u ljudskom zivotu. Karakter i to, da li ce neko izrasti u psihlosko normalnu osobu, se oblikuje u djetinjstvu, i jedini ispravke su mozda moguce u adolescenciji jer kasnije je kasno.

hej – Dec 17, 2002

?????

ne treba svako da ima bude roditelj?

pismen?

Vidish, pravo na obrazovanje je socio-kulturoloshko pravo na nadgradnju, o kojem se moze diskutovati…

medjutim pravo na reprodukciju je prirodno pravo, pravo koje proizilazi iz same sushtine nasheg bitja…..zbog kojeg se bijemo, volimo, ratujemo, ubijamo,

stvaramo, zrtvujemo, lijechimo, spletkarimo,

podmecemo, gradimo i razgradjujemo….

Iz koje perspektive bi neko imao pravo da odredjuje ko moze da se reprodukuje a ko ne?

U danashnjim kulturoloshkim uslovima,

iz nekog specifichnog „moralnog“ miljea,

moze izgledati nepodobno za roditeljstvo neko stvorenje koje bi u samo malo promijenjenim okolnostima imalo sve atribute

za prvoklasnog roditelja….

Da, bilo bi idealno kada bi svi bili psihichki i fizichki i kulturoloshki opremljeni najbolje moguce za tu ulogu.

Postojali su pravci filozofske misli koji su , primjenjeni u praksi, postajali politichki eksperimenti, a koji su zamishljali izgradnju drushtva koje bi bilo sposobno da stvara individue koje bi mogle da odgajaju potomstvo pod skoro idealnim uslovima….

Nazalost, skoro svi takvi pokushaji su do sada zavrshili sa fijaskom, moguce opravdano, zbog ljudskih slabosti i nestrpljenja….

ili mozda jednostavno zato shto priroda koja se kroz nas ispoljava i u kulturoloshkim i socioloshkim fenomenima, nije tako jednostavna kako je mali Perica zamishlja….

hej – Dec 17, 2002

„mali Perica“ nije bilo namjenjeno nikome na ovoj diskusiji, nego je trebalo da naznachi naivan stav pri pristupu ovom problemu…..

„mali Perica“ je personifikacija djechijeg, nedovoljno informisanog, laichkog….. jeste skomu, porodica je osnovna jedinica u drushtvu iz koje i od koje mnogo shta zavisi….a zdrava porodica zavisi od ekonomskih i  socioloshko-kulturoloshkih chinilaca (ovi drugi od prvih opet), tako da imash jednu „uzvratnu spregu“.

Ne mozesh traziti od porodice da bude „zdrava“ ako je smjeshtena u „ne zdravo“ okruzenje.

Rezultat je da je svaka zajednica sastavljena od pojedinaca u chijem je oblikovanju uchestvovala…

Drushtvo koje „proizvodi“ vishe nego shto je prirodno normalno, poremecenih i upropashtenih pojedinaca, jeste drushtvo koje je poremeceno i funkcionishe na „silaznoj“ skali.

No i to je prirodan proces, jer svaka civilizacija , prije ili kasnije, svaka kultura, „potroshi“ svoja pravila i vrijednosti….

dolazi do razvodnjavanja i dekadencije, za koju je potrebno da dosegne svoju najnizu tachku da bi moglo doci do promjene nabolje…..

Polovichna rjeshenja samo produzavaju agoniju, i krpe vodu dok majstori odu.

Ti, skomu o paprikama, u bashtici iza kuce, a ja o ekosistemu i klimi u kojoj je ta kucica, bashtica i mozda saksijica sa paprikama…

odoh sad na kafu sa neobee…..

Alfons Kauders – Dec 17, 2002

Ima jedna prica u Kunderinom romanu „Oprostajni Valcer“ koja se dobro uklapa u ovaj topic.

Doktor Skreta (jedna od glavnih licnosti) je ginekolog i njegove pacijentkinje su neplodne zene zeljne da svijetu podare bar jednu kopiju svoje bezvrijednosti.

Skreta vjeruje da da je ruznoca svijeta direktno srazmjerna zelji njegovih najruznijih i najglupljih primjeraka za razmnozavanjem.

S druge strane najvrijedniji i najumniji ljudi, obicno nemaju potomstva.

Ekscentrican kakav jeste Doktor pocinje da ubrizgava svoju i spermu svojih prijatelja u „neplodne“ materice svojih pacijentkinja.

Nekoliko godina kasnije Skreta ce imati stotine sinova koji ce i bukvalno pripaati tajnom bratstvu spremnom da promijeni ovaj svijet na jedini moguci nacin.

Prirodnom selekcijom

skomu! – Dec 18, 2002

hej, jesi li primjetila da tebe i na netu vodi sujeta i strah da te nece neko iskoristiti, napraviti budalom, da te nece posmatrati ravnopravnom pa se stalno boris za neka svoja prava, misljenje… Isti je slucaj i sa Silky.

Znam sta je u pitanju, ali bolje da ne objasnjavam. Pokusajte malo reagovati mozgom a ne emocijama.

Hey, ako se dobro sjecam ti si bila ona „scila“ sto je stalno isla na bazen? I sto je nekom momkom iz Holandije rekla sve „divne“ rijeci srpskog jezika…jer je izgubila povjerenje u njega:)

Sta ima na bazenu?

Divna – Dec 19, 2002

Skomu

Kao prvo veliki pozdrav i duboko izvinjenje za one bljuvotine iz prosle diskusije.

Ti si vidi se dobro upucen u psiho-socijalne proceser formiranja licnosti i u normalnim uvjetima (optimalninma) ti i ja bismo bili veliki prijatelji, iako imamo razlike u stavovima i razlicite familijarne mustre.

Medjutim ovo je Internet-svijet, prljava igra, psihološki rat, gdje kako si sam primjetio svako svakoga gura, pa tako se i ja sluzim prljavim metodama. Cim prepoznas nekoga ko bi ti mogao biti ravan, guras ga bez milosti. Jos ako je suprotnog spola udri zesce.

Dobro si ocijenio moju „licnost“, ali zaboravljas da ljudi koji rade s psihicki/mentalno bolesnim licima znaju kako se pacijent ponasa, i umiju da koriste njegov rijecnik i reakcije. Nadalje strucno lice zna da predvidi i reakciju okoline, pa baca uvrede toga tipa.

Sto se nas Balkanaca tice pravilo je jasno: udri u nacionalni identitet, muskost i majku.

Dostojanstvo ti si posten covjek. Izvinjavam se i tebi. Pokazao si musku solidarnost, svaka cast. To je ono sto nama zenama nedostaje. Medjutim ima jedna gorka istina. „O mrtvima sve najbolje“, posebno majci. Postujem stav. Nije ni moja majka medju zivima. Ali postavljam pitanje: Zasto ne spominjati sex, kad pricamo o roditeljima? Pricamo rado o tome sto su jeli, koje boje su nosili na odjeci, kako su slavili slavu, ali sex je tabu. Balkanstina. Jos da ti se zahvalim za ono 40+. Uvijek sam bila zrelija od svojih godina, a debela nisam. Tesko je popuniti 183 cm na jednoj zeni.

Nazad na temu. Biti roditelj nije samo produzavanje vrste, to je najteza uloga koju sami sebi dodijelimo, a nemamo spreman scenario. Moramo ga pisati zajedno sa „malim glumcima“. Uciti ih da hodaju, jedu, uce, ali i da vole, mrze, raspoznaju zivot oko sebe. Uciti ih da se bore, da se hvataju u kostac s tim svijetom. Obrazovanje prije svega s nama, kao djecom, pa kao s mladim ljudima, prije „parenja“, pa naravno priprema za roditeljstvo. U Danskoj postoje takvi kursevi, medjutim ne mozes stvari uciti iz knjige. Ne mozes ljubav uciti iz knjige. Ne mozes dijete predvijeti iz knjige.