Да л′ тко и тебе, Соларићу, гледи ?

На делу је тотално незнање и некомпентентност,…

Posted in Србија, економија, политика by Соларић on 10 јуна, 2009

СРБИЈА НА СУДУ

Брљивост српске администрације достиже епохалне размере, угрожавајући елементарне интересе народа и државе. Где год се загребе наилази се на шарлатанско рекламерство, занемаривање државних интереса, нестручност, расипање пара. Бојим се да је на власти једна екипа која слабо ради свој посао, али зна да се одржи у седлу. …

директор економских студија ЦЛДС-а

Бошко Мијатовић

[објављено: 03/06/2009]

Vukadin Vrbnik, 03/06/2009,

@ Milos Kikic Sjajno ste komentarisali situaciju. Kao uostalom i mnogi uvazeni foreumljani. No sta da se radi? Bio sam aktivista Dem. Stranke u vreme pre svih pocetaka i tesko se razocarao moralnim i uopste ljudskim profilom dobrog broja intelektualaca koji su tamo tada bili vecina.

Taj slatkorecivi sareni svet, ispostavilo se, nije imao predstavu ni o cemu ali niko od njih nije posegao za strucnjacima iz privrednih grana. I do sada ta samodovoljnost traje,deca se uvlace na ministarska mesta pri cemu imamo samo jedan dobar pogodak u vidu ministra inostr.posl.

Na delu je totalno neznanje i nekompetentnost, osecaj svemoci jer im nema alternative, i naposletku usled neizgradjenog pravnog sistema i sa pridruzenim mafijasima – pljacka ! A mi rezignirano, bespomocno gledamo i slusamo perjanicu Tadica kako u izbornoj kamp.obecava obracun sa korupcijom kao glavni cilj, da je zatim vise nikada ne pomene!

Dinkica koji onako uverljivo i dosetljivo laze kako cemo uskoro u Kragujevcu proizvoditi 200.000 automobila i izvoziti u Russiju jer imamo otvoren pristup tom trzistu iako nismo imali niti cemo ikada imati! I nikom nista! A tek kako cemo laz fasovati na sledecim izborima.Mozda se ovi mladjani vlastodrsci dosete i da nas zapisavaju ! Ne bi bilo neocekivano jer je zasluzeno! No sta dalje kad im opoziciju nemamo a ogroman broj sposobnih ljudi drzi se dalje od tog razbojista?!

Извор: Политика Онлајн (коментари корисника)

Бити успешан у земљи закржљалих моралних, професионалних и етичких норми и модела није успех него СРАМОТА

Posted in Србија, друштво, политика, спорт by Соларић on 4 априла, 2009

Микља, Дивац и Милошевић напали Ђиласа

Доскорашњи градски секретар за спорт Игор Микља, председник Олимпијског комитета Србије Владе Дивац и бивши фудбалски репрезентативац Саво Милошевић затражили су на заједничкој прес конференцији од градоначелника Драгана Ђиласа да образложи свој „недемократски чин“ Микљине смене.

А. Милетић
[објављено: 26/03/2009]

damnjan , 26/03/2009,

Ovog Miklju ne gotivim nikako vec 20 godina koliko ga vidjam i pratim na javnoj sceni Srbije. Medjutim ako su uz njega stali Divac i Miloshevic dajem blanko poverenje da su u pravu. Postavio bih samo jedno pitanje: „Kako to u zemlji poremecenih vrednosti, nepotizma, kronizma, korupcije, partijskih kvota itd Igor Miklja postade gradski sekretar za sport?“ Da nije mozda na nekom poshtenom konkursu izabran od nekoliko kvalitetnih kandidata ili mu je shemu zavrshio friend sa friend-om od friend-ovog kuma itd. Igrao si u kolu koje sada kudish Igoreee, Igoreeeeee :(

Svaki uspeshan chovek (sa izuzetkom sportista koji su uspeli i u inostranstvu) treba da se STIDI svog uspeha, jer biti uspeshan u zemlji zakrzljalih moralnih, profesionalnih i etichkih normi i modela nije uspeh nego SRAMOTA. Kada se srlja u ambis svejedno je da li smo sekretari, predsednici OK, clanovi glavnog odbora glavne stranke (aktuelno zuto preduzece) da li imamo 5.000 ili 5 evra u dzepu, da li imamo shemu za dobro sedishte ili ne. AMBIS je AMBIS!!! SRBIJO TRGNI SE, KUMIM TE BOGOM!

Извор: Политика Online (коментари корисника)

Ја, Борис Тадић, одговоран сам што…

Posted in Србија, економија, политика by Соларић on 2 априла, 2009

Бранко Павловић
среда, 01. април 2009.

Извор и наставак: Нова Српска Политичка Мисао

Господин Борис Тадић, обавестио нас је да је „спреман да преузме одговорност…“. Одлично. Сада ћемо да видимо за шта нам је све г. Тадић непосредно одговоран. Да почнемо:

Ја, Борис Тадић, одговоран сам што одбијам да отпустим све партијске кадрове које смо, непотребно и на терет других грађана Србије, запослили у јавним предузећима, општинским органима, силним агенцијама, покрајинским органима и разно разним министарствима. Али и у домовима здравља, клиникама, школама и сл. На тај начин смо ускратили приход у буџет Србије од више стотина милијарди у претходних осам година. Ја, Борис Тадић, одговоран сам што је Србија претходних осам година трошила много више него што ствара и то за износ од око 9 до 10 милијарди долара годишње. Своју одговорност заснивам на чињеници да је владајућа групација листе „За европску Србију“ имала апсолутну већину у периоду од шест и по година од осам могућих, а да је била присутна у Влади и у преосталих годину и по. Нарочито сам одговоран што сам уверавао грађане да у томе нема ничег лошег и да ће се стандард још трајно додатно поправити када се дочепамо нових приступних кредита. Најоштрију осуду грађана заслужујем због тога што сам, на тај начин, наше данашње расипништво, задуживање, незнање, корупцију и свеукупно урушавање државних институција превалио на леђа наше деце.

У супротном неби се деценијама исељавали у друге земље у којима има реда и поретка

Posted in Срби у расејању, Србија, друштво, SerbianCafe by Соларић on 28 фебруара, 2009

baresh (zanatlija)
25. februar 2009. u 10.49

„Kod nas su malo poremecene vrednosti i ima se jako pogresna predstava o zapadu sve dok se ne ode i proba.“

Ova recenica od postavljaca teme, potstakla me je na komentar.

Pocetkom sezdesetih pohadjao sam i zavrsio turisticko-ugostiteljsku
skolu u BG,u vremenu kada se još uvek znao nekakav red i poredak.
Ovo zahvaljujuci tadasnjim generacijama koje su stekle radno-moralne
i ostale vrednosti u prethodnoj drustvenoj zajednici.
Reč je o strucnim nastavnicima i ostalim kadrovima koji su imali sasvim drugaciji pristup prema radu, obavezama istog, moralu i ostalim
vrednostima jedne zajednice koja je tada trajala – funkcionisala.

Moji strucni nastavnici bili su uglavnom srednjeg ili starijeg doba,
sa radnim iskustvom iz evropskih metropola, sto podrazumeva strucnost
i znanje dva-tri ili vise svetskih jezika.
Po zavrsetku skole, cekalo me zaposlenje u firmi ciji sam bio stipendist. Ova firma je bila poznata sa poslovanjem, gde su zaposleni osim plate primali tkzv. „viskove“,ravne prosecim primanjima, ali je to nazalost trajalo kratko. Ovo sam saznao od osoblja firme kada sam poceo raditi posle skolovanja.

Šta se dogodilo: direktor je bio covek „starog kova“, koji je često
dolazio pola sata pred početak radnog vremena, i pratio dolazak zaposlenih koje pocinje u 6 ujutro. Zakasnjenje nije tolerisano, osim
u izuzetnim slučajevima, sto je uticalo na smanjenje prihoda doticnog u procentima. Ovo je bila javna tajna i trn u oku gradskom komitetu.
Isti su hteli da ova firma prihvati u svoje okrilje drugu koja je bankrotirala, sto podrazumeva i gubitke. Kada se ovaj usprotivio imajuci podrsku zaposlenih, onda mu „drugovi“ isceniraju skandal, o cemu se na veliko pricalo u javnosti. Naime bio je „zenskaros“, i pojavilo se na sudu nekoliko pripadnica lepseg pola razlicitih zanimanja gde nije postedjena ni starija cistacica.

U toku pritvora, na njegovo mesto postave coveka od poverenja, pripoje drugu firmu, i od tada firma nije imala nekadasnjih viskova.
Posle vise meseci sudskog procesa gde su dokazane lazne izjave, isti bude oslobodjen optuzbe i ode daleko u drugu firmu.
Ovo je samo jedan u nizu primera kako i pod kojim okolnostima i uslovima je nastajala nova zajednica ciji smo savremenici svedoci.

Zavrsetkom radnog veka ove generacije„stare skole“, krajem sezdesetih
i polovinom sedamdesetih, iscezle su i vrednosti jedne zajednice koja
se kasnije sama od sebe raspala.
Po onoj narodnoj: „Zlo radjenje – gotovo sudjenje.
Pocetkom sedamdesetih otisao sam sa porodicom u iseljenje. Nije mi
trebalo mnogo vremena za prilagodjavanje, jer sam već imao stecene
radne navike ne birajuci poslove u početku.
U posete odlazimo prosecno svake četvrte godine,uglavnom zbog poseta uzoj rodbini, prijateljima i znamenitostima kojih ima na svakom koraku.

P.S.,razlog mojeg javljanja je da napomenem da sam poznavao i drugacijeg našeg coveka, cije se vrednosti nisu mnogo razlikovale od drugih evropskih naroda, na koje smo hteli ili ne upuceni i zavisni. U suprotnom nebi se decenijama masovno iseljavali u druge zemlje u kojima ima reda i poretka.“

Извор: SerbianCafe.com (дискусије)

Приватизација не само да отпушта раднике него не поштује закон,…

Posted in Србија, економија, политика by Соларић on 31 јануара, 2009

Приватизација коју нико неће

Једино приватник неће трпети да му владајуће партије постављају извршног директора компаније, а наредна партијска гарнитура да га смењује и тако укруг. Нити бисмо се икада више питали ко је то тамо добио већу плату него што је заслужио. Тако нешто се код приватника не догађа, барем не на неки дужи рок

Даница Поповић

[објављено: 09/12/2008]

james bond, 09/12/2008,

Greota.

Izgleda da je u Srbiji kriza odavna pocela da uzima danak..

Ako kritikujes ne valja ako ne jos gore. Privatizacija ne rijesava probleme samo ih gomila. Primjer sa Fordom je nesretno izabran. On je upo u krizu zato sto je privatna firma bez pomoci drzave. Akcije su pale na oko $2 sto je manje od galona goriva, Congres trazi ostavke CEO i kresanje plata (za usporedbu u Japanu su vise od pet puta manje nagrade rukovodiocima od US) i desilo se upravo suprotno od onoga na sta se cilja a to je da je privatna firma efikasnija.

Drugo privatizacija ne samo da otpusta radnika nego ne postuje zakon, zida cijene, zauzima monopolsku poziciju i na kraju seli kapital napolje. Sa druge strane drzava bez kontrole pravi probleme za sebe u neefikasnim zakonima. Al zar nije onda jednostavnije ukinut jal promijenit stranacki sistem koji imate vec ic na privatizaciju.

Kolko je nauci poznato ona je do sada napravila dar-mar dje se god pojavila na divlje. Ljudi osiromasili, ostali bez socijale, psihicki obolili…Ne vrijedi vako odje treba ozbiljno zasukat rukave i pocet stvari postavljat na svoje mjesto….

Prvo idu zakoni kako ono neko dobro rece. Koji se planiraju po nekolke godne a ne radi se na vrat na nos. Da su nesta planirali ni ona automobilska trojka neb upala u krizu. I oni su na vrat na nos pravli milione vozila i sad traze pomoc…

Mozda neki mislu da je sve ovod prazno naklapanje i pokusaj promocije pojedinaca al pajsad ovo. Dobro pogledajte kako neki genijalac uvaljuje ponovo rat na Balkanu. Trebalo mu je malo vremena da rasporedi igrace Tadica koji je u filmu sa narcisima, Jelacica koji nikome ne polaze racune i Dinkica majstora za promasaje.

I da zaigra na malogradjastinu, glupost i pohlepu tajkuna. Prvo su vas uvalili u neoliberalnu ekonomiju i rasturli vojsku i drzavu, pa navukli na velik uvoz, pa privatizacijama i bankama izvukli svu akumulaciju, rasporedili Eulex na Kosovo i sace pocet prica kako Srbi nista ne valjaju…U cemu su potpuno u pravu niko vas nije cero…Jelacic drzi osigurac i to on dobro zna samo ceka znak da ga izvuce…Rucni rad za desetke…

Извор: Политика а.д. (коментари корисника)

Апсурд технолошког развоја

Posted in образовање, SerbianCafe by Соларић on 31 јануара, 2009


ecolid19 (hemicar)

26. avgust 2007.

Ima mnogo vise, mnogi nikad nisu ni bili u evidenciji nezaposlenih.
Znam dva doktora hemije 50+ koji isto kao i ja već godinama ne rade ništa, nisu prijavljeni na biro, jedna je u inostranstvu sa stalnim boravkom domaćica, drugi u BG sa americkim doktoratom i postocom. Nekada smo zajedno radili u BG i svi mi redovno konkurisemo i ništa.

U vreme Djindjiceve vlade vise stotina istrazivaca je odpusteno sa beogradskog univerziteta zbog specijalizacija u inostranstvu, sve magistri i doktori, većinom mladji.
A na visokoskolskim ustanovama u Srbiji se dobija zaposlenje samo preko teskih veza. Beogradski univerzitet (fakulteti i instituti) imaju oko 30-40% viska zaposlenih, rad se ne može se uporediti sa zapadom. Nasoj idustriji takvi kadrovi nisu potrebni jer nemaju istrazivanje i razvoj, rade po stranim licencama.

No na zapadu situacija nije ništa bolja, SVUGDE SE TRAžE SAMO MLADI, kako u americi tako isto je i u EU. Čak ni doktorati sa najelitnijih univerziteta danas nisu vise garancija za miran i bezbedan radni vek. Imam jednog kolegu iz generacije u inostranstvu koji je sa doktoratom i postdocom sa Harvarda i 16 godina u elitnoj industriji dobio otkaz pre neku godinu, nije nasao posao u tom ogromnon gradu, morao je da se preseli u provinciju, u manju firmu i na slabiji posao.

Univerzitetima u svetu su potrebni magistranti i doktoranti da jeftino odrade mnoga naucna istrazivanja, a šta će oni posle to nikog nije briga. Ima dosta onih koji godinama rade neke postdoktorate, ali posao nikako da dobiju.

Idustrija mnogo bira, može, za svako visokostrucno radno mesto konkurise vise stotina kandidata iz celog sveta. Ako traže sa iskustvom onda industrijsko i usko strucno, i ne primaju ništa manje od odnog sto traže, često se vise puta obnavljaju isti konkursi, tarze se svakojaki uski najaktuelniji profili. A kad se posle reorganizuje vrlo lako se odpustaju radnici, i zaposljavaju neki mladi novi profili. Na primer Pfizer odpusta 10.000 radnika, vise R&D se zatvara.

Sa vrlo brzim tehnoloskim razvojem (kompjuterizacija), vremena su se drasticno promenila, tako strucni profili i iskustva brzo zastarevaju, mada zvanicno diplome važe. Mladi za penzije i stari za posao. Apsurd tehnoloskog razvoja. Sto je vise obrazovanje i uzi strucni profil utoliko je teze naći posao. Teško se dobija prilika za neku manju prekvalifikaciju ili usavrsavanje zbog ogromne konkurencije, samo preko teske, teske veze.

Recimo hemija je prolazna svugde u svetu bez problema, ali se puno traže novi profili: life science ili medicinal chemistry (mesavina hemije, farmacije i biohemije), zatim material science (hemija, ficika hemija i tehnologija), biotehnologija i još uze strucniji. Toga nije bilo u moje vreme, radila sam za dve oblasti ali samo deo, ne sve sto ti novi doktoranti rade.

Ja sam gotovo digla ruke od svoje profesije i strucnosti, dosta mi svega, 25 godina u nauci i to nikom ne treba, ali je nesreca da zbog tereta diploma i radnog iskustva ne mogu dobiti ni najobičniji posao gde se trazi samo srednja strucna sprema. Ako precutim iskustvo pitanje je sa mojim godina šta sam dosada radila, a preporuke od predhodnih poslodavaca? Nema nekog izbora. Muka mi je od svega.

To je moje vidjenje prirodnih i sličnih primenjenih nauka.

Eto ja nisam kao student ništa drugo radila osim studirala, zavrsila sam za 4 godine 10 semestra i sa 30 doktorirala, nisam imala potrebe ali ni vremena.
Sad odem u neku prodavnicu da se prijavim za prodavacicu, pa mi kažu veliki je nedostatak da uopste nemate nikakvog iskustva u prodaji (retail) u velika strucnost!? i ja ne dobijam, NE MOGU DA DOBIJEM BILO KAKAV POSAO, a prijavljujem se za sve moguće, verovatno ni za čistacu me ne bi primili jer nemam iskustva u toj oblasti ili zato što nisam u stanju da dizem terete od 10-20kg svakodnevno, i nemam preporuku i vezu. Pa ja treba od nečeg da živim, ja već 2 godine ništa ne zaradjujem.

DIPLOME I AKADEMSKO RADNO ISKUSTVO SU OGROMAN HEDIKEP ZA DOBIJANJE ObičnOG POSLA, a o ponizenju da ne govorim.

Извор: SerbianCafe.com (Дискусије)

Економија није стигла до нивоа науке

Posted in друштво, економија, образовање, SerbianCafe by Соларић on 16 јануара, 2009

nekoliko podataka

jugosloven – Nov 26, 1998

3 najbogatije osobe na svijetu posjeduju bogatstvo vece od ukupno 48 najsiromasnijih zemalja na svijetu (1/4 svijeta ).

1960. 20% svjetskog stanovnistva najbogatijih zemalja imali su primanja 20 puta veca od 20% najsiromasnijih.

1995. 20% svjetskog stanovnistva najbogatijih zemalja imali su primanja 82 puta veca od 20% najsiromasnijih.

1995. u vise od 70 zemalja primanja po stanovniku su manja nego prije 20 godina.

Od 4.5 milijardi stanovnika takozvanih zemalja u razvoju, 1.5 milijarda nema pristup vodi za pice.

Da bi se obezbjedilo svakom zitelju ono najosnovnije ( hrana, voda za pice, obrazovanje, zdravstvo ) dovoljno je manje od 4% bogatstva 225 najbogatijih osoba.

squiggy – Nov 30, 1998

Zdravo,

Da vidim ja sada ovde. Ako ja hocu da sprecim da neko umire od gladi i ako ja verujem da moze na neki nacin da se promeni ‘kapitalizam’ ili ‘komunizam’ za to sam ja onda ‘komunjar’. Vidite da je to Srpski problem a ne ‘komunjari’. Idioti moji, ne mora covek da bude ‘komunjar’ ako misli da je vreme za nesto bolje.

Vi i dalje pratite ekonomske izume iz drzava za koje ti izumi rade zato sto su tamo pravljeni. Akademski pricati o Kejnsu ili o Cikago skoli je glupost. Probajte ovo pitanje. Ako su ti ‘ekonomisti’ toliko pametni zasto onda toliko ljudi umiru od gladi i zasto padaju bombe na Srbe, i zasto stok market srusi ceo svet da se pojedinac obaogati? Ako su ‘ekonomisti’ toliko pametni onda zasto pada stok market i sasto ima toliko strahota na svetu? Zasto nisu oni nekome rekli da se spreme za ‘lose doba’? Zasto?

Mozda Vi mozete sada da odete na ‘majl’ i da se tamo djrkate s time koliko Vi nesto razumete, ali cinjenice vas vode ovamo nazad:

Kako mozemo da napravimo nesto bolje za nas narod bez obzira na ime sistema?

Pozdrav od Squiggy-a

(more…)

Опада број ђака а повећава се број наставника

Posted in друштво by Соларић on 12 јануара, 2009

Опада број ђака, али не и наставника

Синдикалци страхују да је око 16.000 просветара вишак, министар тврди да отпуштања неће бити

Александра Бркић

[објављено: 11/01/2009]

Arsenije Carnojevic, 11/01/2009

Tri hiljade radnika iz proizvodnih preduzeća ostalo je bez posla a koliko će još njih ostati u ovoj godini niko ne zna, važno je da niko od prosvetnih radnika, radnika u laokalnim samoupravama, bankama, osiguravajućim društvima, pošti ne ostani bez posla a koje su zaposlile stranke kako koja dođe na vlast od 2000.godine.

Navešću primer jedne škole u Leskovcu, koja je 2000.g. imala 41 upošljenika, a danas ima oko 100 upošljenika, a broj djaka je prepolovljen. Gde tu ima logike. Naslov bi trebao da glasi  „Opada broj djaka a povećava se broj nastavnika“.

Извор: Политика а.д. (коментари корисника)

Онај ко прекрши повељу части моментално губи право на школовање

Posted in Србија, друштво, образовање, SerbianCafe by Соларић on 24 децембра, 2008

networker(x)

14. децембар 2008.

Немају Американци ни у цему неки нарочито другацији менталитет од нас Срба. Напротив, кад год им се указе прилика – лажу, мазу, краду, варају, фалсификују … Погледајте, уосталом, Енрон, Wорлдком, оне силне банке и берзе – шта се ту све не ради. Али једно је сигурно – Американци неће лично да раде оно сто им се не исплати. А закони су им сурови. За обичне смртнике, наравно …

У Србији се на факултетима пускице људима исплате. Зашто? Па зато што су друштво и закони тако направљени да то поспесују. Наш закон, рецимо, каже да свака фирма мора да има систематизацију радних места. Па ако пише да је за позицију X предвиђен машински инжењер смера хидраулике, на то место не може да дође неко ко је завршио средњу машинску школу и захваљујући свом ентузијазму може да ради тај посао боље од свршеног инжењера. У Америци је то могуће – гледа се прво искуство, па тек онда диплома. Због тога је сваком њиховом студенту у интересу да се сто боље практично образује, а то неће моћи преписивањем.

Такође, пошто за већину отворених радних места увек вази оно „there can be only one“ – њихови студенти нису блесави да неком тупаџији помогну и тиме сутра стекну конкурента који ће захваљујући томе што је можда елоквентнији и поседује „flirting skills“ лепше причати на интервјуу и лакше убедити будуће шефове да је баш он тај, обдарен, надарен и од Бога изабран за то место.

Осим тога, на америчким факултетима студенти на самом почетку студија потписују „code of honor“, где се између осталог обавезују да се неће бавити нечасним радњама.

Преписивање, фалсификовање научних резултата, плагијат итд. – све су то примери онога што спада у тзв. академски криминал. Онај ко прекрши повељу части моментално губи право на школовање на том колеџу и то трајно, не може да се жали никоме и ту нема милости ни према коме.

Да не кажемо да добија и мрљу на биографији и да ће га нека друга школа тешко примити. А захваљујући Интернету сви будући послодавци ту мрљу могу лако да виде … Све у свему – пук’о је!

А код нас? Најстрожа дисциплинска мера – губитак права изласка на испите у року од годину дана. У преводу: принудни одмор од студија. И после годину дана – Јово наново, на рачун мамице и татице … а кад заврши студије, татица ће отићи код кума стричевог стрица и угурати детенце у ЈАТ, Телеком, НИС, РТС, у неко министарство …

Извор: SerbianCafe.com (дискусије)

Европско (западно) школство је готово исто као и наше, једино да су далеко боље опремљени

Posted in Србија, образовање, SerbianCafe by Соларић on 24 децембра, 2008

Obrazovanje u inostranstvu

hdemortsauf (skupljacica perja)

07. decembar 2008. u 23.26

Ova pitanje mi je ‘palo na pamet’ citajuci davno postavljenu temu o obrazovanju na privatnim fakultetima Srbije.

Zanima me kako vi, koji živite u Srbiji, dozivljavate i prihvatate obrazovanje onih koji se vratise iz inostranstva?

Da li vam se njihove diplome cine vrednijim?

Da ste u situaciji da zaposljavate, koga biste pre zaposlili – nekog recimo inzenjera sa nekog beogradskog fakulteta, ili recimo nemackog, ili americkog, nevažno. Pretpostavite da su osobine tih dveju licnosti jako slične..

ecolid19 (hemicar)

09. decembar 2008.

U Srbiji su se loše prihvatali ljudi sa stranim obrazovanjem, ljubomora i zavist, i onda svi krenu da kukakju kako je loše, pa ostani tamo gde si, ja bih otisao da mogu i sl.

Sad u novije vreme se uglavnom traže neki menadzeri i finansijski strucnjaci, tamo se ništa ne radi samo se uvozi i prodaje, to je opsti utisak.

Drugo za dobre poslove treba imati veze i biti u nekoj partiji da bi te pogurali, to da mogu da se hvale da su doveli stucnjaka iz inostranstva.

Trebalo bi da ljudi sa stranim diplomama i odličnim znajem engleskog i computera imaju prednost na mnogim mestima, to opet zavisi od zanimanja.

Dobri poslovi su uglavnom u BG i NS, ostalo je sumrak. Sad ja nisam tamo, ali bila sam skoro godinu pa eto da se javim jer nema nikog, ova diskusija je opustela.

Neko ministarstvo (valjda za dijasporu) je pokrenulo da se vrate strucnjaci iz inostranstva, ide preko http://poslovi.infostud.com/

Evropsko skolstvo je koncipirano vise na teorijska znanja, a praksa se stice na poslu, posto je tamo obavezan neki pripravnicki (entry level), a Srbija je posebna prica, fakulteti su loše opremljni.

Diskusije se opustele nedavno kad su moderatori postali stroziji.

Mislim da treba rascistiti pojam ZAPAD. Evropa je jedno a amerika nešto sasvim drugo.

Pošto sam radila na univerzitetima u Beogradu u Nemackoj i USA, znam razliku. Evropsko (zapadno) skolstvo je gotovo isto kao i naše, jedino da su daleko bolje opremljeni. U Nemackoj recimo može studirati samo onaj ko je zavrsio gimnaziju, sa srednjim strucnim skolama je toliko teško da i ne pomišljaju.

Americko skolstvo se mnogo razlikuje, do univerziteta je slabije od našeg, dalje je uporedivo, mada amerikanci sa zavrsenom high school (srednja skola) ne mogu studirati medicinu već moraju prvo studirati 3 godine za BS iz prirodnih nauka i tek tada upisuju studije medicine.

U Evropi se sa zavresnom srednjom skolom tj. gimnazijom odmah studira medicina. Na ovom primeru se najbolje vidi vrednost srednje skole.

Po meni je americki BS slabiji od našeg diplomoranog bilo šta od ranije sa 4 godina studija, i opet njihov MS slabiji od našeg, tek kod doktorata se izjednacava. Ali su oni daleko ispred u prakticnom radu, jer su univerziteti opremljeni sa svom mogućom opremom (vise nego u Evropi) na kojoj studenti samostalno rade, sto nije slučaj u Evropi jer tamo rade tehnicari a studenti samo interpertiraju rezultate.

Recimo diplomirani hemicar iz BG se u Nemackoj priznaje kao MS (zbog diplomskog rada)i radi se odmah doktorat, na kraju nemacki doktorat je ravan americkom, dok se u americi nasa diploma priznaje za BS (mada je bilo i izuzetaka) i radi se MS, pa tek onda doktorat, kao i kod nas. To sve pre Boljonje.

Moj je utisak da ovi na zapadu od rođenja uce da lažu i varju tj. foliraju i blefiraju, ali oni dobro znaju gde i kada sme i gde ne sme, prepredeni su i podmukli nevidjeno. Dobro ja sam starija doktorirala pre 22 godine u BG i malo sam staromodna.

Sad profesori nekad nemaju vremena i ne kontrolisu studente sto bi trebalo da rade, nekad ih nije briga, a nekad i sami to isto rade.

Čula sam da je sa patentima još gore, tj. da je lakse napraviti patent nego objaviti rad.

Извор: SerbianCafe.com (дискусије)