Да л′ тко и тебе, Соларићу, гледи ?

Сви су се у ЦГ изјашњавали као Срби док није заведена страховлада

Posted in култура, књижевност, повесница, политика, SerbianCafe by Соларић on 26 јула, 2009

Kome su to jezik iscupali?

Srpkinjica_18. jul 2009.

Pravopis „crnogorskog” jezika izradila je ekspertska grupa u kojoj su bili Milenko Perović, profesor filozofije u Novom Sadu, Josip Silić, lingvista iz Zagreba i Ljudmila Vasiljeva iz Ukrajine.

Najavljeno je da će „crnogorski” jezik dobiti svoj međunarodni kod koji dodeljuje Kongresna biblioteka u Vašingtonu.(RTS) …

Ove navodnike sam stavila ja, kad neće RTS.

Sve sami crni gorci radili na pravopisu.

A Srbi, čiji se jezik i pravopis krade, mudro cute i cekaju nebesku pravdu. Ili ih zabole patka kad će svi da govore „evropejski” posle 1 januara neke godine.

coofetime60 (pomazem komshiji)

18. jul 2009.

Ne vidim razlog da Crnogorci nemaj svoj jezik?
Ako je vuk karadzic izdajnik Crnogorskog naroda nisu svi Crnogorci protv svoje Države i kulture!
Jedino je to problem kod Srbijanaca sto su sebi zamislili da svi pravoslavci Balkana moraju da žive i da se žrtvuju za Srbiiju, a oni da s onom rabotom ne mrdnu!
Kad je Vuk mogao da proglasi Srpski jezik onda kad nije ni postojala Srpska država, zašto da to ne mogu Crnogorci kad imaju državu?
Prema tome Srpkinjice niko ne krade ničiji jezik vama i dalje ostaje poklon od Vuka Karadzica! Poklon koji vasi predci nisu bili u stanju niti ih je to itresovalo da naprave sami,

coofetime60
(pomazem komshiji)
***************************

ne seruckaj majke ti. Nikad se u CG nije pricao crnogorski niti je postojao crnogorski narod. Pa svi su se u CG izjasnjavali kao Srbi dok nije crvena marva zavela strahovladu pa pocela da stvara crnogorsku naciju! Ja sam iz CG pa dobro znam o cemu govorim. Ne trebaš ti da nam solis pamet kojim se jezikom prica u Cg, jer ti i onako pricas srpskim.

coofetime60 (pomazem komshiji)

18. jul 2009.

Da ne spominjem Bozicnu bunu i koliko je Srbijanska okupaciona vojska pobila Crnogoraca koji su pokusali da brane svoje!
******************************

Radovane kofitajm,

nisu ih ubijali Srbijаnci nego su se Crnogorci ubijali međusobno, kapish? To je bio rat kod nas kuci niti jedan oficir nije bio iz Srbije nego svi Crnogorci, to se naravno ne pominje. CG je tad bila podjeljenja i doslo je do rata kod kuce znaci kod nas a nisu Srbi dolazili da nas ubijaju. I znaš li kosu ti Crnogorci sto su „branili” svoje – to su ti bili brdski kriminalni i razbojnici koji su pljackali so CG.

I još nešto, reci mi ko je ubio 12 000 Crnogoraca u pohodu na Skadar? Jesu li tu Srbi(janci) krivi? Nisu Raso, nisu nego je kralju Nikoli zinula goozica, pa je digao narod u CG da bi poslije osvajanja Skadra morali da ga predaju Albaniji poslije 5 dana, na Berlinskom Kongresu čini mi se! To je najveca pogibija u Cg jer je tad cg brojala 100 000 ljudi! Ali ovo naravno niko ne spominje.

dituartu (eng) 19. jul 2009.

coofetime60 (pomazem komshiji)

Crna Gora nikad nije bila Srbija!

——————-
Za dvadeset godina preplavice vas Siptari po brojnosti i imacete zajednicu sa Albanijom.
Možda ste podsvesno to i hteli samo vam bilo teško da kazete.

Извор: SerbianCafe.com (дискусије)

„Тито је, дакле, био оруђе, а Срби су, и даље, жртве политике која је то оруђе користила”

Posted in Србија, геополитика, економија, повесница, политика by Соларић on 20 јула, 2009

Извор: Политика Онлајн (коментари корисника)

Напомена: Наслов, делове садржаја из колумне Еве Рас,  коментаре и фотографију одабрао Соларић

Ексер у крушку југоносталгичара

Југоносталгичари не престају да величају друга Тита и његову државу дуготрајног мира, која је додуше једноумљем одржавана, и која се распала у страшним, братоубилачким ратовима. Много сам пута рекла, написала и објављивала да никада нећу опростити Западу што је деценијама подупирао комунистичког диктатора на рачун народа који су насељавали ту државу, људи, попут мене, која сам такође имала све лажне бенефиције; на пример, бесплатно здравство у којем сте могли да се лечите само ако сте имали дебеле везе, иначе су домови здравља били створени да вас прогласе здравима и кад сте били болесни и да вам не дају упут за виши ниво лечења. Тако сам изгубила мајку и мужа.

Поново смо безочно суочени са делом и ликом Јосипа Броза Тита, као да није био диктатор, штампају се књиге о њему, приказујутелевизијскe серије са недвосмисленим симпатијама као да је друг Тито био Свети Сава, а не хедониста чији је дом обухватао цео један архипелаг на Јадрану, а успут, широм земље још на стотине и стотине резиденција. „Није он то понео са собом у гроб, смирите се, госпођо!“ Заиста није, али је јасно показао свој себичан, саможиви став, да не говорим о томе да је за време своје владавине годишње бар пола године био на путу око света, да би имао о чему да обавештава Запад… На крају, мени ће, недужној, југоносталгичари да одрубе главу само зато што желим да ту епоху именујем правим именима.

Иво Андрић и Вељко Влаховић су умрли истог дана и тако збунили комунисте који су о свему бринули. Дуго су већали кога званично да ставеда је први умро, кога ће прво сахранити? Андрић је морао да причека јер је избор пао на Влаховића, а данас кад сурфујете Интернетом лако ћете наћи ко је све тога дана умро кад и нобеловац Иво Андрић, али Влаховића нема, из простог разлога – јер на тим списковима нема локалних политичара…

Ева Рас

[објављено: 17/07/2009]

Еразмо , 17/07/2009,

Поштована госпођо Рас, верујте ми да је Тито, феноменолошки, потпуно неважан. Да није био Тито, био би неко други. Америка је и прву Југославију створила као брану руском утицају на Балкану. Тако је било и сдругом, последругосветскоратном. Тито је био само извршилац, а Руси су били маестрално надиграни и изиграни. Такозвани Југословени добили су невероватан „друштвени систем“, у ком је све било лажно и вештачки одржавано захваљујући, пре свега, огромним америчким субвенцијама, у разним облицима (као што дају, рецимо, и даље Египту.). Кад је Русија поражена у дуготрајној борби која се еуфемистички звала „хладни рат“, Америка је ликвидирала Југославију као непотребан трошак, створила низ прозападних држави на Балкану, и једну проказану Србију, вечну „малу Русију“, али тако уништену и осакаћену да буде неважна и чак и Русима некорисна и неупотребљива. Тито је, дакле, био оруђе, а Срби су, и даље, жртве политике која је то оруђе користила. Не вреди се секирати због историје.

Хвала Ева, одлично! , 17/07/2009,

Молим Еву Рас да више непише овакве Погледе. Није то добро у овом замаху оптимизма. Србија је у идеолошкој реституцији. Визе само што нису а и „светла будућност“ поново је надомак. Постоје нека стања у којима само бајке пролазе а не овакве истине. Знате Ева, преценили сте овдашњу свест и то није грешка. Превенцију нико неволи. Кад загусти, читаће Вас поново. А дотле… Хвала Вам.

Miki Cg, 18/07/2009,

Pozdrav Evi,velikoj umetnici i coveku! Tito i njegovo vreme se opisuje kao vreme ekonomskog blagostanja iako je bolji standard nastupio 70tih sto je otprilike bilo na cetvrt veka njegove vladavine, pre toga je bilo jad i beda! Dobro ako mu i priznamo ekonomski razvitak, cinjenica je da je on bio u svih 6 republika, doduse u nekima izrazeniji, da li to znaci da su i ostali segmenti njegove politike bili dobri prema svim narodima u Jugoslaviji?

Cinjenica je da je on politicki unistio srpski nacionalni prostor, srpsku drzavu, i vratio je u doba pre balkanskih ratova 1912 god. i tako obesmislio sve srpske zrtve od 1912-1945.god i takva njegova politika kojoj je on bio kreator i po zadnjem ustavu 1974. a i pre od 1943.po Avnoju je dovela do krvoprolica 90tih!

A price da je on Staljinu rekao NE ’48 i da je tako spaso sve nas inace bi zavrsili kao Poljaci,Madjari,Cesi itd,a pogledajte de su oni a de mi posle njegovih „zakuvavanja“ na ovim prostorima! Ja mislim da to on nije uradio zbog nas nego zbog sebe, zbog vlasti, nije mu se vracala vlast Staljinu koji mu je istu dao ulaskom sovjetskih tenkova ’44, jer sta bi uradio da su Sovjeti napali?

Pa borio bi se do poslednjeg Srbina, kao sto je i ranije praktikovo, i onda napustio zemlju…otiso bi kako je i doso…Nije imao sta da izgubi,u svakom slucaju,osim vlasti…A nama na vlast bi doso neki SSSR kadar koji nas ne bi politicki unistio i ne bi morali ratovati ko ’90tih a mozda bi jos postojala druga Jugoslavija!

A o Titovoj Jugoslaviji se i danas pricaju bajke,sto o zivotu sto o ustrojstvu, a kraljevina Jugoslavija se zanemaruje a fakat je da se prva raspala stranom oruzanom agresijom spolja a druga sama od sebe,migom nekih stranih sila,koliko je bila na klimavim nogama ustrojena od velikog vodje sto je i uostalom i bio njegov zadatak kad je doso na vlast 1944.godine!

Солон је атињанима саветовао да се не задужују претерано

Преузето са SerbianCafe.com (Дискусије)

Sunovrat neo-kapitalizma.

Trucko (sociolog)

20. jun 2009.

povratak marxiszmu?

…Prijee 20-tak godina padom Berlinskog zida , raspadom Sovjetske imperije i tranzicijom zemalja koje se tretirale kao „komunisticke” ka novom sistemu neo-kapitalizma ( opaska ! komunisticke države nikada nisu ni postojale a niti sistem koji bi se mogao okaratkerisati kao „komunisticki”, jer ako znamo bar osnove marxsizma , znamo da je komunizam zavrsni stadij razvoja besklasna drustva ,neka vrsta utopije slobodne zajednice ljudskih bica oslobodjenih privatna vlasnistva i potrebe za njim što se naravno nigdje ni priblizno nije ostvarilo) uz fanfare nastupilo nastupilo je novo doba na cijeloj planeti , nazvano; „globalizacija” te neo-liberalno vidjenje ekonomije dobilo je zamah , uz pojednostavljeno vidjenje ; „ kapitalizam je pobijedio !”, deregulacija trzista uz svjetsku razmijenu robe i novca koja je razbila sve državne barijere ( integritet i konkurenciju lokalnih ekonomija ?) te explozivni razvoj elektronskih komunikacija ( web, internet , mobilna telefonija ) i USA kao jedina preostala imperija te brz uspon novih ekonomskih divova ( Indija ,Kina , Brazil a u zadnjih 8 godina i probudjena Rusija ) navelo je na zakljucak da je doista dosao kraj „politicke” historije ( po Fukojami ) i da je planeta krenula u razdoblje properiteta
i sada ? naravno , ovih dana i laici primjecuju da je demagogija , snažna propaganda korporacijskih medija uz pranje mozga masovnom industrijom zabave za mase ( kablovske i satelitske TV , industrija video-igara , zatrpavanje inerneta spamom i komercijalnim smecem ) itekao izmanipulisala realne rezultate ovih promjena jer maske padaju !

proizvod „ pobjede neo-liberarne ekonomije” ili „kapitalizma” ima tragican rezultat u sveopstoj nesigurnosti ( egzistencijalnoj , ekonomskoj , moralnoj ?) propast srednje klase , neravomjerno bogacenje 1% populacije na planeti ( oko 1200 milijardera na planeti NOVA BURZOAZIJA ) te stalnim ratnim konfiktima i ratnim zaristima ,( raspad Jugoslavije , je takođe žrtva tih procesa ) sve veca policijsko-obavjestajna kontrola gradjana i u zemljama koje se smatraju „demokratskim” ( video-nadzorni sistemi na svakom cosku , uvodjenje bio-pasosa i ID kartica , snažno jacanje bezbjedonosnoga i vojnoga aparata , NATO koji je trebao biti dezintegrisan kao i Sovjetski savez , jer je i bio stvoren kao mjera ODBRANE od sovjeta , a danas je vojna sila OKUPACIJE i nametanja volje mocnih i jači je nego ikada !) sistem bez ikavih nacela koje bi se navodile po principima etike , morala , humanosti , suradnje i kooperacije među ljudima jer sa jedinom ;„ideologijom profita” i sistem je u raspadu
tehnoloski i lažni ekonomski razvoj nije pratio razvoj ljudske svijesti i novih ideja za rijesavanje problema sa kojima se suocavamo , zagadjenje , energetski resursi na izmaku , i dalje 2,5 milijarde siromasnih , nacionalni i međureligijski konflikti koje se ticu sviju nas , jer nema sklonista , nema države ( osim možda skandinavskih djelimicno , možda ?) koje ovi procesi raspada neće teško pogoditi
povratak marxstistickoj ideji ? i stvaranje prostora za nove ideje ili samo borba za opstanak bez ikave idejne vodilje ?simpozijum delirijum

Bio je i pravi i totalni krah berze u Americi 1929-te godine. Mnogi su počinili samoubistva, mnogi osiromašili ili bankrotirali preko noći, banke propale, država u rasulu. Samo su otišli stari bogataši, došli novi. I sve opet polako po starom. Sve i da se ponovi totalni krah berze kao onda… ništa se bitno promjeniti neće. Pa već je bilo jednom, imaju iskustva, mnogi znaju šta će i kako će, i kako će na kraju profitirati i postati novi bogatuni, ili ostati stari sa zlatom.

Gilbert (informaticar)

22. jun 2009

Sada je u stvari i pitanje da li se može objaviti ili možda nagovestiti propast kapitalizma. Postojalo je i ranije dosta ovakvih kriza i krahova.
Mišljenja su da neo-liberalni kapitalizam ne može vise opstati kao takav, već da će ga zameniti neka kombinacija državnog kapitalizma. Vlade razvijenih zemalja negiraju ovakav scenario i tvrde da su intervencionisticke mere privremenog karaktera.

Ja bih prihvatio tezu da je sistem propao usled prevelikih, neopravdanih rizika. Globalizacija ekonomije, a posebno bankarskog sistema imala je dodatni negativan efekat. Bankarski sistem se povezao na svetskom nivou, tako da su postojali ogromni bankarski sistemi koji su plasirali sredstva uz neopravdan rizik. Postojanje tako velikog sistema omogućavao je da ovi rizici uglavnom ostanu neprimeceni, ali je upravo zbog toga i doslo do velike eksplozije. Da su banke bile manje i da su pucale pojedinacno stvar bi bila mnogo ociglednija i manjeg intenziteta. Svemu su kumovali i takozvani eksperti koji su uveravali u stalan rast, dok je stvar isla u pravcu gde je danas. Sa druge strane nemojmo zaboraviti i uticaj stanovnistva koje je konstantno trosilo vise nego sto je moglo realno da se zaradi. Naravno, bez kreditne politike kakva je bila to ne bi bilo izvodljivo.
Mnogo se toga baziralo na ocekivanjima. A ocekivanja nose rizike. Još i ako su neopravdana… Sredstva su takođe sve vise plasirana u spekulacije a manje u realni sektor.

Iako ima nagovestaja (naročito u Evropi) da će se preci na nekakav „humani kapitalizam” ja se plasim da će se stvar nastaviti po starom, posle čega možemo ocekivati još veću krizu.

Dobro si pomenuo da su tu i bezbednosni izazovi. Ja bih rekao da cela situacija izaziva i veliko nepoverenje gradjana sa kojima će vlade razvijenih zemalja morati da se nose u narednom periodu.

Konzumerizam je poseban problem i ne znam kako bi se tu moglo uticati na ljude da ne vezuju svoju sreću u zivotu pretezno za to koliko mogu da potrose. Mislim da se ta stvar mora resavati individualno, kroz pronalazenje drugih izvora zadovoljstva svakog pojedinca i razvijanju same svesti o tome koliko zaista možemo trositi na globalnom nivou (ovo je već možda i prilično istroseno). U svakom slučaju neki kolaps, mnogo veci od ovoga, oduzeo bi nam mogućnost da trosimo kao sada.

Uvek će ostati pitanje da li je marksizam zaista ono sto je u praksi pokusano da se sprovede u komunistickim zemljama. Onda je i u pitanju da li marksizmu treba dati drugu sansu sadrzano i pitanje – da li je to druga ili prva (prava) sansa? Razmišljao sam o Marksu i vremenu u kome je živeo, kao i kako je živeo. Iznedrio je jednu humanisticku teoriju i insistirao je da se ona mora sprovesti u praksi. Ali i on je sam živeo na ivici egzistencije. Nije imao čak dovoljno da prehrani porodicu. Koliko se i to njegovo stanje projektovalo na to da svet u tom momentu vidi na taj način – Otudjenje coveka od coveka, otudjenje coveka od samog sebe, obezvredjenost ljudskog sveta…
Moje je mišljenje da možda određeni elementi anarhizma imaju veću sansu da stupe na scenu u ovom momentu kao jedna alternativna opcija.
Treba pratiti i kako će se razvijati narodni, levicarski rezimi u Latinskoj Americi.

Trucko (sociolog)

22. jun 2009. u 20.58

Gillbert..no coment.

da,
1929 godine i toga crnoga utorka ( ako se ne varam ) USA berza jeste krahirala , kao i cjelokupna svjetska ekonomija , i šta se desilo u hiperinlacijskoj njemackoj toga vremena ? 1933 pojavio se hitler ! u Sovjetskom savezu je bio staljin i znamo šta je bilo poslije; svjetski rat !

No-1 22. jun 2009.

..Dal’ sam u pravu…?

Bit ćemo „opredeljeni” i „razvrstani” ( rasno, religiozno ,nacionalno i svakako ) sve dok ne skontamo da nas iste muke prate , svi mi , na planeti , i sistem nepravde i jeste ! jeste nepravedan. Prezivljavajuci uz MTV i kablovske televizije , jeftinu pivu i masovnu zabavu , internet spam , video igre bez buducnosti koje nas ubijaju u pojam
a vreme jeste za budjenje! jer ? sistem je propao!

Wakan 22. jun 2009.

Ovo je samo pokusaj da se uspostavi novo moderno robovlasnicko drustvo u kome će covek raditi za vodu i hleba i da odplati dazbine državi. Solon je atinjanima savetovao da se ne zaduzuju pretеrano jer na taj način, zbog nemogućnosti da otplate dugove, rizikuju da postanu robovi. Danasnja situacija je upravo to. Moderan covek je prezaduzen, samim tim pripada banci. Kao sto covek koristi volove koji će raditi za njega, tako i banke zajedno sa politicarima koriste narod. Od svog rada covek ima najmanju korist.

Model „upesnog coveka” je serviran bas zbog toga sto mnogo veću korist od njega imaju banka i država, dok model „neuspesnog coveka” je za one od kojih banka i država nemaju nikakvu korist, pa još mora i socijalku da im placaju, zamisli kakav bezobrazluk. zbog toga su u americi dosli do genijalnog rešenja i pune zatvore svakodnevno u kojima hteo ili ne moras da radis i placaju ih dva dolara na sat, cisto da ne bude dzabe i da mogu da kažu kako su zatvorenici placeni za svoj rad.

Trucko (sociolog)

22. jun 2009.

Na zalost, ja nisam primjetio da stanovnici Amerike usmjeravaju bijes tamo gdje treba. Za sada su zabrinuti samo cinjenicom kako će otplatiti basnoslovne kredite koje su podigli u doba „blagostanja” i da li će ostati bez posla…a ne razmišljaju o tome da ih država pljacka konstantno kroz zdravstvo, obrazovanje i da to traje godinama. Vjerujem da je potrebna kriza većih razmjera da shvate da problem kapitalistickog drustva danas nije cinjenica da ne možeš da platis dijetetu fakultet jer se raspala banka na Wall Street-u, nego da taj fakultet ne trebaš placati uopste.

Wakan 22. jun 2009.

Trucko, sve sam to rekao, samo ti to „na zalost nisi primjetio”

trucko (sociolog)

22. jun 2009.

hm,kako mislis da nisam?

Gilbert (informaticar)

23. jun 2009.

Solon je dobro savetovao ljude da se ne zaduzuju i taj savet vazi i danas. Ali njegov savet istovremeno znaci i da zaduzivanje zavisi prvenstveno od samih ljudi iz čega proizilazi da su oni sami krivi ako su se zaduzili i da će snositi i posledice toga.
Kao sto nacionalna ekonomija mora voditi racuna da racionalno trosi ono sto proizvodi, a da proizvodi ono sto je potrebno, tako i domaćinstvo mora trositi ono sa cime raspolaze, ne zaduzujuci se preko mere i napredujuci na realnim osnovama, a ne na nerealnim ocekivanjima.
U Americi ljudi koji su prezaduzeni mogu proglasiti bankrot. Kako će proćizavisi od države u kojoj žive i sudije, ali uglavnom sudija u tom slučaju ostavlja doticnom za hranu, stanovanje i odevanje, dok ostatak zarade ide poveriocima. To je u svakom slučaju jedan mali deo njegovog duga i tim takozvanim reprogramiranjem banke su na gubitku. To je opet posledica preterano rizicnih plasmana.
Drugi je slučaj sa hipotekarnim kreditima, kada ljudi ostaju bez kuce, ali kuce koja nije njihova. Opet je banka na steti jer od prodaje kuce, čija je cena visestruko pala, ne može da nadoknadi glavnicu.
Na kraju država krpi bankarski sistem i industriju koja je sa njim srasla da ne bi doslo do lancanog gubljenja radnih mesta.
I tu imamo efekat da su u stvari izgubili oni koji su se odgovorno ponasali. Oni koji nisu prekomerno trosili. Jer je iz zajednickog novca pokriveno nečije neodgovorno ponasanje.
Mislim da je stvar daleko od toga da smo na hlebu i vodi.

Slazem se, međutim, da postoji produbljeni jaz između razvijenih i nerazvijenih zemalja. To je možda i posledica toga sto su se zemlje zapada razvijale dugi niz godina i sticale bogatstvo koje i danas drže u vidu naprednih tehnologija. Siromasne ekonomije nemaju sansu u ovoj utakmici koju neo-liberali predstavljaju kao fer. Fer je isto toliko kao kada se takmice sportisti od kojih su jedni imali kompletne visinske pripreme, a drugi sedeli u zatvorenom prostoru. Male ekonomije su u ovoj neravnopravnoj situaciji prinudjene da se oslanjaju uglavnom na prirodna bogatstva, gde opet uglavnom bogati diktiraju uslove. Globalizacijom su stvorene i multinacionalne kompanije za koje granice državnih ekonomija uopste ne postoje. One su sada u stanju da diktiraju uslove siromasnim državama. Tako vlade razvijenih zemalja više ne moraju da se bave problemom bilateralnih odnosa, već prosipaju price u sirenju demokratije i ljudskih prava.

Americka kultura se i bazira na neprikosnovenom pravu privatne svojine. I na tome da zaradjeno pripada onome ko je i zaradio. Zato kod mnogih Amerikanaca i postoji otpor prema socijalnim programima, jer to vide kao uzimanje onoga sto je neko zaradio. Zdravstveni sistem je takođe baziran na ekonomskim osnovama. Tu i lezi problem jer je ovo oblast u kojoj mora vladati solidarnost. Jer, neko će zdravstvene usluge morati da koristi na dnevnoj osnovi, dok neko drugi neće posetiti doktora 20 godina. U tom slučaju njihov sistem dovodi do toga da onaj koji je duže bolestan bude finansijski ruiniran, a neretko i u nemogućnosti da plati lecenje.

U svakom slučaju treba skloniti ove koji su doveli do ove situacije i sto je još vaznije skloniti takvo razmišljanje.
Alternative jesu dobrodosle.
Kad smo već kod toga – ima li neko od vas neke alternativne ideje?

No-1 25. jun 2009.

Recimo, zašto je Yuga bila neophodna da se sprijeci izlaz komnistcke rusije na topla mora. kada vise nije imala svrhu postojanja, ta balkan socijalsticka tvorevina je samu sebe i unistila.

Mido (penzioner)

25. jun 2009.

Današnji mladi moraju znati i poznavati istoriju „kako bismo sačuvali ono što je postignuto, kako ne bismo postali žrtve revizionista bilo kojih boja.”

Ово константно бављење убијањем постаје морбидно и уопште није здраво за националну психу

Posted in Србија, друштво, здравље, медији, повесница, SerbianCafe by Соларић on 17 јуна, 2009

Пренето са SerbianCafe.com (Дискусије)

Партизани стријељали 80.000 Срба

Nepotkupljeni (nezavisni mislilac)

10. jun 2009.

Од 1944. до 1946. године партизани су широм Србије убили око 80.000 Срба, подаци су Института за савремену историју.

Послије скидања ознаке тајности са докумената о стријељању Драже Михаиловића и отварања приче о онима који су настрадали јер су били поражена страна у Другом свјетском рату, из Института за савремену историју стижу подаци да је од 1944. до 1946. у Србији практично погубљено 80.000 људи.

neimar 10. jun 2009.

Данас давати овакве паушалне оцене значи нажалост генерално сејати мржњу против људи који су и сами били углавном мобилисани у партизане. То је управо оно што желе сви непријатељи Срба, да и даље наставе да се кољу међусобно.
Наравно да је потребна истина али не у сврху сатанизације свих на било којој страни и оживљавање старих подела.
При томе страдање на сремском фронту јесте контраверзно али је за пресуду историје а не политике, док су идеолошка убиства у ослобођеној Србији свакако злочин који треба расветлити.

maliperica1 (ing (pripravnik u GM))

11. jun 2009.

Дизајнер:

…mogli smo nemcima da naplatimo „putarinu”…

***

мало морген.

Могао је Љотић за себе и још двојицу само да сања да наплати путарину лижући скуте злочиначком режиму и идеологији нацистичког окупатора.

Данашњи Љотић је унапређен у делу и илку на пр. Мила Ђукановића, Вука Драшковића или Чеде Јовановића.
Шта год да окупаторски режим помисли, постоје домаћи суперидеолози у његовој служби
и ради само својих парцијалних и личних интереса. Овај феномен подаништва и без потребе није само нека посебна домаћа појава, чак шта више некритичко следбенство сваком режиму и свакој идеологији у којој су на првом месту лични аморални интереси карактеристичан је за свако време и сваку средину.

partita (lumpenproleter)

11. jun 2009.

čemu sve ovo? samo se još vise rasplamsavaju strasti, produbljuje mrznja i održava nepodnosljivi naboj koji u srbiji traje već dve decenije. trebalo bi staviti moratorijum na objavljivanje svih clanaka, studija i knjiga koje vrte temu međusobnih ubijanja zarad nacionalnog dusevnog zdravlja, sve dok se ovaj umoran narod ne oporavi i nije u stanju smireno da razmišlja.

maliperica1 (ing (pripravnik u GM))

11. jun 2009.

partita
(lumpenproleter)

У принципу си потпуно у праву. Прављење од камечића или делова укупног историјског мозаика фрагмената, које тек када се објаве на журналистички, а не НАУЧНИ начин и служе тренутним – текућим, веома проблематичним политичким интересима.

partita (lumpenproleter)

11. jun 2009.

ovom narodu je preko potreban neko ko će umeti da ga okurazi i podstakne na rad, radost i radjanje, a ne da ga hronicno ubija u pojam preturanjem po kontejnerima istorije.

Car_19 (vojna tajna)

11. jun 2009.

Zašto onda jeverji stalno kopaju po kontejnerima istorije i sve naciste koji su ih ubijali sudi im pa makar bili 90 godina stari. Zloicn je zločin, pa tako ti Brozovi dzelati moraju da odgovaraju za svoje zloicne.

partita (lumpenproleter)

11. jun 2009.

upravo su brojne podele – politicke, verske, regionalne… – među najzasluznijim za nesrecnu srpsku sudbinu. zašto bismo ih još vise produbljivali i time sprečavali zalecenje rana? ima dana, sa dovoljne i sigurne vremenske udaljenosti, kad se duhovi smire i usijane glave ohlade, za prekopavanje istorije i donosenje sudova.

ovo konstantno bavljenje ubijanjem postaje morbidno i uopste nije zdravo za nacionalnu psihu. proslost se ne može promeniti, vreme je da se okrenemo zivotu inače ako ostanemo ovako preokupirani krvavim međusobnim obracunima i onim što je bilo, teško nama.

Mistifikator 11. jun 2009.

Не разумијем зашто би нас истина дијелила?
Зар цио живот да проведемо у лажи?
Је ли љепше говорити лажи или истину?
Треба ли да сам срећан што не знам ђедов гроб, кога као жандара убише тамо неки из „покрета отпора”?
Зашто да не знамо и за злочине које направи и друга страна, током и послије рата?
Зашто да не знамо ко је добијао и ко је потписивао борачке пензије онима који ни фишек не опалише? Да их је у рату било колико послије њега Њемци не би ни годину остали.
Сва је прилика да се чека да и последњи „ратник” отегне папке, па онда да се пише историја опет како некоме буде одговарала.
Да се разумијемо. Ја лично само тражим истину. Не кривим ни једну ни другу страну за њихове идеологије. Кривим их за злочине. Четничке знамо, па не видим разлога да не знамо и за комунистичке. Или је разлог у томе што су и у Србији и у Црној (нам) Гори и даље комунисти на власти, па не могу да пишу против себе. Ту већ мислим да има логике.

Људски мозак је невероватно адаптиран за прикључивање групама и идеологијама

Коментар преузет са СербианКафе (дискусије)

Koja je religija..

tpacep (Tpacep)

03. april 2009.

Koja od ovih religija ima budućnost, a koje će otići u drugi plan:

1. Jednoboštvo
2. Mnogoboštvo
3. Ateizam
4. NekaNovaReligija

XIO 06. april 2009.

Evo kao ateista da odgovorim iskreno šta mislim o ovom pitanju.

Za početak, materijalizam i empirizam će definitivno pobediti. Za 50 godina izjave tipa „sveta voda je svezija i zdravija i ne kvari se”, „ove mosti su cudesne”, „ikona je proplakala”, „tokom pricesti jedemo hristovo telo i pijemo hristovu krv”, „bog je poslao ovaj zemljotres”, „homoseksualnost je bolest”, „seks pre braka je greh”, „biblija je istorijski istinita”, „apokalipsa će skoro” i ostale će biti gledane sa istom dozom respekta kao i „Elvis je ziv”, dakle nikakvom.

Ova decenija će se definitivno pamtiti kao proboj ateizma i naucnog materijalizma na veliku scenu i početak kraja religijskog literalizma (bukvalizma) tj. bukvalnog shvatanja religije. Od sada će SVAKA izjava religijska koja pretenduje da bude EMPIRIJSKA izjava biti podvrgnuta strogoj kritici. Pre samo par godina ovolika bura na Papinu izjavu u vezi upotrebe kondoma u Africi (da kondomi ne sprečavaju i smanjuju sirenje side, naravno teska budalastina) ne bi ni bila zamisliva.

Jednostavno svestenik je do sada mogao da se pravi da je veci naucnik od naucnika, psiholog od psihologa, lekar od lekara, eticar od eticara i da daje dogmatske izjave u oblastima o kojima uopste nema pojma cisto vadeci se na nekakav autoritet koji je dobio od svevisnjeg, i da ljudi to prihvate zdravo za gotovo. Tome će doći kraj. Na zapadu je maltene osim u par selektivnih oblasti (seksualnost npr.) tome već dosao kraj, a u islamu još traje, ali se sva destruktivnost toga uveliko oseca tako da verujem da će i tamo tome doći kraj u ovom veku (oni su otprilike sad tamo gde je hrišćanstvo bilo u 19. veku).

Dakle, verujem da će u ovom veku ateizam i naucni empirizam i materijalizam pobediti na tom osnovnom nivou makar se velika vecina i dalje nominalno izjasnjavala kao vernici, ali i to će opadati.

Al to naravno nije kraj price. Ta pobeda može biti vrlo pirova ako se formiraju nove religije i ideologije koje ovo zaobilaze, a cuvaju pa čak i nadjacavaju fanaticnost danasnjih sekti. Ljudski mozak je neverovatno adaptiran za prikljucivanje grupama i ideologijama, nekad čak i sumanutim i suludim. Komunizam i fasizam su odlicni primeri.

Čak i nešto tako na prvi pogled bezazlezno kao borba za ocuvanje zivotne sredine može da izrodi organizacije poput ELFa (Enviroment Liberation Front, teroristicka organizacija koja rusi i pali sve za koje nj.k.v. smatraju da ugrozavaju zivotnu sredinu). Dakle, PETA, ALF (Animal Liberation Front), veganski pokreti, pa razne anarhisticke organizacije, radikalno krilo feminizma, anti-globalisticke organiacije, i sl… svi oni su se pokazali vise nego sposobnim za radikalizam, jednoumlje, fanaticnost, pa čak i nasilje koje bi moglo biti ozbiljni pandan čak i najradikalnijem religijskom fundamentalizmu. (Studirao sam u Americi na jednom od najliberalnijih kampusa tako da znam o cemu pricam.) Tako da KO ZNA kakvi se ideoloski pokreti i tehnike kontrole uma i ljudi mogu izroditi u buducnosti.

Primecujete da nisam spomenuo religiju, bar ne još uvek. Jel to znači da u svetu materijalnog ateizma nema vise nikakvog mesta za religiju? Ne, naprotiv! Zapravo predvidjam radjanje i propagaciju takozvanih simbolickih religija. Tojest religija koje ne pretenduju da su materijalno istinite, ali koje u sebi sadrže „simboliku” koja može coveka „spiritualno zadovoljiti”, u nedostatku boljeg termina, usmeravati ka boljem i moralnije i srećnijem zivotu i sl.

Primer br.1: Lavejski Satanizam. Potpuno ateisticaan po prirodi, „Sotona” u ovom satanizmu se dozivljava ne kao stvarno prirodno ili natprirodno biće koje se bori protiv nekog stvarnog boga, nego kao „simbol” i „ideal” kome treba stremiti, u sustini ideal agresivnog i seksualno-hedonistickog individualizma i objektivizma (ovde mislim na Ayn Randovski objektivizam, ne na ono sto mi Srbi obično podrazumevamo po toj reci). Javlja se kao anti-teza hrišćanskom puritanizmu i idealu pokornosti.

Primer br.2: Moderni paganizam. Iako ima pagana koji istinski i stvarno veruju u paganska bozanstva, ima i onih koji ih dozivljavaju iskljucivo simbolicki, opet kao reakciju na hrišćanstvo, tj. ima tu i elementa svojevrsne identifikacije sa paganima kao žrtvama hrišćanske opresije.

Primer broj 3:Pravoslavni ateizam”. Iako dosad je covek teško ovo ikad mogao javno da prizna a da ne bude žrtva podsmeha i jedne i druge strane, ovo će se u buducnosti sve vise kristalisati kao poptuno validna opcija, naročito u Srbiji koja je jedna od najmanje religioznih tradicionalno pravoslavnih zemalja. Pravoslavni ateista bi bio neko ko ne veruje u boga, ali SPC dozivljava kao potpuno validni okvir za svoj duhovni zivot, osecaj zajednista, potrebu za ritualom i sl. Naravno pravoslavni ateista tu svoju potrebu objašnjava sa cisto racionalne i naučne tacke gledista, ne sa natprirodne. Vrlo sličnu „religioznost” imaš i u dominantno ateistickim visoko-razvijenim zemljama kao Svedska i Japan gde te neverovanje u boga uopste ne sprečava da ucestvujes u religijskim ritualima i u njima nalazis sreću, spokoj, mir, utehu ili šta god.

Kako danas stvari stoje sa religijama koje mogu ovo prihvatiti? Pa, hrišćanstvo je svojim velikim delom već preslo taj put. Iskreno receno, danasnje vernike vernici od pre 500, pa čak i 100 godina uopste ne bi ni smatrali pravim vernicima. Jer koliko ja vidim od tog famoznog broja od 95% vernika u Srbiji ili koliko već samo par procenata redovno ide u Crkvu, a taj broj od 95% DEFINITIVNO zahvata ogroman broj ateista i agnostika kojima je jedina veza sa religijom to što su bili krsteni kao bebe.

Hrišćanstvo se doduse bas i ne snalazi najbolje sa tim i samo sebi puca u nogu time što se drzi nekakvih starih i arhaicnih moralnih normi koje su jedino imale smisla onda kad su se ljudi vencavali sa 15 i kad je žena bila vlasnistvo muza. Tojest, na bolji pogled ta hrišćanska moralnost i nije bas nešto previse moralna.

Znate zašto su Crkve prazne toliko prazne, sirom Evrope? Ne zbog toga sto ljudima nije lepo tamo da odu, nego sto im je mrsko da slusaju još jednu bukvicu o tome kako je spavati sa svojim deckom ili devojkom pre braka greh, ili kako je danasnji moderni svet nikad gori (jer eto ljudi ne slusaju svoje svestenike bespogovorno kao nekad, glasi poruka između redova). Na te price se samo verski fanatici loze, a njih je na duge staze sve manje.

Generalno, jednobozacke religije će imati dosta problema da se prilagode. Jer je njihova sustina ta da je bog JEDAN i MOCAN! Kako može da bude mocan kad ga sav moderni empirizam duboko pobija, a kako da bude jedan kad ne možeš ljudima vise silom da nameces šta će biti u njihovoj glavi i kako će oni da zamišljaju i uredjuju svoj duovni svet? Ovo se naročito vidi u Islamu koji je DUBOKO anti-naučan i totalitaran i ovom procesu se svim silama protivi jer on od svih monoteizama Najviše crpi iz toga da je bog jedan i mocan svoju legitimnost. Na hrišćanskom primeru se može videti da je akomodacija u izvesnoj meri moguća, ja mislim da će u globalu uticaj monoteizzma slabiti kroz naredne vekove, možda čak i do potpunog nestanka.

Sa druge strane politeizmu i nekoj vrsti animizma i New-Age spiritualizma će biti mnogo lakse da se prilagodi novonastaloj situaciji. Ono sto je ranije bio nedostatak, razjedinjenost, sad će biti prednost, jer je mnogo lakse od sve te gomile bozanstava od kojih nijedno ne pretenduje na apsolutnu moc skinuti breme empirijskog delovanja. Zapravo budizam je već ateisticka religija, dok hinduizam pretenduje da je ateizam njegov deo. Čak se i najvatreniji racionalisti poput cuvenog ateiste Sem Herisa, autora knjige „The End of Faith”, mogu upecati u vrzino kolo da smatraju da npr. „budizam nije religija” i da „ima tu nečeg dobrog”. Ipak, nije sve tako ruzicasto. Sve istocnjacke religije su za sad anti-empirijske i sadrže usebi GOMILU iskaza i „cinjenica ” o ovom svetu koje jednostavno nisu istinite kao npr. reinkarnacija, vecno trajanje svemira i sl..

Dakle, proces „de-empirizacije” neće ići lako (hej izmislio sam novu reč!). Kad običan seljak ode kod svog svestenika, gurua, ili kog već i plati mu za ritual on obično ocekuje EMPIRIJSKE rezultate, da mu rodi godina i sl. Takođe, da se ne lažemo, istocnjacke religije su TESKA tamnica uma (u poredjenju sa kim Islam, dezurni bauk Evropljana nekad lici na malu macu), koje su propagirale i dozvoljavale neljudske kastinske sisteme zahvaljujuci najzlokobnijoj ideji ikada nastaloj u istoriji covecanstva: principu karme. Ali zahvaljujuci sposobnosti ovih religija za absorpcijom novih ideja i prilagodjavanju proces de-empirizacije će čini mi se proteci mnogo lakse, a kad na to dodamo i Hindu nacionalizam, Ateisticki Hinduizam možda jednog dana postane pokretac privrednog napretka Indije (koja već grabi ka statusu super-sile) i ideoloska sila na koju treba racunati.

„Капејуловска олигархија и даље у грађанском друштву види свог непријатеља”

Posted in Uncategorized by Соларић on 6 јуна, 2009

Коментар преузет са Политика Онлајн (коментари корисника)

george wordy , 20/05/2009,

Postkom. IE drzave Varsavskog pakta vulgarnom socijalizmu staljinisticko boljevistickog tipa pristupile su kao malignom drustveno ekon. tkivu , nastojeci da ga nakon pada berlinskog zida sto pre odstrane i izvrse sveukupnu sanaciju drustva, koja i pored svih napora i neide bas kako se ocekivalo, najbolji je primer Istocna Nemacka.

Postkom. Srbija svoj samoupravni socijalizam evrokomun. orjentacije , kao mogucnost pluralizma, unutar jednopartijskog sistema jos uvek smatra demokratskom tekovinom. Dok postkomun. drzave VP nastoje da zanove svoja gradjanska drustva na tekovinama demokratije pre nametnutog socijalizma, u postkomun. Srbiji pod navodnim promenama institucije drzave okostvajau etatisticko birokratskim snagama koje guse bilo kakve sustinske promene.

Pojedini kolumnisti Politike navodnim analzama pokusavaju da minimiziraju okostavanje kapejulovske birokratije koja se namece kao „gradjanska elita“, a njen vrh Jovo Bakic naziva mladom oligarhijom, koju poredi sa „Zapadnim Oligarhijama“ kapitalizma.

Prva je stekla moc unutar piramidalne partijske hijerarhije,utemeljene na nacionalizaciji, konfiskaciji,i raskidom sa tradicijom srpskog drustva dok je druga stvarana na osnovu ekonomske, politicke moci i tradicije zapodnoevropskih drustava.

Kapejulovska oligarhija i dalje u gradjanskom drustvu vidi svog neprijatelja i sve ce uciniti da ne budu doneseni zakoni za njegovu revitalizaciju. Najretrogradnije snage unutar kapejulovske oligarhije jesu komitetski kadrovi organa zastite naroda koji bi razvojem gradjanskog drustva u Srbiji izgubile svoju uzurpiranu moc. Te snage su padom berlinskog zida proizvele Seselja i Draskovica, cija su delovanja bila usmerena ka diskreditovanju predratovskog srpskog gradjanskog drustva u nameri da ga prikazu u najgorem nacionalistickom , sovinistickom , iredentistickom svetlu, kao nastavak direktiva kominterne.

Кратка хронологија Титине епохе

Posted in НСПМ, повесница by Соларић on 31 маја, 2009

Коментар преузет са Нова Српска Политичка Мисао

брм

четвртак, 28 мај 2009

кратка хронологија титине епохе

45-50 сиромаштво, масовна стрељања под разним изговорима, принудни откупи, смрзавања јер се нема огрева (види Лоренс Дарелове успомене из Београда), голи отоци

50 – 60 мир и сиромаштво, решавање кризе дозвољавањем да огромни вишкови радне снаге оду на привремени рад у западне земље и одатле нас пуне девизама

60 – 68амери одрешили кесу, јер смо ппрактично ушли у НАТО – споразум са Турском и Грчком (више бесповратне помоћи и инвестиција него у Јапан и Немачку) ..први ефекти се виде тек крајем 60 -их

68 – 74 неки студенти озбиљно схватили социјалистичке пароле, милиција их брзо разуверава

74 – 80. криза, инфлациује, рестрикције разне НОН СТОП, ХАПШЕЊА ЗБОГ ВИЦЕВА, НАУЧНИХ РАДОВА И ОСТАЛОГ СВЕТСКОГ ТЕРОРОИЗМА

САЛДО: 5-6 НОРМАЛНИХ (65-68) ОД УКУПНО 35 ГОДИНА ТИТИНЕ ВЛАДАВИНЕ
Јапан је 60. био на ИСТОМ ступњу развоја као ФНРЈ а САДА?
ниједан муслиман и католик, скоро ниједан Македонац а Ни део Црногораца НИСУ ВИШЕ СРБИ

браћо Срби живија вам тита кад сте тако паметни

Заиста је тешко објаснити љубав према диктатору

Posted in НСПМ, Србија, друштво, повесница by Соларић on 31 маја, 2009

Преузето са Нова Српска Политичка Мисао

Дан младости и лудости

Јована Папан

четвртак, 28. мај 2009.

Носталгија је једна универзална и вечна појава, својствена свим друштвима. У постсоцијалистичким државама појавила се врло брзо након друштвено-политичких ломова и успостављања новог система. Превише промена за кратко време, економски проблеми, друштвена нестабилност, велика очекивања и велика разочарања – све то је учинило да некадашње време „друштвене равнотеже“ и вере у прогрес, сада заличи на истинско златно доба.

Оно што је типично за носталгију, па и за југоносталгију, јесте да се најсветлији примери из прошлости упоређују са најцрњим из садашњости. Тако су у СФРЈ „сви били запослени“, иако је 20% радне снаге идући трбухом за крухом завршило у туђини, „стандард је цветао“, иако се економски проблеми сматрају за једно од најкрупнијих семена раздора, и „сви су се волели“, иако се та љубавна прича завршила у општем маскру.

Наравно, колико с једне стране искрена, носталгија је с друге стране исто толико и уносна, па оваква „догађања СФРЈ“ обично опседају продавци свакојаких југо-сувенира, од титовки и значки, преко слика и бисти, до застава, мајци, шољи, привезака. Не профитирају на југоносталгији само ситни продавци – васкрснути екс-Ју музичари данас жаре и пале од Вардара преко Триглава па до Малмеа, кафане и клубови базирани на концепту југоносталгије ничу као печурке после кише, а и музеј „25. мај“ може да се похвали са више посетилаца него што их има иједан музеј у Србији.

Ипак, не треба заборавити на једну ствар у вези са носталгијом – а то је да она најчешће представља управо чежњу за нечим што је бесповратно отишло. Јер, руку на срце, када би заиста могло да се понови, можда нам уопште више не би деловало тако бајно. …

Неофит77

10 четвртак, 28 мај 2009

Заиста је тешко објаснити љубав према диктатору, по чијем наређењу је крајем рата и непосредно после њега стрељано на десетине хиљада људи, чак и они који се нису борили, већ су изводили представе за Немце или су радили свој посао под окупацијом, било је ту професора, балерина …

Данашњим термином, тај човек је био ратни злочинац, а њега највише воле они који се наводно боре против српских злочина, воле га јер је највише убијао Србе, растурио је Србију на две покрајине, којима она од 1974. није ни управљала, оставио је преко милион Срба ван авнојевских граница, што је и био главни узрок крвопролића 90-тих, једном речју разбијао је Србију, зато га неки толико воле.

Воле га сви они чији је џеп изнад свега, изнад државе и изнад живота својих сународника, а таквих је у Србији много, како би смо иначе објаснили да 40% становништва гласа за пулене запада, на задњим изборима, и то само неколико месеци пошто је тај исти запад признао Косово. Надам се да сваки пад је предходница новог успона и да ће после овако жалосних генерација Срба доћи неке које ће једва и знати ко је касапин из Кумровца и које ће имати само једну земљу којом ће се поносити, Србију!

Једина личност из српске историје коју су комунисти величали је био Бук Караџић

Posted in Србија, култура, књижевност, повесница, SerbianCafe by Соларић on 28 маја, 2009

xyzzz (…)

26. maj 2009.

СрБски кажемо ми који сматрамо да смо Срби а не Српи и осећамо се врло несрећни због унакаженог нам језика од стране аустроуграског покатоличеног шпијуна, масона и германофила Вука Стефановића Караџића који Србе отцепи од хиљаду година историје и језика Светог Саве и прогласи за народни језик наречје из Херцеговине са више турцизама него србских речи.
Мали пример, Џорџ Бернард Шо је оставио поприличну суму новца у фонд (до сада је нарасло на вероватно много милиона фунти) као награду ономе ко направи фонетску азбуку за енглески језик, али наравно да буде прихваћена. Није да није било покушаја, али као што знамо Енглези и даље немају фонетски алфабет. Зашто? Па нису луди да се одрекну целе своје историје, језика једног Шекспира, а на крају крајева они нису никада имали изнад себе силу која је радила на уништавању њиховог идентитета као што смо ми имали одувек, и још имамо.
То што је ћопави зликовац урадио је исто као када би за књижевни енглески био проглашен кокни.

Јели сад јасније_

Заборавих… Једина личност из србске историје коју су комунисти величали је био Бук КараџићСећам се, пошао сам у школу крајем седамдесетих.
Запитај се зашто и онда ће ти бити јасно колико срБство има везе са комуно’турбо српским новоговором.

Извор: SerbianCafe.com (Дискусије)

Интелектуалне елите су и даље најамна радна снага у „државним фирмама“

Posted in НСПМ, Србија, друштво, образовање, повесница, политика by Соларић on 27 маја, 2009

Коментар преузет са Нова Српска Политичка Мисао

Газда Груја

11 четвртак, 21 мај 2009

Елита?
Нема елите.
Тојест, ако је и има, има је у траговима.Елита подразумева свест и образовање достојно елите.Уз то, ОБАВЕЗНО УЗ ТО, НИКАКО БЕЗ ТОГА, мора да иде и материјално-финансијска независност.
Кеш. Стари кеш.
Да се не лажемо. Нема то овде.
– Бео и остале „грађане“ (буржоаску елиту) од пре 60 година, побили су комунисти крајем 45.Та елита је,махом, настала између 2 рата – јер је,нека стара,пред-прво-ратовска елита,пострадала у Првом светском рату – али,ипак је представљала неку, солидно образовану,урбану,буржоаску групу која је, имала,опет,неку перспективу.Али, изби револуција.
Револуционари су населили своје првоборце (6. личка, 1.пролетерска итд) са територије НДХ и они су постали елита. Политичка елита.Партијска елита.Последица тога је непотизам најстрашније врсте. Интелектуални слој је и даље био најамна радна снага, додуше у „државним фирмама“ и покушавао је у неколико махова,безуспешно,да појача своју улогу (читај статус) у друштву (68-74)
– Када је постало јасно да је „експеримент“ пропао, партијске елите су се окренуле јавашлуку. Трансформацији себе у финансијске елите. Транзицији.Отимачини.Тако су само убрзали крај.
– Онда су почели ратови и распад Државе.Измилела је (опет) нова – овај пут ФИНАНСИЈСКА елита. Кајле, џипови, спонзоруше.Образовање, благоречено, танко.Али је концепт блискоскти властима опстао.
– Дошле су и промене 5.октобра.Финансијска елита жели да, попут пара, пропере и свој ранији крими-статус.Да постане буржоаска елита.
За сада су успели само да буду малограђани. Наравно.На несрећу по нас, властима увек треба кеш па се ту нађу интереси за одржавање статуса кво.
Интелектуалне елите (ако их има, посебно међу млађима, јер НИКО није ништа учио у школи од 1985 на овамо,на факсу,него је плаћао) су и даље најамна радна снага у „државним фирмама“.Или су директно финансирани из иностранства.Ово је огроман проблем.
– Лумпен-елиту не рачунам.

Генералска деца и унуци нису елита.Него пионири.

Нема елите.Само трагови.