Да л′ тко и тебе, Соларићу, гледи ?

Мушке руке

Muške ruke

Stela – Mar 17, 2004

Uvek sam bila privrzena ocu, nekako je znao, osecao, umeo da me razmazi bas, bas, onako PRAVO, nalazio je neku sredinu. Secam se, njegovih ruku, bila sam mala, setamo i ja ga svojim malim rucicama drzim cvrsto a on blago, suvo, nezno i snazno, uliva osecaj sigurnosti, nasim hodom kroz moje detinjstvo i njegovo roditeljstvo. Umela sam tako i da zaspim hodajuci, naslonivsi lice na njegovu ruku i kada stignemo kuci, vise se nisam ni osecala umornom jer mi je taj sinhronizovan hod, godio i ulivao snagu. Nikada necu zaboraviti miris ocevih ruku, topao i nezan ali cvrst dodir. Secam se, moja sestra nije volela da jede pa je moj otac izmisljao citave predstave kako bi je naterao da pojede makar nesto iz svoga tanjira. Pravio nam je pijace, svaki zalogaj je slagao, jedan pored drugoga kako bi izgledali lepo i nazvao ih je pijacama. Tada je moja sestra jela ali sa mukom. Ujutru, kada se probudim, uvek me je cekala oljustena banana za dorucak i mleko. Uvece, smo gledali filmove i tata nam je objasnjavao sve sto nam nije bilo jasno. Postavljale smo, sestra i ja gomilu glupavih pitanja ali je on, uvek sa osmehom i strascu, strpljivo sve to nama tumacio. Bile smo obe, nevaljale i kada smo pospane, koristile smo onu zensku lukavost i pravile se da nismo pospane, pa nas je tata pustao da jos malo uz nas nagovor ostanemo. Uvek se taj nas divlji dogovor zavrsavao tako sto nas je tata svlacio jer smo obe zaspale a on nas je nosio u krevet, to nam je bilo najlepse, ja se toga u polusnu secam. Uvek sam osecala najvecu sigurnost kada je moj tata u blizini i sada se secam njegovog glasa ali najvise njegovih ruku koje su mi toliko ostale u secanju, tople, suve, velike, nezne, cvrste i snazne. Nista na svetu mi nije ulilo toliko samopouzdanja kao te ruke, MUSKE RUKE!

(more…)

Пример „живог” упознавања није јемство, да ће неко са неким остати

Posted in друштво, интернет, култура, филозофија, SerbianCafe by Соларић on 30 априла, 2009

Можда Жене Знају Одговор!

FOCUS (Ing.) – Dec 30, 2003 (регистровани члан)

Cesto se ljudi sukobljavaju da bi se zblizili. Ponekad jedna strana nemoze odoleti drugoj zbog necega sto joj se kod nje dopalo.

Internet je fiktivna realnost ali zna itekako zbliziti ljude.

Desavale su mi se licno vrlo burne avanture zahvaljujuci internetu ali su po pravilu kratko trajale a ja sam opet po pravilu bio taj koji je odlazio mada po prirodi nisam takva osoba. Zasto? Neznam ali iskustvo mi govori da je medju zenama koje na ovaj nacin „varaju“ muzeve najvise onih iz tzv „Visokih krugova“, doktorke, kcerke generala, zene iz ministarstava, direktorke banaka,..u obicnom zivotu bas zadovoljne i one koje imaju sve.

Druga i to vrlo upadljiva stvar je da zene druge nacionalnosti imaju izrazenu zelju da dozive takvu avanturu. „Nikad to nisam radila sa Srbinom“ kaze Muslimanka ili Hrvatica npr.

I treca grupa koja kaze: „Zelela sam da probam kako to izgleda i da mi kazes kakva sam ustvari“

Kako objasniti ovu cinjenice koje su bar mene sto se tice 100% istinite!

FACTER – Dec 30, 2003 (регистровани члан)

Za nekoga sa ganc novim nikom, (koji usto pretenduje na analizu), ostao si defocusiran kod pitanja – sta je glavna dilema topika:

1. Slazete li se da se zene po pitanju flerta ponasaju drugacije od muskaraca?,

ili

2. Da li vi vidite kakav sam ja *ebach?

(more…)

Исповјест једне Иване

Posted in књижевност, породица, SerbianCafe by Соларић on 21 априла, 2009

Umjece zivljenja-Emosionalni vampir

Nord-Eu (Inzenjer)

16. april 2009. u 11.52

Zašto dobre djevojke padaju na loše momke ?

Ispovjest jedne Ivane

Uvjek su mi govorili da sam najljepsa sve od osnovne skole pa do zavrsetka fakulteta.
Naravno da mi je prijalo, a i vodila sam racuna i o svojoj glavi i o svom tijelu.
Bila sam dobra ucenica, zatim i odličan student pa sam i faklutet zavrsila prije roka.
Usput sam zavrsila i nekoliko kurseva koji nam u zivotu pocesto zatrebaju poput plesne skole savremenih plesova, zatim kurs kuvanja, sivenja, a nadjuze sam ostala u svijetu mode. Naime zavrsila sam manekensku skolu i napravila nekoliko reklama za poznate firme. Dozivjela sam da je jednom reklamnim panoom na kojem sam reklamirala neke kupace kostime bila oblijepljena cijela zemlja. Ono sto sam od tamo ponijela me je ucvrstilo u mojoj ljepoti. Naime znala sam kako da hodam i kako da prepoznam osobe koje me „gutaju pogledima“
Muskarci su mi se od ranih godina udvarali ali niko nije bio toliko hrabar da mi zaista ponudi ljubav jer su valda svi mislili da nemaju sanse zbog toga sto sam prelijepa. Desavalo mi se mnogo puta da sam mrzila svoju ljepotu jer me izdvajala i bacala u samocu.

Onda sam srela njega. Sada bi mogla slobodno reci GADA ali tada je to izgledalo sasvim drugacije.Nije bio lijep, makar po mjerilima koje sam ja imala. Nije bio ni obrazovan ni izbliza kao ja. Nije imao ni neku imovinu, usvari nije imao ništa. Bio je drzak i bezobrazan. Ali imao je nešto na šta su padale sve žene. A ja sam bla ustvari samo žena. Imao je aroganciju, grandioznost, sveznanje, znao je da omalovazi ženu kada je najranjivija, naprosto je za to imao osjecaj. Dolazio je u otmene restorane, druzio se sa najfacama iz svijeta mode, sporta, kulture…Bio je naprosto muskarac iz romana.
Pridavao je sebi samovaznost, superiornost, nedodirljivost…a to je kod žena izazivalo neku cudnu potrebu da mu dokazu da je ukrotiv.
Tako se desilo i meni. Iz nekog razloga se sve cesce pojavljivao na mjestima gdje sam i ja izlazila. Sve dok mi se nije jednom istinski narugao i rekao u lice ali vrlo pristojno kako sam izuzetno lijepa osim sto bi trebalo da kosom prekrijem te klempave usi. I još da se nada da ću sutra navratiti drugacije pocesljana kako bi mogla sjesti sa njim za sto i popiti pice.
Ne znam zašto ali sam ubrzo otisla kuci i dobar sat u ogledalu posmatrala svoje usi.
Bilo kako bilo sutradan sam sa kosom preko usiju otisla i sjedili smo sami za istim stolom….LJEPOTICA I ZVIJER.
Da mnogo ne tupim uzeli smo se poslije nepunih pola godine i on je bio zaljubljeni junak našeg doba. Jas am odmah pocela da radim a on je sjedio kod kuce jer nije ni imao nikakvog zanata. I bez zanata je ipak znao sve, o cemu god da se pricalo on je bio gore a svi drugi ispod. Tražio je da ja potvrdjujem koliko je u pravu.
Od mojih para i sa mojim pristankom je kupovao najelegantniju odjecu, odlazio i bez mene u elitne restorane. Kada se vise nije moglo prodala sam nekoliko hektara zemlje sa imanjem koje sam naslijedila za debele pare koje smo stavili na racun u banci na njegovo ime jer me on silno volio.
Cijelo vrijeme mi je NUDIO NADU U BOLJU BUDUCNOST koja je izgledala sasvim realna ali nikada nije stigla.
Pocela sam da se pitam da li je sve bas tako kako on govori i radi.
Trpjela sam i cekala da će se ipak transformisati u muza vrijednog mene.
Djecu nije iz nekih razloga želio ubjedjujuci me da za to imamo vremena i da ove prve godine treba da osvetimo sebi. Smatrala sam to tako normalnim.
Sve je vremenom preslo u njegove ruke a ja sam dobijala samo pregrst lijepih rijeci a kada bi pomenula da bi i on trebao da nešto pocne da radi odmah je odgovarao da će se on promijeniti i da će ubrzo nas zivot postati bajka za oboje.
Tako dotjeran i na visini postao je predmet interesovanja mnogih žena sto mi je sa jedne strane imponovalo dok sam sa druge strane bila bijesna jer to sam usvari sve ja stvorila.
Uzivala sam u davanju a on u uzimanju. Nisam bila svjesna cinjenice da se mi žene osjecamo vrijednijima KADA DAJEMO.
Takav kakav je bio vjerovao je cvrsto da je bolji od ostalih, najveci romanticar koji nikada nije zaboravio uzeti pare – moje jer svojih nije imao i kupiti mi ono sto je znao da volim. Docekivao me sa cvijecem, donosio ga čak I u moje preduzece, kupovao nakit…sve. Ne mogu da kažem dam mu se nisam divila ali sve do momenta kada sam pomislila da je to od mojih para.

Jednog dana mi je rekao dam u je dosadilo da živi ovako I da želi da se razvedemo.
Ukocila sam se. Ali sam ubrzo dosla ksebi kada mi je rekao da smo mi dva svijeta i da on pored mene nikada neće biti dobar muž jer on i nema zanimanja a ja sam ipak postala za ovih nekoliko godina neko važan u banci u kojoj sam radila.
Bilo mi je logicno to što govori jer je ispalo da se još i brine za mene i u tako teskim trenutcima i da mi želi dobro.
Razveli smo se sporazumno kao najbolji prijatelji. Jas am bila bez djece, još uvjek mlada, imala dobar posao i gomilu udvaraca a ostala sam bez nekoliko godina zivota, imovine koju sam dobro unovcila a koju je on procerdao, i ostala bez povjenja u ljude.

Pozlije samo sedam dana sam slučajno svratila u restoran gdje mi je prisao i vidjela ga za stolom sa zenom, pravom pravcatom ljepoticom koju je teatralno obasipao paznjom.
Pravio se da me nikada u zivotu nije sreo.

Poslije sam citala o „bolesti“ koja se zove Narcisoidnost ali koju niko ne umije izlijeciti, a čak kažu da je u neku ruku i potrebna i da spada u nekakvu prirodnu selekciju.

Da, ja se zovem Ivana i imam 32 godine. Poslednje dvije godine cesce odlazim kod tetke na selo i pomazem komsiji Milovanu da muze krave, sakuplja sijeno i pece rakiju. Milovan je zavrsio ekonomski fakultet ali nije tražio posla već je postao farmer i ima dovoljno svega osim čini mi se ljubavi.
Jednom me je slučajno zagrlio i ja sam gledajuci u njegovih 20 krava osjetila da mi Bog vraca imanje koje mi je onaj klosar procerdo.
Svadba nam je u Junu.

(more…)

Најбитније је да верујемо у то да она постоји и све се дешава „само“.

Posted in Срби у расејању, књижевност, породица, филозофија by Соларић on 14 априла, 2009

Mišljenje od iskusnijih

milos25 (knjigovodja)

18. februar 2009.

Pa ovako , u vezi sam već godinu i 7 meseci .
Veza je super , slazemo se znam da me voli , ali nekako ne mogu da predjem preko nekih stvari iz njene proslosti . Nikako da predjem preko toga sto je bila sa jednim tipom koji nije naše vere (crncom) skoro god dana . Mislim da nije uredu da se zavlacim i da je lažem da je sve ok kada nikako ne mogu da predjem preko toga . Nekako zaboravim na sve i pokusam ali uvek mi dodje to na kraju i srusi mi se sve .

Ako neko može da mi kaže neka slična iskustva ili ja možda previse razmišljam o glupostima koja su proslost .
Interesuje me mišljenje i sa muske i zenske strane .

hvala i pozdrav !

Anja-Maza (umetnik)

23. februar 2009.

Eh da, da se vratimo malo.
Postavljac teme rece da ne može da predje preko nekih stvari iz proslosti svoje devojke.

Strasna je stvar kada se nema snage u sebi da se predje preko neke predrasude ili da se slomi svoja sopstvena sujeta, iako se procitaju mnoge knjige i uspesno analiziraju mnoge stvari, steknu razne diplome…
I Ajnstajn je govorio da je teze razbiti atom nego ljudsku predrasudu, zar ne?

Iako covek vidi da mu se to lomi o vrat, on i dalje srlja u losem pravcu.

A tako malo treba da se ide boljim putem, da se misli lepse, da se ponudi osmeh umesto grimase, da se oseti sreća, pruzi sreća ili ljubav umesto mrznje, da se otvore vidici…

Kao što se oduvek govorilo: Coveka uvek samo slamka deli od ponora ili od uspeha ali: PREMA SVECU I TROPAR , i za kraj , ne treba se ljutiti ili zbacivati krivicu na Boga kad ne uspemo u svojim zivotima, jer: Niko nije kriv, COVEK JE IPAK SAMO, SAM KOVAC SVOJE SrećE.Ali…mnogima će to , nazalost, ostati lekcija zbog koje će ponovo guliti klupe u nekom drugom zivotu, sve dok ne nauce.
U tome i lezi razlika između svih nas.

Mi se delimo na one koji žele da uce i one koji umišljeno smatraju da SVE ZNAJU. Ja znam da ne znam sve i želim da ucim, a vi gde ste?

placam turu sada za sve :))

Živeli!

)

Pre nego sto ponovo popijemo, imam potrebu da kažem još nešto:

Sreća je oduvek bila i biće, nazalost , trn u oku onoga kome « izgleda » nedokuciva.
Kažem « izgleda » jer nikome nije nedokuciva , samo sto ljudi vole da tako veruju, nazalost po njih.

SVAKO ZASLUZUJE NAJBOLJE.

Ljubav se ne traži, ona se nalazi i kada se najmanje nadamo tome. Najbitnije je da verujemo u to da ona postoji i sve se desava „samo“. Kada verujemo da ona postoji, onda smo i sposobni da je prepoznamo kada se pojavi. U suprotnom, nasa licna ogorcenost i tvrdoglavost nam ne daju da samima sebi učinimo uslugu-opustimo se i uzivamo u svakom danu koji nam život donosi, kao da je poslednji- „CARPE DIEM“. Zaboravimo u svom egoizmu da svaki novi dan treba da se Slavi, i onako ogrezli u zavist, sebicluk, pakost i mrznju, i ne vidimo da nam se to samo vraca lošim.

Cudna je ljudska priroda nema šta.
Toliko prepucavanja i „pametovanja“, pobijanja tudje sreće, kritike tudje sreće, osuda drugih…borba sa predrasudama, trazenje nekog identiteta, lecenje svojih kompleksa na drugima i td…
Cemu?
Samo zato, jer se ne podnosi svoja sopstvena sudbina pa čak ni njena senka. Umesto da se radi na poboljsanju svega toga.
A tako je lako preci na drugu stranu, ostaviti tu , „ivicu“ na kojoj vlada samo adrenalin, i koja nam sluzi samo kao opravdanje za nas licni neuspeh.

I kada se nikome ne sugerise ništa, već se samo iznose mišljena, mnogi se osete PROZVANIM i pogodjenim. Dokaz, da nešto ne stima i da postoji neki kompleks. To prepoznavanje je pozitivno, jer ga, tada, tako prepoznatog, treba i razbijati.

Cuveni apsurd: „Da, ja volim „ivicu„ a u sustini, ceznem za SrećOM. “ Ne postoji covek koji ne cezne za srećom, postoji samo onaj koji, iz neke svoje ogorcenosti, ne želi to da prizna!

Minodora,

vama niko nije rekao da morate da volite moje,„cvjetne proplanke“, a još manje da oni „treba da budu“ sreća za vas. Time sto svoju sreću delim sa drugima (a pri tom sam na Romanticnom Kutku gde se o tome i piše, jel’), želim samo da učinim da ove diskusije budu obasjane i „suncem“, pozitivnom energijom. Zar je to greh po vama? Zar takve ljude, treba odmah „na lomacu“? Zar može nekome da ne bude drago kada cuje da LJUBAV ipak postoji? Po meni to može samo negativnoj osobi koja je na dnu svih dna (odmah da kažem da ne mislim na vas već uopsteno, da se ne bi osetili pogodjenom). Ja, takvoj osobi, želim da pomognem, bas time sto pricam o ljubavi, a i polazim od toga da oni koji pišu na RK ,ipak, su ljudi koji ceznu za toplinom Ljubavi, inače bi pisali na Politici, Filozofiji, Igrama bez granica ili ko zna gde već.
Dakle, pre ću o „cvjetnim proplancima“ nego o mrznji. O njoj neću i ne želim. To bi bilo kao da pocnem da pricam o djavolu a obozavam Hrista.  Zlu ne želim da dam prednost ni na koji način.

Drago mi je što se pratili mene i Polara na diskusijama, ali zar zbog toga, niste bas vi, utoliko vise bolje plasirani da vidite da moji „cvjetni proplanci“ zaista imaju jako prijatnu bazu? :)

Ja se izvinjavam ako sam bilo cime u gore pisanom, pokusala da vama „nametnem“ svoju „cvjetnu stazu“. To mi ni u kom slučaju nije bila namera, jer ja ne namecem ljudima ništa, samo mogu da pricam o tome, prvenstveno zbog same sebe, mada čak i u nadi da prenesem nešto dobro, ako može, a ako ne…Boze moj, svako je kovac svoje sreće, zar ne ?
U svakom slučaju, draže mi je da sirim pozitivnost nego egocentrizam, zaveru, zavist i mrznju, što se može, nazalost, cesce sresti kao i sto sami znate.

Svako dobro vam želim :)

Tura za sve , pa da nastavimo sa diskusijom

živeli!!!

Minodora (kustos)

24. februar 2009.

Ањи,
Хвала на разумијевању, човјек којешта каже ту и тамо.
А, пиће, па ко је још одбио пиће?

Наредну туру плаћам туђим стиховима:

Важно је, можда, и то да знамо:
човјек је жељен – тек ако жели,
и ако себе целог дамо
-тек тада можемо бити цели.

Сазнаћемо – тек ако кажемо
речи искрене, истоветне.
И само онда кад и ми тражимо
моћи ће неко и нас да сретне.
м.а.

Minodora,

čestitam na izboru stihova :))

…i jedna pesma… jedna, sada, moja USLIŠENA MOLITVA. Kada sam je pisala , duboko sam verovala da će doći ljubav i da će imati njegove oci…
Sada saljem svima onima kojima je potrebna još uvek. Verujte mi da ova pali :)

MOLITVA

Evo pred Tobom sada molim i klecim
Za noc svoju ne zalim se sada
Hoću samo da ovaj bol izlecim
I da mi se vrati i najmanja nada.

Pomiluj me miloscu svojom
Svetlost svoju po meni prospi
Dusu moju zali Svetom kapi kojom
I dozvoli da svo zlo,zauvek, u mojoj blizini zaspi.

Oprostaj molim suzom ovom
Za sve greške koje nesvesna pocinih
Za sve sne koje ukrasih bolom
I sve tvoje znake sto u proslosti zanemarih.

Molim te Oce, moje izvinjenje primi
Neka sve tuge nestanu sada
U novu Ljubav, sada mene ovako poniznu vini
I daj joj krila i moc da ne umre nikada.

Amin

Anja
A.M.M.T.

Извор: SerbianCafe.com (дискусија)

Данас, свака просечна жена може да буде ЛЕПОТИЦА

Posted in друштво, породица, SerbianCafe by Соларић on 8 априла, 2009

Лепе жене

osceola 27. mart 2009.

Да ли је фер, да лепе жене добију у пола труда све што пожеле.

Ја нисам жена, ал мислим да није фер.

И зашто је то тако?

Да ли су ружне жене осуђене да буду паметније и лукавије?

Зашто мушкарци дају предност дугим трепавицама у односу на памет?

Баш бих волео да чујем мишљење лепих дама.

Кога је брига шта мисле паметне, а ружне даме.

think-pink 28. mart 2009.

Ja tvrdim: Lepota je pre svega SAMOPOUZDANJE.
Danas, svaka prosecna žena može da bude LEPOTICA. Ako ima vremena i volje da se toliko posveti sebi i svom ‘usavrsavanju’, uz pomoć svih pomagala i vezbi, svaka može da izvuce iz sebe ono najbolje. Fizicki.
Ali da li to vredi koliko kosta u vremenu i novcu? Svako treba da odgovori sebi.
Ja sam do juče bila manijacni zagovornik i sledbenik fizickih vezbi.
Sad malo pauziram, ali planiram da se vratim tome, prvenstveno zbog zdravlja, a usputni proizvod je osecanje opuštenosti, vedrina, vitko telo, itd, a sve to čini ženu sexi.

Da li ste videli ove holivudske lepotice bez sminke? Ni ora’ iz ruke da joj ne uzmes ;)

I još nešto: ovde je taj zakon o diskriminaciji davno usvojen, ali je utvrdjeno da 80% pri dobijanju posla ucestvuje IZGLED. Zato neke žene uloze 20-30.000$ u izgled i dobiju (mnogo bolji) posao :))))))
Toliko o tom zakonu.

Извор: SerbianCafe.com (дискусије)

Финска: поштеност и држање речи су од изузетног значаја

Posted in Срби у расејању, друштво, образовање, SerbianCafe by Соларић on 8 априла, 2009

Kako se živi u Finskoj?

klarissa (sluzbenik)

16. februar 2009.

Da li neko ovde živi u Finskoj? Interesuje me kakva je tamo klima, da li stalno duvaju vetrovi i da li je zemlja oko jezera privatizovana kao u Kanadi? Uvek sam mastala o zimi u Finskoj i svidja mi se priroda…Da li je teško tamo naći posao i da li se je mogući dobiti boravak na osnovu kupovine nekretnine? Hvala!

Wonderia 17. februar 2009.

Ja sam živela u Finskoj nekoliko godina i sad se vracam ponovo na još tri meseca da zavrsim neki posao i posle toga odoh iz Finske. Veoma je teško naći posao u Finskoj ako si stranac, sem ako nećeš da budes babysitter u nekoj porodici koja je takođe iz inostranstva ili ako nemas zavrsen fakultet koji je tamo veoma trazen ili ako nemas debelu vezu da te progura(da toga i tamo ima i te kako, samo što se krije kao zmija noge). Ali u svakom slučaju, integracija u Finsko drustvo je veoma teska, jer su Finci od svih Skandinavaca, najveci nacionalisti i dobro cuvaju ono sto je svoje i ne vole da se mesaju sa strancima. Ja sam imala nekoliko neugodnih situacija kada su me Finci pitali odakle i kad im kažem iz Srbije, obično su pokusavali da me degradiraju koliko god su mogli. Svaka cast izuzetcima, jer imam i nekoliko prijatelja koji su Finci, i koji su stvarno super ljudi i uvek su bili tu da mi pomognu.

Elem, morala bi da naucis i finski jezik koji je VEOMA tezak. Ima 15 padeza i gramatika je uzas. Bez naucenog jezika nema ništa ni od posla. Ja pricam finski dobro, ali još ne savrseno.

Što se tiče zime, najgore je u Helsinkiju, jer vetar toliko duva sa mora da ni kapa ne pomaze i sveukupan utisak je da je uvek bar još nekoliko stepeni hladnije nego sto jeste upravo zbog jakog vetra. Priroda im je lepa, ali mislim da je priroda čak i lepsa u Svedskoj i Norveskoj nego u Finskoj.

Finci su veoma sebican narod. Nećeš videti da kao kod nas decko devojci placa pice ili je vodi na veceru. Svako placa svoje. Jedno vreme dok sam živela sa jednim cimerom koji je bio Finac, on je na jaja koja je kupio i stavio u frizider pisao svoje ime :)))))) da se zna ako slučajno neko uzme. Hehhehe, nikad tako nešto nisam videla u zivotu…Takođe ako nešto nije u njihovom interesu neće ti pomoći, pa ne znam šta da se desi.I svi su uvek depresivni.

Mislim da kupovinom nekretnine ne možeš i da dodjes u Finsku da živis. Treba ti određena vrsta vize. Jedino ako bi odlucila da investiras u Finsku, tada bi imala neke povlastice i verovatno bi ti dali vizu u rekordnom roku.

Eto, to je što se Finske tiče. Vecina ljudi koji su tamo dosli sa Balkana i koje ja znam su se veoma promenili od odlaska tamo i sami postali depresivni kao Finci.Jednostavno takav je zivot tamo. Helsinki nije veliki grad, i već posle mesec dana postaje dosadno.Nema šta da se vidi.Sve kafice uglavnom obices vikendom kad izadjes u grad. A da ne pricam o gradovima kao sto je Turku, to je kao grad duhova, bez ikakvih desavanja.

Nadam se da sam ti bila od pomoći. :)

Ilkka 22. februar 2009.

finska uopste nije skandinavija i to vrlo je važno imati to na umu da bi se između ostalog shvatio nijhov mentalitet. finska je „wanna be but never will be“ skandinavija, jer u svakom slučaju nije geografski a gotovo ni u svakom drugom pogledu jer nisu germani kao ostali.

u finskoj je jako jako jako teško naći posao a bez jezika gotovo ništa. finski su nacionalisti i to se vidi u svemu, proizvodima koji se prodaju, reklamama, itd.
inače fincima spominjati hunsko poreklo je jako loše, jer postoje tendencije da se dokaze kako su oni indo-evropljani poreklom iz nemacke, a jezik su preuzeli od samija.
to su neke najnovije genetske teorije.

što se tiče saradnje sa svedjanima, nisu finci teski, nego su svedjani spori. jednostavno je razlika u vrsti rada. u svedskoj se o svemu non stop diskutuje, odlucuje kolektiv, itd, dok se u finskoj prvo radi pa diskutuje. finci nisu komunikativni i sasvim je u redu cutati u drustvu.
ali što se posla tiče, tu se zaboravlja sve ostalo. postenost i drzanje reci su od izuzetnog značaja, a to se da primetiti i u radu institucija, mnoge stvari se baziraju na poverenju.

neko rece zime u finskoj su divne..da..malo sutra. zime su uzasne i čak i finci beze od njih na jug.
zimski i letnji finci su dve potpuno odvojene jedinke..u svim zemljama ljudi se transformisu leti, međutim u finskoj je to naročito izrazeno.

što se tiče sklapanje prijateljstava, to je jako teško, naročito u helsinkiju jer tu ne samo da se javlja finski „temperament“ (hladnoca), nego i mentalitet glavnog grada. u manjim mestima je lakse upoznati ljude.

što se tiče wonderie i njenog komentara kako su finci sebični jer neće da placaju drugima, zao mi je, ali komentar je glupost jer isto tavo ponasanje postoji u gotovo svim zapadnim zemljama iz vise razloga a između ostalog pre svega zato što žene ovde NE želE da im muskarci placaju pica jer žele da pokazu svoju nezavisnost i ne žele da imaju bilo kakve obaveze prema muskarcima.
a nismo ni mi bas tako odusevljeni placanjem.kod nas se placa zato što svi to ocekuju, ali vecina mojih muskih srpskih poznanika bi voleo da se to polako promeni i da muskarci nisu uvek u obavezi da placaju i ja se slazem s tim. to je bilo dobro nekad kad žene nisu radile kao sada, a zašto bi sad muskarac placao?
a dodacu još i da je to pogresno, jer se meni mnogo puta desilo da mi poznanik finac plati pice ili jelo. nije to bas tako crno-belo.

inače da, duva severni vetar. i da, ne možeš dobiti boravak na osnovu nekretnina. i ne samo to, nego otkako su rusi poceli u velikoj meri da kupuju nekretnine u finskoj, finci predlazu zakon da se ogranici prodaja nekretnina onima koji nisu gradjani evropske unije. šta vise, čak i za gradjane evropske unije je jako teško da dodju da žive ovde.

finci ne žele strance. i tačno je da na juznu/istocnu evropu gledaju sa visine, zbog tog mentaliteta da posto-poto žele da budu skandinavci, sto nisu. (geografski ni slučajno,a ni na osnovu kulture kao recimo danci).
finci su deo feno-skandinavije, i onaj dodatak „feno“ (koji ukazuje da je njihova zemlja dodatak klasicnoj skandinaviji) im smeta.
ako stvarno hoćeš da iznerviras finca, samo mu kaži kako su finci zaista slični rusima. :)

finci isto tako kriju svoju istoriju, i to period od 1939-43 kad su bili nemacki saveznici. to se ovde stalno opravdava necim ako se uopste govori o tom periodu. ono sto oni stalno pokusavaju da naglase jeste onaj period posle 1943, kad su promenili stranu. i to je bitno da bi se finci bolje razumeli, jer su opsednuti tim svojim zimskim ratom.

u finskoj još što se jezika tiče postoji nešto sto moja poznanica poljakinja i ja nazivamo jezickim rasizmom. to znači da kad si u drustvu finaca oni uopste neće da se trude da sa tobom govore engleski ili već šta, nego će pricati finski, čak iako odlično govore engleski.
isto vazi za javne institucije. ako ne znaš finski, a imaš neko sa tobom ko govori finski, sluzbenici će te totalno ignorisati, čak iako si ti u pitanju (tvoj problem) i oni odlično govore engleski.

ima tu puno stosta, ali ja ti ne bih preporucila da dodjes ovde. mnogi moji poznanici stranci i finci (stranci sa ruzicastim naocarima o finskoj u početku) su otisli potpuno razocarani u druge zemlje.

što se tiče ostatka klime u finskoj, leta su veoma prijatna. klima je suva, zime su prijatnije nego hladne zime u srbiji. a što se pecuraka tiče, finci su eksperti. naravno da se i ovde beru pecurke, ali ja bih odbacila romanticne slike o zemlji.

i opet o fincima. huni UOPSTE nisu uticali na fince, i huni sa fincima nemaju veze. malo ste pobrkali loncice, huni su madjari.
na fince su uticali svedjani i delimicno rusi kao i nemci.
a što se finaca i podmuklosti tiče, finci su tu na istom nivou kao i svedjani i norvezani. ni kod jednih se neće cuti otvoreno mišljenje. stavise, ne izrazavanje mišljenja direktno su finci „nasledili“ od svedjana i njihove vlasti jer su u tom pogledu po mom iskustvu POTPUNO isti.

dakle finska nije zemlja za ljude sa jakim mišljenjem koji to mišljenje ne želi da zadrzi samo za sebe. ovde se sve radi umereno, tako da se ne uvrede drugi.
isto tako nije za ljude koji ne žele da vide alkoholicare kako leze na ulici svaki dan (petak i subota vece su posebne price).

ali što se tiče bezbednosti za ljude i decu, finska je jako bezbedna. isto vazi i što se tiče raznih bolesti, za koje je recimo srbija zemlja srednjeg rizika, dok je finska za većinu zemlja niskog rizika.

finska je idealna i za žene-buduce trudnice i majke, jer finska i svedska imaju najbolje sisteme za zastitu i dobrobit trudnica, majki i dece i smrtnost beba (sids-sudden infant death) je izuzetno niska.
finska je dobra i za one koji hoće kvalitetno obrazovanje, jer je sistem skolovanja besplatno, a skole (do fakulteta) je najbolji u evropskoj uniji. a i fakulteti su im na visokom nivou.

Извор и наставак: SerbianCafe.com (дискусије)

Лепота је нешто што се емитује и ДОЖИВЉАВА а не нешто што се мери

Posted in друштво, SerbianCafe by Соларић on 23 фебруара, 2009

Nunki – 31. август 2004.

Izucavanja pokazuju da privlacni studenti/studentkinje dobijaju vise ocene, lepim pacijentima lekari ukazuju vecu licnu paznju, lepi kriminalci dobijaju lakse kazne nego manje privlacni osudjenici.

Ruzna istina je da neprivlacni pripadnici nase ljudske zajednice zaradjuju 5-10% manje od prosecno izgledajucih, dok ovi opet zaradjuju 3-8% manje od onih koji su vidjeni od okoline kao lepi. Ovo su vam zapadne statistike, ne neki ‘iskrivljeni’ i ‘poremeceni u vrednostima’ svetovi tranzicionih drustava.

Dimenzije takodje igraju znacajnu ulogu. Visoki ljudi zaradjuju znatno vise, tokom svog radnog veka, nego njihove nize kolege. U proseku, po jednom istrazivanju, na svaka tri centimetra visine, dodajte USD 780 godisnje, u startu karijere.

Debele zene su daleko vise izlozene nezaposlenosti, a i ako nadju posao, zaradjuju bitno manje od njihovih normalno izgledajucih koleginica.

Sto me je podsetilo na situaciju u liftu, nema sat: jedna beba je netremice gledala u mene. Odredjena izucavanja su pokazala da čak i bebe intenzivnije i duze posmatraju lepa lica. :p

Lepi muškarci i žene se po pravilu dozivljavaju kao talentovaniji, prijatniji, ljubazniji i inteligentiniji nego oni koji to nisu. Kontrolisana istrazivanja pokazuju da ljudi radije pomazu privlacnim osobama, istog ili suprotnog pola – stoga sto imaju potrebu da budu prihvaceni ili voljeni od lepih ljudi.“

Ovoliko, da nacnemo temu…

morgana (kradem Bogu dane) – 31. август 2004.

Nunki u pravu si. Ne znam gde si nasao ove teze, ali da stoje istina je. Eto, ja iskljucivo zaposljavam lepe i oku ugodne sluzbenike. Radila je kod mene jedna zena, visoka, punija, cetrdesetih godina. U uredu je primeceno da klijenti ne zele da s njom komuniciraju već da iskljucivo traze da razgovaraju s lepsim mada ne i mladjim zenama. Neki nisu hteli ni da ih usluzi moj sluzbenik koji je bio malo debeljuskast i procelav. Otkako je ovo dvoje otislo zaposljavam samo oku ugodne zene i muskarce. Da ne skodi poslu. Mozete da sad udarite po meni da sam estetosovinista al neka. Dok je lepote meni posao cveta!

Morinake – 31. август 2004.

I zavisi koliko i kako neko lepotu zeli da iskoristi, uopste, u malim stvarima.

I da li zeli.

Mislim da je to mac sa dve ostrice.

Andrić je govorio o lepoti zene, kao o nekoj vrsti tereta, ne mogu se sad setiti…sta je tacno rekao.

Imam jednu prijateljicu, ona je prelepa, mislim da vise ima problema nego nekih prednosti.

morgana (kradem Bogu dane) – 31. август 2004.

Pa jeste, cinjenice su! Imam licnog iskustva i znam da je sve šta si napisao istina. Ko ne veruje neka se udeblja pa vidi sam. Kad ja licno moram da obavim neki posao umesto mojih sluzbenika, ako je vazan klijent, uredim se kao za svecanost i uspeh nikada ne izostane. Oku ugodna vanjština je veoma dobra za poslove. Sta mislis koliko ruznih ovde na forumu ima muda iskreno i sebi i nama priznati da su nezaposleni zbog izgleda? Da se razumemo, ne pricam ja o kvalifikacijama nego iskljucivo o izgledu.

Sporki (sve i svasta) – 31. август 2004.

Odlicna tema sa kojom mozes otici u nedogled. Netko rece, dvosjekli mac – istina, drugi vele – bolje prolaze i opet istina.
Mislim da je sve u stvari posljedica necijeg samopoštovanja. Mozete naci malo majne zgodnu/og ali duhovitiju, pametniju, srdacniju osobu, pa vas ona privuce umjesto neke ljepotice/potana.
A kakvi smo sa nasim self-confident, to je već drugi «padez». Mislim da u tome grmu lezi zec, i ako ga hocete istjerati, trebali bi vjerovati da mozete to i uciniti…

Sporki

morgana (kradem Bogu dane) – 31. август 2004.

Da li bi neko hteo da mu poslove vodi ovakva:
http://www.dropdeadugly.com/dp/uglypics/1-77.jpg
Bez obzira na pamet i kvalifikacije. Koliko bi ljudi rado suradjivalo i poveravalo svoj novac nekome ko ovako izgleda?

*Adrijana – 31. август 2004.

Morgana, samo moram nesto da ti ispricam ..mislim ovdje u Americi ,ljudi su navikli na svakakav izgled ,vise ih zanima stvarno nacin na koji razmisljas i pozitivno razmišljanje ,ali da ne tupim ,htjela sam ovo da kazem .
Prvi moj posao ,ovdje kada sam se zaposlila i sada trebam ja da upoznam seficu i ocekujem sada neku ‘licnost’,kad prilazi mi zenica srednjih godina sa trajnom ,kao nekada sto su nase zene imale ,onako punacka,na njoj sarena dugacka suknjica ,naocale ..
Mislim ,izgled koji stvarno ne obecava mnogo .
Ali ,dovoljno je samo par rijeci da razmjenis sa njom i da vidis da se iza svega toga krije vrijednost i da ovdje nije kao kod nas da se po izgledu moglo lako provaliti ko je ko .
Tj .sad mogu i ja njih da provalim ,ali su druge jedinice mjerenja nego kod nas .

Nunki – 31. август 2004.

Drzomo se teme.

Uprkos rezultatima raznih istrazivanja, ima medju najuspesnijim ljudima sveta, u najbojem slucaju, primeraka koji recimo uz svu dobru volju za ocenjivanjem, izgledaju sasvim prosecno.

Dobro, pa kako se ovo onda uklapa u sva ta silna istrazivanja?

Navodno, privlačnost nije samo u fizičkoj lepoti, nego u tome ‘kako se nosis’, kako ‘isijavas’ energiju…

Hocu da kazem, „mlitav“ i pasivan, a prirodno lep, nije u prednosti u odnosu na prosecnog energicnog…

Naime, svako može da uveca svoju privlacnost spram drugih, ako se potrudi da, krajnje uprosceno opisano: gleda sagovorniku u oci, ponasa se prirodno i kontrolisano, bude pristojno obucen i ume da saslusa sagovornika, bez prekidanja i tako dalje.

Dabome i „kako se nosimo“ (sto puta smo ovde pisali o neverbalnom, da ne drvim sto prvi put), dakle, uvucen stomak, uspravan polozaj, visoko uzdignuta glava…osmeh. I, eto vam, prosecno izgledajucim, kljuc pristupa ka privelegovanim, od prirode privilegovanim…

Na mufte je najsladje, sto bi rekli Rusi, premda oni to kazu daleko sarmantnije. :)

(more…)

„Свака жена требало би да зна…“

Posted in SerbianCafe by Соларић on 13 фебруара, 2009

Za sve devojke (i zene) sa ove diskusije

Inge – Jun 19, 2001 16:45

Posto sam ja do sada, igrom slucaja, komunicirala uglavnom sa muskim svetom sa ove diskusije, evo sada neceg i za vas, da ispravim gresku. Ovo je nesto sto mi je malopre drugarica poslala mail-om.

VEEELLLIIIIKKKIII POZDRAV od

Inge

SVAKA ZENA BI TREBALO DA IMA

(more…)

Сви смо ми помало одговорни за свачију несрећу било да јој доприносимо или седимо скрштених руку

Posted in друштво, породица, SerbianCafe by Соларић on 7 фебруара, 2009

Maltretiranje zena u Srbiji

Jelena – May 19, 2002

Svaka treća žena doživela fizičko maltretiranje

Domaćice najviše trpe nasilje

BEOGRAD (Tanjug) – Svaka druga žena doživela je neki oblik psihičkog nasilja, svaka treća fizičko nasilje, dok se svakoj četvrtoj preti fizičkim nasiljem, rezultati su istraživanja koje je sprovelo Viktimološko društvo Srbije.

DIV – May 21, 2002

U AKCIJU SIRENJA LAZI O SRBIJI AKTIVNO SA RAZNIM „HUMANITARNIM UDRUZENJIMA“

OVAJ PRILOG, TENDENCIOZAN, NETACAN, NEPROVEREN I NUPOREDJEN……

„Svaka deseta žena doživljava fizicko nasilje (šamaranje, batinanje, cupanje) od više osoba u porodici, dok psihicko nasilje, odnosno omalovažavanje, ponižavanje, ekonomsko nasilje, pretnje i zastrašivanja najcešce vrši muž ili partner, predoceno je na skupu „Porodicno nasilje u Srbiji“.

Clanica Društva Ivana Vidakovic je na skupu u Medunarodnom pres centru ukazala da znacajan broj žena nasilje trpi konstantno, istakavši da postoji oblik transgeneracijskog prenošenja nasilja“…

U OVU VEST I ANKETU GLUPOSTI NORMALAN STANOVNIK SRBIJE NECE POVEROVATI NI JEDNOG TRENUTKA ZATO STO IZA ISTE STOJI NEKA „HUMANITARNA ORGANIZACIJA“ KOJA HOCE DA ISPROVOCIRA ODREDJENU REAKCIJU.

KAO PRIMER CU NAVESTI DVE SEVERNE ZEMLJE, FINSKU I SVEDSKU, U KOJIMA SE ZENE DALEKO VISE NEGO U SRBIJI MALTRETIRAJU, KAKO VERBALNO TAKO I REALNO.

POSLEDICE (posle REALNE obrade maco svinje) PO ZENE U OVIM ZEMLJAMA SU DRASTICNIJE, MNOGO PUTA SE ZAVRSAVAJU, SMRCU! U OVIM „KULTURNIM ZAPADNIM ZEMLJAMA“ MUSKARCI NE BIRAJU ZENE PO OBRAZOVANJU-NEOBRAZOVANJU, TUKU IH OD REDA, KAKO DOMACICE TAKO I DIREKTORKE , GLUMICE…..

CESTO SE DESAVA DA TELO ZENE ZRTVE BUDE PODELJENO (ISKASAPLJENO) I RAZBACANO DUZ CELE TERITORIJE NAVEDENIH ZAPADNIH ZEMALJA….

cudi me da ovu vest koja je postirana nije potkrepljena DOKAZOM.

JOS BI BILO BOLJE KADA BI SE NEKO OD OVIH KOJI SE OVDE JAVLJAJU PRICALI NESTO IZ LICNOG ISKUSTVA A NE, RECENOKAZANO…

Ja – May 19, 2002

Da ima maltretiranja zena…IMA.

Da ga ima u tom broju…SUMNJAM.

Da je skupu u Medjunarodnom pres centru pocasno mesto imala i neka „humanitarna org“…NE SUMNJAM.

Da su „demokrate“ pocele da kopiraju zapadnjake…OCIGLEDNO JE.

Da zapadnjacke žene ne mogu da prismrde visim pozicijama/funkcijama…STOJI.

Da zapadnjacke zene zaposlene u vojci siluju…CULI SMO.

Da zapadnjacka zena moze da bije muza…DOZVOLJENO.

Da zapadnjacka zena kuva, sprema zimnicu, uzgaja decu, doji…MISAONA IMENICA.

tacno je – May 21, 2002

Da su zene u mnogo slucajeva na neki nacin zlostavljane od muzeva ili partnera. Ali je isto tacno da to nije u obimu koliko statistika pokazuje. Da je tacno ne bi bila statistika nego potvrdjeni podaci.

S druge strane muskarceva fizicka snaga mu „daje za pravo“ da resava probleme po kratkom postupku fizickom silom. I to nije lepo. Ali se niko nije zapitao sta je uzrok tome.

A uzrok je taj da su žene poznate kao osobe koje su ustanju da brbljaju bez prestanka, da zvocaju i da vredjaju i posle hiljadu molbi da prekine, a ona nece nego je jos gora dobije batine. Znaci za to je kriv njen jezik i histerija a ne muskarac.

I na kraju, da zene imaju snagu muškarca, odnosno da su jace fizicki od nas, ja mislim da bi bilo deset puta gore. Tukle bi sve oko sebe ne trazeci neki poseban razlog.  Zene su u sustini nezadovoljne i isfrustrirane i mislim da je Bog lepo podelio odnos snaga.

One nas unistavaju psihicki a mi se njima svetimo fizicki. Ja iskreno nisam nikada udario zenu i ne bih mogao, ali sam celog zivota trazio i bio sa zenama koje su smerne, ne brbljaju previse i ne upadaju u stanja ludila i histerije propraceno neverovatnim brojem izgovorenih reci i uvreda..

Pa sam tako spasio i sebe i njih. Cao.

usput, – May 21, 2002 17:01

Pa mozda je zalosno to sto su se cekale strane koje kakve organizacije, da obelodane sta se desava jer mi smo Mr perfect i posto ne verujemo, ovako nesto ni ne postoji i samim tim ni nemamo nikakvih kolektivnih problema.

Za statistike ne znam koliko jesu tacne, ali da li je to uopste bitno? Cak da je svaka 10000 ita zena zlostavljana i to je problem i on postoji ,vaze otprilike isto za sve zemlje u svetu, ne samo u nasoj . Ali to ne znaci da treba sedeti skrstenih ruku i reci super, nismo jedini.

Kod nas je problem sto nema ko da obrati paznju na njega koji je zapravo problem kompletnog drustva i onda se ljutimo sto je to primetio neko drugi. Jer ako nemamo zdrave porodice, logicno je da ne mozemo imati ni zdravu drzavu za zivot niti doprinositi zdrave generacije.

Nazalost vaspitanje i predrasude jesu problem br 1 ali roditelji nisu jedini vaspitaci, i sejaci raznih predrasuda nego i okolina, deca u skoli, komsije, rodbina,ucitelji, nastavnici, profesori. kolege na poslu,..koji su skloni selektiranju vredan-bezvredan i onda se formira

ovako jedna nestabilna licnost i zena koja trpi i muskarac koji je agresivan. Ovakve osobe ni same ne dolaze iz sretnih porodica, i ako nesto ne izmene, na putu su da vaspitavaju (kaznjavaju, maltretiraju) i svoju decu na isti nacin.

Svi smo mi po malo odgovorni za svaciju nesrecu bilo da joj doprinosimo ili sedimo skrstenih ruku.

Primera je bezbroj kojih sam svedok. Kao zena, hvala Bogu napravila sam sjajan izbor u zivotu, postovana sam i voljena, ali kao dete sam i sama bila zrtva i (ne spadam u romsku populaciju!!! ) I zato dajem sebi za pravo da kazem da je uredu da postoji neko ko ce nejac zastiti, pa i same zene .Pa tacno sa Marsa da su dosli.

Druga je stvar sto se ovakva statistika ne uklapa u nas sablon i predstave o sebi samima. …

Извор: SerbianCafe.com (дискусије)

Освешћивање код спонуоруша долази у раним тридесетим..

Posted in Србија, друштво by Соларић on 3 фебруара, 2009

Интернет курс за спонзоруше

Популарност сајта „Мис Бимбо“ потврђује тезу да спонзоруше нису српски изум, већ – глобални феномен

Катарина Ђорђевић

[објављено: 25/01/2009]

Miki , 25/01/2009, 15:21

Sponzoruše jesu na neki način postale „globalni fenomen“, međutim činjenica je da samo jedan vrlo,vrlo mali procenat njih uspe u svojim namerama. Iako se svesrdno trude da se što bolje edukuju u cilju udaje za bogatog i moćnog muškarca, one su ipak u ogromnoj većini slučajeva suviše naivne spram onih koje bi htele da zavedu.

Moćni muškarci su uglavnom vrhunski predatori koji ih vešto iskorišćavaju i međusobno razmenjuju dok im ne dosade.Velika većina sponzoruša tako završi kao ping-pong loptica sa kojim se bogati muškarci igraju.

Osvešćivanje kod sponzoruša dolazi u ranim tridesetim kada postanu svesne da se više ne mogu takmičiti sa mlađom konkurencijom, pa onda odlaze u drugu krajnost panično tražeći nekog muškarca koji bi ih oženio. A muškarci kada vide da neka devojka ili žena želi da se pošto-poto uda najčešće pobegnu glavom bez obzira.

Извор: Политика Online (коментари корисника)