Да л′ тко и тебе, Соларићу, гледи ?

Најбитније је да верујемо у то да она постоји и све се дешава „само“.

Posted in Срби у расејању, књижевност, породица, филозофија by Соларић on 14 априла, 2009

Mišljenje od iskusnijih

milos25 (knjigovodja)

18. februar 2009.

Pa ovako , u vezi sam već godinu i 7 meseci .
Veza je super , slazemo se znam da me voli , ali nekako ne mogu da predjem preko nekih stvari iz njene proslosti . Nikako da predjem preko toga sto je bila sa jednim tipom koji nije naše vere (crncom) skoro god dana . Mislim da nije uredu da se zavlacim i da je lažem da je sve ok kada nikako ne mogu da predjem preko toga . Nekako zaboravim na sve i pokusam ali uvek mi dodje to na kraju i srusi mi se sve .

Ako neko može da mi kaže neka slična iskustva ili ja možda previse razmišljam o glupostima koja su proslost .
Interesuje me mišljenje i sa muske i zenske strane .

hvala i pozdrav !

Anja-Maza (umetnik)

23. februar 2009.

Eh da, da se vratimo malo.
Postavljac teme rece da ne može da predje preko nekih stvari iz proslosti svoje devojke.

Strasna je stvar kada se nema snage u sebi da se predje preko neke predrasude ili da se slomi svoja sopstvena sujeta, iako se procitaju mnoge knjige i uspesno analiziraju mnoge stvari, steknu razne diplome…
I Ajnstajn je govorio da je teze razbiti atom nego ljudsku predrasudu, zar ne?

Iako covek vidi da mu se to lomi o vrat, on i dalje srlja u losem pravcu.

A tako malo treba da se ide boljim putem, da se misli lepse, da se ponudi osmeh umesto grimase, da se oseti sreća, pruzi sreća ili ljubav umesto mrznje, da se otvore vidici…

Kao što se oduvek govorilo: Coveka uvek samo slamka deli od ponora ili od uspeha ali: PREMA SVECU I TROPAR , i za kraj , ne treba se ljutiti ili zbacivati krivicu na Boga kad ne uspemo u svojim zivotima, jer: Niko nije kriv, COVEK JE IPAK SAMO, SAM KOVAC SVOJE SrećE.Ali…mnogima će to , nazalost, ostati lekcija zbog koje će ponovo guliti klupe u nekom drugom zivotu, sve dok ne nauce.
U tome i lezi razlika između svih nas.

Mi se delimo na one koji žele da uce i one koji umišljeno smatraju da SVE ZNAJU. Ja znam da ne znam sve i želim da ucim, a vi gde ste?

placam turu sada za sve :))

Živeli!

)

Pre nego sto ponovo popijemo, imam potrebu da kažem još nešto:

Sreća je oduvek bila i biće, nazalost , trn u oku onoga kome « izgleda » nedokuciva.
Kažem « izgleda » jer nikome nije nedokuciva , samo sto ljudi vole da tako veruju, nazalost po njih.

SVAKO ZASLUZUJE NAJBOLJE.

Ljubav se ne traži, ona se nalazi i kada se najmanje nadamo tome. Najbitnije je da verujemo u to da ona postoji i sve se desava „samo“. Kada verujemo da ona postoji, onda smo i sposobni da je prepoznamo kada se pojavi. U suprotnom, nasa licna ogorcenost i tvrdoglavost nam ne daju da samima sebi učinimo uslugu-opustimo se i uzivamo u svakom danu koji nam život donosi, kao da je poslednji- „CARPE DIEM“. Zaboravimo u svom egoizmu da svaki novi dan treba da se Slavi, i onako ogrezli u zavist, sebicluk, pakost i mrznju, i ne vidimo da nam se to samo vraca lošim.

Cudna je ljudska priroda nema šta.
Toliko prepucavanja i „pametovanja“, pobijanja tudje sreće, kritike tudje sreće, osuda drugih…borba sa predrasudama, trazenje nekog identiteta, lecenje svojih kompleksa na drugima i td…
Cemu?
Samo zato, jer se ne podnosi svoja sopstvena sudbina pa čak ni njena senka. Umesto da se radi na poboljsanju svega toga.
A tako je lako preci na drugu stranu, ostaviti tu , „ivicu“ na kojoj vlada samo adrenalin, i koja nam sluzi samo kao opravdanje za nas licni neuspeh.

I kada se nikome ne sugerise ništa, već se samo iznose mišljena, mnogi se osete PROZVANIM i pogodjenim. Dokaz, da nešto ne stima i da postoji neki kompleks. To prepoznavanje je pozitivno, jer ga, tada, tako prepoznatog, treba i razbijati.

Cuveni apsurd: „Da, ja volim „ivicu„ a u sustini, ceznem za SrećOM. “ Ne postoji covek koji ne cezne za srećom, postoji samo onaj koji, iz neke svoje ogorcenosti, ne želi to da prizna!

Minodora,

vama niko nije rekao da morate da volite moje,„cvjetne proplanke“, a još manje da oni „treba da budu“ sreća za vas. Time sto svoju sreću delim sa drugima (a pri tom sam na Romanticnom Kutku gde se o tome i piše, jel’), želim samo da učinim da ove diskusije budu obasjane i „suncem“, pozitivnom energijom. Zar je to greh po vama? Zar takve ljude, treba odmah „na lomacu“? Zar može nekome da ne bude drago kada cuje da LJUBAV ipak postoji? Po meni to može samo negativnoj osobi koja je na dnu svih dna (odmah da kažem da ne mislim na vas već uopsteno, da se ne bi osetili pogodjenom). Ja, takvoj osobi, želim da pomognem, bas time sto pricam o ljubavi, a i polazim od toga da oni koji pišu na RK ,ipak, su ljudi koji ceznu za toplinom Ljubavi, inače bi pisali na Politici, Filozofiji, Igrama bez granica ili ko zna gde već.
Dakle, pre ću o „cvjetnim proplancima“ nego o mrznji. O njoj neću i ne želim. To bi bilo kao da pocnem da pricam o djavolu a obozavam Hrista.  Zlu ne želim da dam prednost ni na koji način.

Drago mi je što se pratili mene i Polara na diskusijama, ali zar zbog toga, niste bas vi, utoliko vise bolje plasirani da vidite da moji „cvjetni proplanci“ zaista imaju jako prijatnu bazu? :)

Ja se izvinjavam ako sam bilo cime u gore pisanom, pokusala da vama „nametnem“ svoju „cvjetnu stazu“. To mi ni u kom slučaju nije bila namera, jer ja ne namecem ljudima ništa, samo mogu da pricam o tome, prvenstveno zbog same sebe, mada čak i u nadi da prenesem nešto dobro, ako može, a ako ne…Boze moj, svako je kovac svoje sreće, zar ne ?
U svakom slučaju, draže mi je da sirim pozitivnost nego egocentrizam, zaveru, zavist i mrznju, što se može, nazalost, cesce sresti kao i sto sami znate.

Svako dobro vam želim :)

Tura za sve , pa da nastavimo sa diskusijom

živeli!!!

Minodora (kustos)

24. februar 2009.

Ањи,
Хвала на разумијевању, човјек којешта каже ту и тамо.
А, пиће, па ко је још одбио пиће?

Наредну туру плаћам туђим стиховима:

Важно је, можда, и то да знамо:
човјек је жељен – тек ако жели,
и ако себе целог дамо
-тек тада можемо бити цели.

Сазнаћемо – тек ако кажемо
речи искрене, истоветне.
И само онда кад и ми тражимо
моћи ће неко и нас да сретне.
м.а.

Minodora,

čestitam na izboru stihova :))

…i jedna pesma… jedna, sada, moja USLIŠENA MOLITVA. Kada sam je pisala , duboko sam verovala da će doći ljubav i da će imati njegove oci…
Sada saljem svima onima kojima je potrebna još uvek. Verujte mi da ova pali :)

MOLITVA

Evo pred Tobom sada molim i klecim
Za noc svoju ne zalim se sada
Hoću samo da ovaj bol izlecim
I da mi se vrati i najmanja nada.

Pomiluj me miloscu svojom
Svetlost svoju po meni prospi
Dusu moju zali Svetom kapi kojom
I dozvoli da svo zlo,zauvek, u mojoj blizini zaspi.

Oprostaj molim suzom ovom
Za sve greške koje nesvesna pocinih
Za sve sne koje ukrasih bolom
I sve tvoje znake sto u proslosti zanemarih.

Molim te Oce, moje izvinjenje primi
Neka sve tuge nestanu sada
U novu Ljubav, sada mene ovako poniznu vini
I daj joj krila i moc da ne umre nikada.

Amin

Anja
A.M.M.T.

Извор: SerbianCafe.com (дискусија)

Како изабрати доброг психотерапеута?

Posted in здравље, SerbianCafe by Соларић on 10 марта, 2009

Psihoretapija

Iroquois (Harambasha) – 26. juli 2005.
Kada bismo sve ono sto nas svakodnevno (pa i duže) muci rekli nekome da li bi se bolje osecali ili bi nas opet to posle izvesnog vremena mucilo?

Da li su psihoterapije uspesne?
Kada su neuspesne i zašto?
Da li može neko da kaže nešto više o ovome?
Ima li neko savetovaliste ili psihoterapeut za mlade u Bg-u?
Da li preporucejete psihoterapiju uopste kao cin duhovnog sazrevanja ili vece obrazovanje, citanje tekstova sa interneta?

Hvala

Figaro1 – 26. juli 2005. u 20.01

Psihoterapija je odlicna stvar i može mnogo da pomogne.

Psihoterapije su uspesne u zavisnosti od toga ko ih vodi i kako ih ti prihvatis i prema njima se odnosis. Psihoterapija predstavlja rad na sebi a ne lecenje, i tu prvenstveno ti pomazes sam sebi uz pomoć strucnjaka. Dobijas gomilu zadataka, tipa da pišes dnevnik, da odgovaras na razna pitajna, da se suocavas sa cinjenicama.

Onda grupna psihoterapija, tj snaga grupe. Kada ti jedna osoba kaže nešto možeš da prihvatis a ne moras, međutim kada ti 10 osoba kaže isto , ukaze na isto to je onda ne salomiva cinjenica.

I upamti zavisi od strucnjaka.
Ali zavisi i od tebe. Ako sve prihvatis kako ti se kaže pod uslovom da je strucnjak dobar , uspeh ne može da izostane.

Italijanka20 (student) – 29. juli 2005.

Ne bih preporucila psiho-analizu nikome, jer to je već prevazidjena metoda. Najbolji lek je pozitivno razmišljanje. Preporucujem knjigu „Preziveti porodicu“ svakome ko ima neke psihicke smetnje. Ništa se ne dobija kopanjem po proslosti, znam iz iskustva. Isla sam privatno na psiho-analiticku psihoterapiju, ali sam zbog drugih stresova zavrsila na psihijatrijskoj klinici na VMA. Najbolje je razmišljati o buducnosti, a proslost ostaviti tamo gde se i nalazi.
POZDRAV

Lukrecija – 3. avgust 2005.
Psihoterapija može biti monolog sa bilo kime ukoliko si u stanju da samog sebe cujes. Mislim da je poenta upravo u tome, a ne u raznim zadacima koje dobijas od ‘strucnjaka’ (koji redovno ima otprilike isto problema kao i ti sam).

Lepota psihoterapije je cinjenici da si u stanju da se distanciras od unutrasnjeg sadrzaja onda kada ga izgovoris. Nije isto misliti nešto i to isto reci. Probaj i videces da sasvim, sasvim drugacije ZVUCI (izgovorena) misao.

Takođe, ono sto leci u terapiji je odnos terapeuta i ‘pacijenta’. To je otprilike redak, da ne kažem jedini, odnos u kome dobijas konstruktivnu kritiku bilo o kom problemu da se radi. To je odnos koji je uvek ‘za’ tebe, tog tebe koji donosi odluke kakve donosi.

Eh da, a što se tiče uloge strucnog terapeuta, ja bih ga svakako pre odabrala za svoje monologe nego nekog poznanika/nepoznanika, iz prostog razloga sto su oni istrenirani da postave prava pitanja. Uvek se uzasnem ljudi koji te povrsno ohrabruju onda kada bi prosto i jednostavno samo trebali da postave neko pitanje.

Esther – 8. avgust 2005.

Postoji previse predrasuda o psiho terapiji na našim prostorima. Jedan je primerak Italijanka. Ja bih ocekivala od osobe koja je imala problema sa nekim psiholoshim problemima (pretpostavljam iz teksta) da ima malo vise razumevanja o istim. Ili možda nisi se srela sa dobrim terapeutom.

Tvoj komentar da se svi problemi mogu rešiti ako osoba misli pozitivno je u najmanju ruku smesan i zalostan. Molim te objasni mi kako bi pozitivno razmiljanje moglo pomoći osobama sa akutnim psiholoskim poremecajima (kao napr depresija i sl) koji uz to imaju samoubilacke tendencije. Da li bi ti takve osobe poslala strucnjaku ili im rekla da misle u pozitivnom smislu i da će se sve rešiti samo od sebe ako procitaju neku self help knjigu. Ne želim da te uvredim ali to je takva glupost.

Osobe koje traže pomoć terapije često ne mogu da se nose sa problemima svakodnevnice i misle POZITIVNO o njima i zbog toga se često nalaze u bezizlaznim situacijama. Terapija im daje alate kako da se nose sa njima. Tačno je da u nekim slučajevima mi možemo sami sebi to da omogućimo ali šta raditi kad mi nismo dovoljni sami sebi a problemi se gomilaju?

Što se tiče potiskivanja problema u podvest, samo napred to je zdravo. Denial, denial, denial neki ljudi žive sa tim i ako je to uspesno za tebe za sada ne znači da će uvek biti. Nemoj me pogresno razumeti nisam ni ja za zivot u prosloti, ali treba se suociti sa svim tim sto nas tisti i onda zakljucati ta vrata našeg zivota.
Italijanka molim te nije mi bila namera da te uvrediti nicim, a možda sam zvucala grubo. Takt mi nikad nije bio jača strana.

Da odgovorim postavljacu topika. Ti ako smatras da imaš potrebu da sa nekim strucnim licem porazgovaras o sebi samo napred. To je za svaku pohvalu. Živeli bi u boljem svetu da je ljudi kao ti, koji znaju da im treba pomoć i koji nisu uplaseni da je traže.
Pozdrav.

(more…)

У ствари то је лаж и самообмана да се може живети без рада и безати од самих себе, своје вере, корена и традиције

Posted in Срби у расејању, Србија, друштво, SerbianCafe by Соларић on 8 марта, 2009

Serbian Dalailama – 9. avgust 2007.

Primecujem dve grupacije ljudi na ovim diskusijama. Prva grupa ljudi su pozitivni prema zivotu i gledaju napred, oni grabe i vide svaku promenu u drustvu, u sredini u kojoj žive dok druga grupacija stanovnistva su skroz pesimisti, depresivni i negativni, samo sto živi ne legnu u sanduke, oni su se već bez borbe unapred predali i samo kukaju li kukaju povazdan da su im livade krive i reke prave.

Ova druga grupacija smatra kukanje kao stalan posao i smenu od 07-17 casova. Postoje optimisti i pesimisti, ovi pesimisti iz Srbije stalno kukaju kako im ništa ne valje po Srbiji, ovi sa Zapada ne mogu ovde da se zadovolje gostoprimstvom i standardom koji su dobili pa je nastala neka depresivna diskusija koja se proteze na svim postovima. Niko više ne razmenjuje pozitivne vesti i na obe strane već se vodi neka leva unakrsna vredjanja nas ovamo i njih tamo.

Narod ne može da se smiri psihicno već dolazi ovde i leci svoje komplekse jedni prema drugima. Svako gleda sebe u ogledalo ali niko neće da prizna gorku istinu da je život svuda tezak. No ljudi kao ljudi žive u iluzijama i Holivudskim filmovima da je zivot tamo daleko preko bare mnogo laksi nego kuci. U stvari to je laz i samoobmana da se može živeti bez rada i bezati od samih sebe, svoje vere, korena i tradicije.

Sve se može kad se hoće, umesto da se dalje svadjamo i delimo na 2000-3000 Srba bolje bi nam bilo da se zbijemo i pomognemo da nasa srbija bude moderna evropska država i da svako od nas ide ulicom pognute glave kao Srbin. Lececi frustracije i dusevna nezadovoljstva nas ovde i njih tamo samo ćemo zavrsiti kolektivno na nekim psihijatrijama odlepljeni i na tabletama za zivce i psihu. Najbolje bi bilo da se svi malo opustimo i da pustimo neke stvari na miru ako već znamo da ne možemo ceo svet da promenimo i kontrolisemo u saci.

Oni sto su dole neka hrabro grabe napred, jebiga ne može se preko noći postici plata i standard od 2000. evra ali može se docekati bolje sutra za nasu decu. Oni sto su dosli preko bare najbolje je da prihvate ove zemlje takve kakve su da opet ne bi zavrsili zivot mladi i odlepljnei po psihitrijama. Život u tuđini, izolovan od drustva, slabi izlasci i kontakti, mrznja prema sredini i Zapadu lako može da oboli coveka od psihicne paranoje, da pocnes da sumnjas u svakoga oko sebe, to ne vodi ničemu.

Bolje bi bilo da pomognemo da se naša sela razviju i modernizuju kao i svako evrposko selo i da se niko ne stidi svojih korena i seljaka.
daj da skinemo predrasude koje nas koce i da mislimo malo drugacije.
Dalje svaka frustracija ljudi, vredjanje i loše ponasanje na poslu i salteru je licna frustracija i ljutnja uperena prema samima sebi.

Hoćemo li napred ili unazad sa pamecu i psihom. Ja sam čuo od ljudi koji su bili dole da polako ali sigurno zemlja ide u dobrom smeru, ne može preko noći ali biće nešto od nas… Najbolje da se latimo posla i zavrnemo rukave i da nešto pametno uradimo umsto da se svadjamo i dalje tonemo..
pozdrav!!

Извор: SerbianCafe.com (коментари корисника)

У исто време није их стид да „скокну до села по сир и месо“

Serbian Dalailama
03. avgust 2007.

… Kad ćemo da budemo na nivou ljubaznosti i usluge kao taj veliki svet? Nikad!
Jedino sto možemo da se svadjamo i pametujemo ko je bolji kuronja i veci Srbin mi preko bare ili oni dole. Zar vi ne vidite kako mi dangubimo ovde i mlatimo praznu slamu? Dok se cela Evropa ekonomski bogati mi se i dalje delimo na 2000-3000 vrste Srba i imamo u narodu bar 2000 predrasuda od gradjana-seljaka, skolovanih-neskolovanih.
Kad ćemo mi da izbacimo te predrasude. Nas će i dalje taj Zapad da zavadja i da uzimaju kajmak a mi ćemo i dalje da se svadjamo i delimo. Balkan je to prokleta sredina.. Oni znaju unapred da smo mi mentoli i plitke duse, oni su sve proracunali da nas opet za…u, kao i uvek u istoriji, a oni će danas pomire i uzmu kajmak..
Kod nas niko nikoga ne postuje, niko nikoga strucno ne zarezuje sto ove diskusije pokazuju, budi ti ovde koliko hoćeš pametan,vredan i posten uvek će neko da ti nalepi etiketu na ledja da si budala i kreten. Kod nas je uvek pametan proglasavan za budalu a budala je unapredjen u gazdu i tako u krug. Svi to vide i beze od toga.
Ostali dodju ovde, isprazne se malo i idu dalje.. Treba da umre bar 10 generacija da mi napredujemo malo, ko zna dokle će druge zemlje da stignu tada..

Ma hajde ljudi šta vam je to neko samo provocira ljude i to namerno samo da bi nam/vam se podsmevao na ovim diskusijama. Nismo ti mi neki složan narod pa da možeš nekome da otvoris svoju dusu ili ispovedis srce. Ti ljudi i nisu Srbi sto vise na ovim diskusijama a i ako su Srbi samo cekaju ovde kao gladni kerovi da cuju nešto i to ih odusevljava. To vam je otprilike balkanska jeftina filozofija:
„Bas mi je lepo da komsiji crkne krava ili bas mi je milo da čujem kako se moj bliznji pati“. Ti ljudi ili ta omladina to su vam sve urođene kukavice, neće sam da se otkrije ili da otkrije svoje srce ali mu je lepo da dodje ovde i opljuje drugoga. Ja sam sam bio velika budala pa sam u početku mislio da ovde dolazi ozbiljan narod.

Kad se meni javi neki slinavi deckic zove se Max Bunker i svasta me opljuje kao poslednju krpu. Pa šta ja koji živim svoj zivot castan i posten preko bare da dodjem ovde radi lepog druzenja i da me neki tamo mangupcic ili mamin sin izvredja koji ceo dan sedi po kaficima uzaludno. Šta ta deca iz Beograda znaju dalje od nosa? Mama i tata ga hrane, oblace, maze i paze i sad dosao tip da vredja mene preko bare. Preporucio bih svim ozbiljnim i sklovanim ljudima sa Zapada da izbegavaju ovakve provokativne teme jer neko leci svoje komplekse ovde namerno vas provocirajuci i oni se potajno smeju.

Kako ih nije sramota da stalno vrte te iste teme, bar da su vam prijatelji ili casni ljudi. Ovo vam je sve nezaposlena balkanska druzina ili omladina koju roditelji izdržavaju. Oni sve pišu i pamte o vama, to im je dusevna hrana.. Gluposti… ili bullshit.. Sve se vredja od velikana, politicara, izbeglica, ljudi sa Kosova itd. jedan nizak nivo svesti ljudi… Ma bezi i ne okreci se sine..

Buda Ovsiste
03. avgust 2007.

Slazem se sa tobom burazeru. Dosavsi na ovu diskusiju primetio sam da postoji grupa predvodjena Radnickim koji su „rođeni na asfaltu“ i brane Kragujevac od svake suse makar ona bila rođena u Topoli. Ej bre, pa gde u Sumadiji imaš „asfalt“ za kojim ovi zude? Možda u Beogradu. U isto vreme nije ih stid da „skoknu do sela po sir i meso. Moja tetka ih zove „curulasi“. Kaže, kad je pocela kriza i najveca „gospoda“ se setila da ima nekog u selu. I da vidis, ranije ih bilo sramota od sumadijskih opanaka, a sad svaki curule u gepek pa pravo u selo. Neće da prljaju cipele.  …

Извор: SerbianCafe.com (дискусије)

И тако почне када лавина крене јер…реч када је једном груба, тешко ће икада више бити мира…

Posted in друштво, књижевност, филозофија, SerbianCafe by Соларић on 13 фебруара, 2009

Predrasude i Istine

&Lunja& – Mar 13, 2004

Zivim u svetu vrhunske tehnologije Ono o cemu smo citali po stripovima, zabavnicima, knjigama o naucnoj fantaziji, danas je postala ostra realnost. Nekada, prilazili smo tim izumima tehnike sa cudjenjem, po malo sa strahom, sa nevericom ali..iz toga se izrodio jedan novi svet, koji je potisnuo onaj stari…nema vise pisama koja je draga ruka pisala, onaj neko u cijim smo mislima toliko uvek hteli da budemo, odvojeni smo nekakvim zidovima po kancelarijama, ciji prostor odjednom prima nekoliko desetina ljudi, ali..nema vise onog ljudskog dodira, nema proca ujutro, ljudi namrsteni i sledjenih lica srecu nas po holovima, hodnicima, liftovima, iz dana u dan, ali ni dobar dan..kamo li ono nekada, da se jedva ceka da se isprica juce dozivljena prica, zivimo sa ovom dusevno praznom i tehnoloski svemogucom kutijom ispred sebe…i otudjili smo se.

Ne znamo ko je tamo, iza ovog ekrana, kako izgleda, kako dise, kako se smeje, kakav mu je pogled kad se namrsti..da li je to samo dnevni bes na birokratiju, glupog sefa koga mora da trpi, nesnosnu koleginicu koja ne zatvara usta po ceo dan, netrpeljivost prema komsiji jer eno, opet ima nesto novo u kuci…ili..je to nesto vise, sto moze da srusi mnogo nada u svet, i ovako vec izopacen, to..sto se ne vidi..da li je bolje odmah staviti u karantin osecanja i tamo drzati, bez milosti jer..ne znamo, ako odskrinemo vrata hoce li odande izaci demon iz prica ili..tek samo covek, usamljen ali jos po malo srecan, sto je ziv…

Predrasude…doci ce nam glave i dolaze, zar ne? Cesto se plane, razbesni, tresnu nevidljiva vrata pred nosom persone non grata
cuje se kako se lomi staklo neceg razbijenog, momentum iritiran recju, misli, izborom reci u jednoj recenici, ponekad bez tacke, ponekad spojenih reci, a ne pripadaju tako pravopisu ali..neka..samo neka bujica krene, treba je neko, „greje’ hladan zivot, „tesi“,
a dusa…Gde je dusa? Ima li je jos negde il je rec istina ubijena pojavom dva tri svemocna dugmeta, koja mogu da izbrisu iz postojanja celi jedan zivot, koji je izasao u susret nama, u ovom paralenom svetu…Gde je ta duša, o kojoj se govori, valjda kao nikada pre,
gde se veronauka, kao nauka, kao rec, vise ne kritikuje, ne stavlja se onaj ruzni pecat na nju ali..kao da je to samo rec, i dalje, samo misao, ne previse glasna i ne previse jasna…I svetost i svetla nekih dalekih svetova..pa sad, ako je neko dovoljno lud, kao ja,
da kaze da krade zvezde, ko se usudjuje da zivi zivot zbog zivota,
u prkos onom dugmetu, tako snaznom, sto moze da obrise celo moje zivot jer..jesam li ja odista ziva ili tamo neko, ko ide sa nozem skrivenim ispod plasta od stakla, doci ce, jos samo malo..i zariti taj noz, njegovo secivo jer rec, moja rec, zaseci ce njegove predrasude, bas tamo gde su najosetljivije, a taj neko, hoce da govori o svetu, o vrednosti zivota, o smislu koji se zove predrasuda.

Kazem ja, kao vividni primer ili ti, ili neko drugi, nije ni vazno..vazna je misao, koja je osnova predrasude. Zasto? Zbog cega? Da li je zivot sa njom laksi? Hoce li predrasuda osvetlati neki skriven put ili..zaviti makar i u crno jos vise jer i ovako..ko mari??? Nisam ni ja, ni ti, ni onaj tamo, izmislili zid od stakla, sto deli duse,a ipak..spaja, mnogo vise nego sto se uvidja jer..ziva rec, ostrija li je, zivlja li je, jaca li je, od ove reci, sto je oko vidi, a oko otvara dusu, odmah, nemas vremena ni da uzdahnes…
ni koraka da odstupis…

Istina je tu, slusa nas, smeska se i ceka, strpljivo, doci ce njen red. Kaze: „Samo se vi gospodo, igrajte na ovoj pozornoci, menjajte maske, kostime, neka neka vas, imam ja vremena…vase je vreme ovde, a moje..tamo gore…tamo gde vi necet, ne mozete, a ja, evo i sada me tamo ima…Igrajte na vasem maskenbalu…ludo se zabavljajte..neka vas neka…Vi ste ipak, samo ljudi, a ja..ja sam vreme, vase, proslo i buduce“…

Eto..pa sad, kako vam drago…ko zna, mozda i u predrasudi zivi neki zivot ali..dobro je da nije moj…

..Stela – Mar 13, 2004 00:40

„ali..nema vise onog ljudskog dodira, ema proca ujutro, ljudi namrsteni i sledjenih lica srecu nas po holovima, hodnicima, liftovima, iz dana u dan, ali ni dobar dan..kamo li ono nekada, da se jedva ceka da se isprica juce dozivljena prica“

Draga, Lunjo, ne mogu se sloziti sa tobom po pitanju ljudi koji me okruzuju. Mozda sam, sticajem okolnosti i ziveci u podneblju vecito zelenih prostranstava gde su ljudi neposredni, spontani, veseli, dragi i izuzetno ljubazni, imala srece da upoznam i drugaciji svet od tebe. Mozda, samo drugacije gledamo na ljude ili osecamo potrebu za vecom paznjom, ne znam. Ljudi koji me okruzuju, imaju za mene specijalna mesta u memoriji a u srcu su samo oni koji to zaista i zasluzuju a ima ih jako mnogo.

(more…)

Сви смо ми помало одговорни за свачију несрећу било да јој доприносимо или седимо скрштених руку

Posted in друштво, породица, SerbianCafe by Соларић on 7 фебруара, 2009

Maltretiranje zena u Srbiji

Jelena – May 19, 2002

Svaka treća žena doživela fizičko maltretiranje

Domaćice najviše trpe nasilje

BEOGRAD (Tanjug) – Svaka druga žena doživela je neki oblik psihičkog nasilja, svaka treća fizičko nasilje, dok se svakoj četvrtoj preti fizičkim nasiljem, rezultati su istraživanja koje je sprovelo Viktimološko društvo Srbije.

DIV – May 21, 2002

U AKCIJU SIRENJA LAZI O SRBIJI AKTIVNO SA RAZNIM „HUMANITARNIM UDRUZENJIMA“

OVAJ PRILOG, TENDENCIOZAN, NETACAN, NEPROVEREN I NUPOREDJEN……

„Svaka deseta žena doživljava fizicko nasilje (šamaranje, batinanje, cupanje) od više osoba u porodici, dok psihicko nasilje, odnosno omalovažavanje, ponižavanje, ekonomsko nasilje, pretnje i zastrašivanja najcešce vrši muž ili partner, predoceno je na skupu „Porodicno nasilje u Srbiji“.

Clanica Društva Ivana Vidakovic je na skupu u Medunarodnom pres centru ukazala da znacajan broj žena nasilje trpi konstantno, istakavši da postoji oblik transgeneracijskog prenošenja nasilja“…

U OVU VEST I ANKETU GLUPOSTI NORMALAN STANOVNIK SRBIJE NECE POVEROVATI NI JEDNOG TRENUTKA ZATO STO IZA ISTE STOJI NEKA „HUMANITARNA ORGANIZACIJA“ KOJA HOCE DA ISPROVOCIRA ODREDJENU REAKCIJU.

KAO PRIMER CU NAVESTI DVE SEVERNE ZEMLJE, FINSKU I SVEDSKU, U KOJIMA SE ZENE DALEKO VISE NEGO U SRBIJI MALTRETIRAJU, KAKO VERBALNO TAKO I REALNO.

POSLEDICE (posle REALNE obrade maco svinje) PO ZENE U OVIM ZEMLJAMA SU DRASTICNIJE, MNOGO PUTA SE ZAVRSAVAJU, SMRCU! U OVIM „KULTURNIM ZAPADNIM ZEMLJAMA“ MUSKARCI NE BIRAJU ZENE PO OBRAZOVANJU-NEOBRAZOVANJU, TUKU IH OD REDA, KAKO DOMACICE TAKO I DIREKTORKE , GLUMICE…..

CESTO SE DESAVA DA TELO ZENE ZRTVE BUDE PODELJENO (ISKASAPLJENO) I RAZBACANO DUZ CELE TERITORIJE NAVEDENIH ZAPADNIH ZEMALJA….

cudi me da ovu vest koja je postirana nije potkrepljena DOKAZOM.

JOS BI BILO BOLJE KADA BI SE NEKO OD OVIH KOJI SE OVDE JAVLJAJU PRICALI NESTO IZ LICNOG ISKUSTVA A NE, RECENOKAZANO…

Ja – May 19, 2002

Da ima maltretiranja zena…IMA.

Da ga ima u tom broju…SUMNJAM.

Da je skupu u Medjunarodnom pres centru pocasno mesto imala i neka „humanitarna org“…NE SUMNJAM.

Da su „demokrate“ pocele da kopiraju zapadnjake…OCIGLEDNO JE.

Da zapadnjacke žene ne mogu da prismrde visim pozicijama/funkcijama…STOJI.

Da zapadnjacke zene zaposlene u vojci siluju…CULI SMO.

Da zapadnjacka zena moze da bije muza…DOZVOLJENO.

Da zapadnjacka zena kuva, sprema zimnicu, uzgaja decu, doji…MISAONA IMENICA.

tacno je – May 21, 2002

Da su zene u mnogo slucajeva na neki nacin zlostavljane od muzeva ili partnera. Ali je isto tacno da to nije u obimu koliko statistika pokazuje. Da je tacno ne bi bila statistika nego potvrdjeni podaci.

S druge strane muskarceva fizicka snaga mu „daje za pravo“ da resava probleme po kratkom postupku fizickom silom. I to nije lepo. Ali se niko nije zapitao sta je uzrok tome.

A uzrok je taj da su žene poznate kao osobe koje su ustanju da brbljaju bez prestanka, da zvocaju i da vredjaju i posle hiljadu molbi da prekine, a ona nece nego je jos gora dobije batine. Znaci za to je kriv njen jezik i histerija a ne muskarac.

I na kraju, da zene imaju snagu muškarca, odnosno da su jace fizicki od nas, ja mislim da bi bilo deset puta gore. Tukle bi sve oko sebe ne trazeci neki poseban razlog.  Zene su u sustini nezadovoljne i isfrustrirane i mislim da je Bog lepo podelio odnos snaga.

One nas unistavaju psihicki a mi se njima svetimo fizicki. Ja iskreno nisam nikada udario zenu i ne bih mogao, ali sam celog zivota trazio i bio sa zenama koje su smerne, ne brbljaju previse i ne upadaju u stanja ludila i histerije propraceno neverovatnim brojem izgovorenih reci i uvreda..

Pa sam tako spasio i sebe i njih. Cao.

usput, – May 21, 2002 17:01

Pa mozda je zalosno to sto su se cekale strane koje kakve organizacije, da obelodane sta se desava jer mi smo Mr perfect i posto ne verujemo, ovako nesto ni ne postoji i samim tim ni nemamo nikakvih kolektivnih problema.

Za statistike ne znam koliko jesu tacne, ali da li je to uopste bitno? Cak da je svaka 10000 ita zena zlostavljana i to je problem i on postoji ,vaze otprilike isto za sve zemlje u svetu, ne samo u nasoj . Ali to ne znaci da treba sedeti skrstenih ruku i reci super, nismo jedini.

Kod nas je problem sto nema ko da obrati paznju na njega koji je zapravo problem kompletnog drustva i onda se ljutimo sto je to primetio neko drugi. Jer ako nemamo zdrave porodice, logicno je da ne mozemo imati ni zdravu drzavu za zivot niti doprinositi zdrave generacije.

Nazalost vaspitanje i predrasude jesu problem br 1 ali roditelji nisu jedini vaspitaci, i sejaci raznih predrasuda nego i okolina, deca u skoli, komsije, rodbina,ucitelji, nastavnici, profesori. kolege na poslu,..koji su skloni selektiranju vredan-bezvredan i onda se formira

ovako jedna nestabilna licnost i zena koja trpi i muskarac koji je agresivan. Ovakve osobe ni same ne dolaze iz sretnih porodica, i ako nesto ne izmene, na putu su da vaspitavaju (kaznjavaju, maltretiraju) i svoju decu na isti nacin.

Svi smo mi po malo odgovorni za svaciju nesrecu bilo da joj doprinosimo ili sedimo skrstenih ruku.

Primera je bezbroj kojih sam svedok. Kao zena, hvala Bogu napravila sam sjajan izbor u zivotu, postovana sam i voljena, ali kao dete sam i sama bila zrtva i (ne spadam u romsku populaciju!!! ) I zato dajem sebi za pravo da kazem da je uredu da postoji neko ko ce nejac zastiti, pa i same zene .Pa tacno sa Marsa da su dosli.

Druga je stvar sto se ovakva statistika ne uklapa u nas sablon i predstave o sebi samima. …

Извор: SerbianCafe.com (дискусије)

Ако хоћете да чујете невиђену глупост, питајте људе на Западу шта мисле о Русији

Posted in геополитика, друштво, економија, медији by Соларић on 10 јануара, 2009

Криза под гасом

Ни 24 сата није требало да прође па да живот поново демантује једног од српских званичника. Још се ни олово није осушило на новинској хартији са изјавом генералног директора „Србија гаса” Душана Бајатовића „да за сада нема разлога за бригу”, а Србија је почела да се тресе од зиме јер је пресушио гасовод из Русије.

Миша Бркић

[објављено: 07/01/2009]

ilajdza amerikanac, 08/01/2009,

U jednoj svojoj izjavi za zapadne medije, slavni ruski umetnik Ilja Glazunov, na pitanje novinara sta misli o zapadnoj javnosti i njenoj eliti, je rekao …ako hocete da cujete nevidjenu glupost, pitajte ljude na Zapadu sta misle o Rusiji; ovo se dogodilo u vreme Jeljcina.

Na zalost postojanje trajanja osecaja visokog nivoa diskvalifikacije jedne velike nacije sa svim svojim vrednostima, tradicijom, kulturom, geopolitickim vaznostima i znacenjima, energetskim potencijalima i resursima, nastavljaju se nesmetanom zestinom.

Ovo se pre svega odnosi na „strasnu bestiju (javno mnjenje po Comskom), ali nikako na finansijsko-biznis zajednicu Zapada koja sasvim dobro uocava drasticne razlike postojanja SSSR i danasnje Rusuje, koja apsolutno nema nikakve veze iz vremena „crvenog djavola Istoka“.

Dakle, samo je mali broj poslovne elite Zapada uspeo da partnerski shvati velicinu i znacaj i pravi smisao saradnje s politcko ekonomski edefinisanom Rusijom Putina i Medvedeva.

Zato nije ni cudo sto se autor, boraveci i radeci na ovim prostorima, a idejno poklonik doktrine neoliberalnog nihilizma, uklapa u zapadni forma mentis, kao totalno neobjektivan ekonomski analiticar (Vocie of America) koristi krajnje karikaturalnim stilom izvestavanja (i ne samo u ovom tekstu) za jednog „dobrog poznavaoca prilika“.

Autor se mnogo ne uzbudjuje sto su mu clanci sa veoma niskim nivom objasnjavackih vrednosti lisenih svih predpostavki cinjenicnih potvrda.

Извор: Политика а.д. (коментари корисника)