Да л′ тко и тебе, Соларићу, гледи ?

Српско родољубље код муслимана

Posted in књижевност, повесница, SerbianCafe by Соларић on 31 маја, 2009

Преузето са:

Srbi muslimanske vere

Varuna (novinar)

24. мај 2009.

Srpsko rodoljublje kod muslimana nije novijeg datuma – ne odnosi se samo na 19. i 20. stoleće. Ostao je pismeni trag o Muhamedu Hevaji iz Tuzle. On je sredinom 17. stoleća pisao pesme o Srbima hrišćanske i muslimanske vere. Proročki je zaključio da će zlo zadesiti naciju ako se bude delila po religioznom šavu – ako nacija zaboravi da su muslimani i hrišćani od jednog oca i jedne majke:

“Otac jedan, jedna mati,
Prvo bi nam valja znati,
Jer ćemo se paski klati…“


Početkom 19. stoleća, jedan od prvaka muslimana u Mostaru, Ali-aga Dadić, osniva politički pokret i traži autonomiju Bosne i Hercegovine u Turskoj. Njegovi sledbenici su, podjednako, i muslimani i pravoslavni. Ovo je bilo previše za tursku vlast. Ona se uplašila žešćih zahteva Srba oba zakona u Bosni i Hercegovini, koji su mogli da se povedu za primerom Srba u Srbiji, gde je buktao Prvi srpski ustanak. Da ne bi izazvali otvorenu pobunu u BiH, Turci nisu smeli da zatvore ili pogube Ali-agu Dadića, nego su ga, tajno, otrovali.

Da su srpski intelektualci, poslednja dva veka, više brige posvećivali svojoj naciji, istorijska literatura bi bila mnogo bogatija i drukčija – svrsishodnija nacionalnim interesima. Da su se, recimo, mlade generacije muslimana, u devetnaestom i dvadesetom stoleću, vaspitavale na primeru Sinan-paše Sijerčića iz Goražda, sigurno je da hrvatska propaganda ne bi mogla da ih pridobije u onolikom broju – u kojem su se priključili fašističkim jedinicama 1941. godine. A Sinan-paša Sijerčić je, krajem 18. stoleća, činio sve da muslimanima ukaže na njihovu pripadnost srpskoj naciji. Svakako, u to vreme, bio je to opasan korak za muslimana i visokog dostojanstvenika Turske.

No, Sinan-paša se nije obazirao na opasnosti. Štitio je pravoslavne Srbe od razuzdanih turskih zulumćara, najčešće pridošlica iz ostalih krajeva Turske. Pomagao je obnavljanje pravoslavne crkve blizu Goražda – zadužbine Hercega Stefana. Sinan-paša je negovao uspomenu na svoje pravoslavne pretke. Imao je pismene zapise da su bili srpski plemići Šijerinići u srednjevekovnoj Bosni. Šijerinići su ogranak još poznatije plemićke porodice Lučića. Kad je Sinan-paša Sijerčić, kao jedan od komandanata u turskoj vojsci, krenuo protiv srpskih ustanika u Srbiji, bliskim prijateljima je rekao da bi želeo da Turci budu poraženi, pa makar i sam glavu izgubio. Želja mu je ispunjena. Srbi su pobedili na Mišaru 1806. godine, a Sinan-paša Sijerčić je, u toj bici, poginuo.[8]

Omer Skopljaković: Ž E Lj A

… Dušmane mrzi, a Srpstvo ljubi,
Tako mi sine ti bio živ,
Pane li babo u borbi ljutoj,
Osvet’ ga sine, sokole siv…

Avdo Karabegović: OH, TA LjUBIM TE…

… Tako mi pravde
Višnjega Boga
Tako mi srpskog
Imena moga…
Protivu islama,
To ništa nije,
Sin Otadžbinu,
Ljubiti smije.

Omer-beg Sulejmanpašić-Despotović: SRPSTVU

Iz mog srca, iz plamenih grudi,
Iz uzdaha, iz duše, iz snova,
Tebi Srpstvo, moja srećo draga,
Leti, evo, laka pjesma ova!…

Suza čista; suza duše moje,
Suza, što me milom bratstvu veže,
Suza vjerna ljubavi i krvi,
Tebi, Srpstvo, što me vječno steže!

Aliverić Tuzlak: ZNAM JE ŠTA SAM

… Evo pjesme, nije vješta
Al’ za svojim leti jatom.
Nemojte me više vr’jeđat’
Zovite me Srbom, bratom!

Nuridin Ibnul-Hadžer: PJESMI

Uzdiži se, pjesmo moja,
Iz plamenih, srpskih grudi,
Smjelo leti kroz krajeve,
Đe god sl’jepi guslar gudi!

Uz gusala glase mile,
Đegod čuješ da se poje,
Tu slobodno spusti krila,
Tu ćeš naći braće moje…

Al’ međ’njima ako vidiš,
Ko te krivim okom gledi,
Tog se kloni! Izrod to je,
Tomu demon stope sl’jedi.

Uzdiži se pjemo moja,
Iz plamenih, srpskih grudi,
Smjelo leti kroz krajeve,
Đe god sl’jepi guslar gudi…

Aliverić Tuzlak: SRPSKI JEZIK
pesma protiv austrijske odluke da se srpski jezik zove “zemaljski“ – kasnije i “bošnjački“

Srpski jezik, rajski jezik –
Ne što njime zbori raja,
Već za to, što u sebi
Sve miline zvuka spaja.

Srpski jezik, rajski jezik –
Znaš kako s’ u duši hori,
Kad nam majka, kad nam sestra,
Kad nam ljuba njime zbori.

Srpski jezik, rajski jezik –
Znaš kako nas on potresa,
Kad nam guslar njime pjeva,
Te nas diže u nebesa.

Srpski jezik, rajski jezik –
Rane vida, l’ječi bole,
Znaš kako nam duši prija
Kad nas, starci njim sokole.

Srpski jezik, rajski jezik –
Za to velim, što da krijem:
Svaki onaj Bogu gr’ješi,
Ko ga zove zemaljskijem.

Ovako veličanstvene stihove srpskom jeziku, verovatno, nije moguće pronaći u delima drugih srpskih književnika – pravoslavne ili rimokatoličke vere. …

http://www.srpskapolitika.com/Izdvajamo/008-lat.html

steks (doktor za glavu)

25. мај 2009.

Jeremijatreci
Koliko je u Srbiji bilo dzamija do 1878?

—————————————–

Ovo mi liči na početak još jedne jalove rasprave. Nemam nameru da sporim istorijske činjenice, a još manje da nekog omalovažavam.
Ali, zanimljivo je da svako bira samo one činjenice i onaj period koji će da da težinu njegovim stavovima.

U tom svetlu, ja mogu da pitam: koliko je bilo džamija 1389-e?

Pusti to prijatelju. Nisu Srbi zvali Turke da ih ovi porobe.

Сродне теме:

„Нека ова тема буде почетак Новог Српског Поретка“

Posted in Србија, друштво, SerbianCafe by Соларић on 6 марта, 2009

Hladna Krv

KraljevicDejo (Prvovencani)
27. septembar 2008.

Mnogi ovde misle da me znaju. Neki kapiraju. Mnogi (ma da nebi nikad priznali) kopiraju. Misleti da znate ko sam i u šta verujem na bazi mojih komentara, pokazuje politicku ne zrelost, zapravo…ono sto nas vekovima najviše muci.

Ciljevi naših nepriatelja su uvek bili umotani u lepu, sarenu, i zlatnu tkaninu. A mi, puno emocia, ponosa i kljucave krvi smo uvek nasrtali na njihove fore i upadali u njihove zamke.

Ko god ima Rotvajlera zna zašto je to bio pratic Rimskih Legia. Objasnjenje iskusnim borcima nije potrebno.

Razmislite malo, šta bi se desilo da smo 45 godina pod komunistama strpljivo kovali svoj plan, svoj identitet, svoj duh.

Koliko god mi je zao svega sto smo iztrpeli zadnjih 20 godina i sto još uvek trpimo. Nije mi zao sto po prvi put u 700 godina imamo sansu da polako ujedinimo Srpski narod. moguće je da niko na ovom sajtu to ne dozivi…ali mi jesmo TA GENERACIA, koja može taj put da zapocne.

Jaki smo onoliko koliko su i alke koje nas povezuju. A to što se mnogi među nama muce karakternim analizama i buljenjem u pasulj, to je zapravo uspesno sprovedena strategia naših neprijatelja.

Razmislite malo o predhodnom pasusu.

Jedino sto tražim od Vas, jeste da kradite svoju kucu od cigle. Ciglu po ciglu…po…ciglu…polako…strpljivo…bez besa…bez mrznje…tiho, mirno i vise od svega…H L A D N O…

Sa shvatanjem da fraza „sloboda ili smrt“ u odnosu na Srpsku sudbinu, za mnoge od nas znaci dati drugo da dobijemo prvo, ali NE U FIZICKOM SMISLU…ko razume…

Braco i Sestre,

Pozdravljam Vas.

KraljevicDejo (Prvovencani)

Ove godine je sa ovog sveta otislo dosta značajnih licnosti u mom zivotu. Moram da priznam da u okviru uloge „sidrasa“ svoje bliske okoline nisam imao priliku da ih adekvatno prezalim.

Delim ovo sa Vama, jel i pored te tuge koja je sa mnom ovo je prvi put ove godine da mi za malo procuri suza.

Puno mi znači da ima ovde ljudi koji imaju hrabrosti da stave svoje emocije u dzep i koriste um. To je nešto sto smi već vekovima vaspitani DA NE RADIMO.

Moja jedina poenta, koju na milion razlicitih nacina (najcesce bez uspeha) pokusavam ovde da docaram jeste to…da dok mi ne nađemo zajednicki jezik, lajanje o stvarima, strankama, silama, situaciama (hmm…CCCC…zar ne?;-))) koje nas potiskuju, nećemo imati uspeha i progresa.

Mi Srbi se danas nalazimo u FE-NO-ME-NAL-NOJ situaciji, bas zato i nemam zlu reč za nasu trenutnu vladu. Ne zato što sam „zutac“ jel da me znate, znali bi da sam daleko od toga. ALi zato što imamo sada retku priliku u nasoj istoriji da se oporavimo i napravimo omce između nas jače i cvrsce od bukagija koje nam je trebalo 400 godina da slomimo.

Veliki smo mucenici ali takođe VELIKI POBEDNICI.

Nek ova tema bude početak NOVOG SRPSKOG PORETKA. Nek svako ko procita ove reci razmisli šta ON ili ONA može da uradi za Srpstvo.

Znam da bi vecina od Vas (kao i ja, pogledajte moj nik :-)) želeli da budete Kara Djordje, Draža, Kralj Petar, itd…ali snaga jednog naroda je u malim ljudima koji svakodnevno rade velike MALE stvari.

Voleo bi da se još malo ljudi ovde javi, i da ko god ima nešto da podeli sa svojom bracom i sestrama to uradi…pre nego sto krenem sa nekim ozbiljnijim (čitajte, SKROMNIM/OSTVARLJIVIM) ciljevima koje svi možemo da ostvarimo.

Ja nemam nikakve sumnje da ako se svi DANAS i OD DANAS PA DOK SMO NA OVOM SVETU…damo na posao izgradnje Srpskog duha i licnosti…nema nam otete zemlje koja nam se neće vratiti, nema nam zadate rane koja neće zarasti, nema nam ubijenog sina ili cerke koji nam se neće preporoditi i da nam ni sam Djavo makar nam sedeo na glavi nebio sposoban da zaustavi povratak u Hristovo Carstvo.

Samo sto ja mislim da uz pravi put, mi možemo imati to carstvo i ovde na zemlji.

Hvala na vasoj paznji.

Braco i Sestre,

Pozdravljam Vas.

MaxBunker (radnik u Fiatu i Boingu)
27. septembar 2008.

Jeste Dejo. Gradić Rotvajl koji se nalazi u Nemačkoj je postojao u vreme Rimskog carstva i po njemu su starorimski rotvajleri dobili ime.

AngryMishko (Cupavac)
27. septembar 2008.

znaci,spas je kada svaki od nas poradi na sebi.

,,,

Па онда ТАКВИ ЗАЈЕДНО.

Ми смо у много чему Маратонци.

И духовно и физички.

И у много чему смо на 40’ом километру.

Донели смо добру вест али смо малте не одахнули.

Други су вест примили.

А нас чека одмор.

A_S_A_V_A (Serbian_EAST)
27. septembar 2008.

Brate svaka ti cast, retkost je da ja ovako nešto kažem, bas si me dirnuo i odavno nisam ovako nešto pametno i poletno procitao na SC-u.
Ne brini ima nas dosta koji svakog dana dajemo mali deo sebe za srpstvo, a biće nas i vise sve dok ceo narod ne krene tim putem.
A onda nas veruj mi ništa neće zaustaviti i pitacemo se šta smo cekali do sad da to zapocnemo.
Ništa gore i pogubnije od praznih prepirki, svadja podela.
Doci će bolji dani,cvrsto verujem u to. Pa am kako danas delovali daleki.
Bog nas cuva…

(more…)

Питање је само које ћеш проблеме да изабереш: оне у Србији или ове у Емиграцији.

Posted in Србија, SerbianCafe by Соларић on 13 фебруара, 2009

Roksa – Sep 10, 2000 10:58

Najveci shok koji nas covek dozivi odlazeci na zapad je kada spozna da ce imati onoliko koliko sam zaradi. Samim tim, prva recenica sa dubokim razocarenjem u glasu je „U, jebote, pa ovde mora da se radi!?“

Sledeci shok su zakoni koji se postuju, a sa njima u vezi i „plati pa klati“ princip.

Ovde se poslovi i ekonomija ne vode na „dodjem ti“.

Posebna prica su face koje su progutale pesmice o srpskoj superiornosti, pa im je alfa i omega strategije „uspeha na zapadu“ – „lako cemo“. “ More kada me vide ima da padnu nicice“, misli se nas covek slecuci na aerodrom u nekoj belosvetskoj vukojebini.

Ono sto jedan prosecan dijasporicar (po mogucnosti buduci, sadasnjeg dijasporicara sticanje ovog saznanja boli) treba da zna je sledece:

1.Domoroci imaju ogromnu jezicku prednost. Dok vi svoje „speaking skills“ dovedete na razumljivi nivo, proci ce bar godinu dana. Potrudite se da ne mislite o Beogradu za to vreme a pogotovu na one koji se u to vreme tamo zezaju.  Zezaju se i ovi ovde, samo ne sa vama (bar ne dok ste u istoj prostoriji). Sto je i razumljivo. Jebes fazon koji pola ne razumes zbog akcenta,  a druga polovina nije uopste smesna.

2.Ne bavite se politikom, a pogotovu ne politikom Jugoslavije. Prosecnog domoroca boli kurac gde se vasa bivsa domovina nalazi i zasto se Srbi mrze sa Albancima. Podsetite se kako izgleda pricati o muzici i ostalim neobaveznim temama.

3. Ne ocajavajte sto za prva tri dana (nedelje, meseca) niste nasli prijatelja.

3.a) ODRASTITE sto se tice prijateljstva. Ne tazite prijatelje iz detinjstva, posto vise niste dete.

3.b) Postavite realne ciljeve kada trazite prijatelja. Znaci: ne smatrajte za budalu onoga domoroca koji ne razume fazone o Muji i Hasi … Za pocetak je dovoljno da je osoba manje vise normalna (uzimamo u obzir da je pristala na druzenje sa vama, jel) i da mozete komunicirati.

4. Ne trazite Jugoslaviju tamo gde je nema. Jugoslavija (Srbija) je jedna i jedina i vi ste upravo iz nje udarali nogicama u dupe da dodjete do mesta na kome se sada nalazite.

5. I poslednja stvar: ukoliko se niste uklopili, to ne znaci da su domoroci bezdusni, da ne znaju da se zezaju. Uvek je najlakse naci krivca izvan vase koze.

UKOLIKO VAM SE UCINI DA SU LJUDI OKO VAS IZVESTACENI, TE IPAK POCNETE DA RAZMISLJATE O YU U PINK NIJANSI,

to znaci da se ste Muhamed koji ceka breg da se pomakne. NECE vam se primaci!

A to sto mislite na duhovne vrednosti je dobar znak, znaci da niste gladni. Kao 70% gradjana nase otadzbine…

*********

(more…)

Сви само пуцају на велике залогаје, жале се нон стоп…

Posted in Србија, друштво, књижевност, SerbianCafe by Соларић on 21 јануара, 2009

Zašto glumimo?

Stela_ (prevodilac) – Dec 29, 2003

Lunjo, 50% krivice snosimo mi, sa svojim pasivnim pogledom na sopstveni zivot i buducnost a ostalih 50% su posledice koje su nas snasle. Naivno je ocekivati od sveta da te voli i postuje ako samog sebe ne volis i za svoju decu i buducnost ne brines. Jos, ne tako davno, 1998 godine, imali smo oko 200 politickih partija a Crna Gora je imala 50. Ni jedna drzava u svetu ne broji toliki porast politickih partija kao Srbija. Sta to znaci? U Srbiji, vise ne samo sto ekonomija ne vredi, ne vredi vise ni zemlja, politicke partije i pozicija u politickim partijama, postala je najunosniji biznis. Zasto je privatizacija isla tako sporo? Zato sto, je to odgovaralo vladajucoj strukturi jer otpustanjem radnika i propascu fabrika koje su jos uvek mogle da rade i proizvode, dosli su do jevtinog proizvoda i velikog profita. Pokupovali su nasi politicari, nakon sto su upropastili, sva preduzeca i sada su sopstveni vlasnici, istih, za male pare. Sada su tek obezbedili sebi novac koji ce imati za sve sledece izborne kampanje. Oni koji su zaista prave patriote, ljudi koji bi nas mogli izvuci iz crne rupe, nemaju taj novac jer oni i nisu skloni mutnim radnjama. To je istina koju narod, mora da shvati i prihvati. Treba se boriti protiv lopovluka, lazi i onih koji na glas zagovaraju patriotizam. Nasi izbori su prava lakrdija. Da li postoji ijedna partija koja je ponudila na prvom mestu svoj ekonomsko-politicki program umesto nacionalnog? Sve se baziralo iskljucivo na manipulacijama rodoljubivih osecanja kod gradjana. inat, mrznja, bes koji krene cim neko kaze, bilo sta..ne da da se krene napred

&Lunja& – Dec 29, 2003

Sa toliko medjusobne mrznje i samounistavanja, po osnovnim pitanjima, zivotnog standarda, ne moze se ocekivati nikakav prosperitet. Prvo se mora postati svestan promasaja, dovodjenja u red bazicnih faktora, obezbediti ljudima da zive iole kako treba, da imaju redovna primanja u skladu sa troskovima, sigurne poslove, da se rascisti sve ono blato sto se talozilo, jos od 1987-me godine. Za to..nece biti ni strpljenja, ni volje, ni htenja. Svi samo pucaju na velike zalogaje, zale se non stop kako ovo i ono ne valja, a niko ne radi nista po tome pitanju. Bilo je reci o uvodjenju radnog vremena od devet do pet, kao na zapadu. Digla se dreka, protest..Kad god se pomene neka promena, napravi se potom sranje, da se ubije premijer, da dozivimo bombardovanje, a sami sebi kopamo te jame. Nismo disciplinovani. Hteli bi mnogo, hteli bi sve elitno jer nam „pripada“, a sa druge strane, nismo u stanju da sami medju sobom ispostujemo, ono sto sami zelimo.

Da smo glupi, neobrazovani, da nemamo tri ciste o tome kako se funkcionise u svetskom poretku, pa i da covek kaze, de, jadni, ne znaju…Ali znamo i to prokleto dobro znamo sve sta i kao treba. Medjutim, inat, mrznja, bes koji krene cim neko kaze, bilo sta..ne da da se krene napred. Izgubili smo stotine hiljada ljudi pod bombama, izgubili smo skolovani kadar, koji se sada vuce po zapadu, od nemila do nedraga, ali..taj truli zapad ima sve ono sto mi nemamo…a sve to cak i malo, nama je premalo, jer i po tome se pljuje i kidise…

Mi nismo vise u stanju, da razgovaramo medju sobom, bez mrznje, bez ponizavanja, bez insinuacija, koje su tako vividno rasprostranjene, narocito ovde, na ovakvim diskusijama. Neko nam je to obezbedio, neko je silan trud ulozio da se ovaj sajt stvori…ali..umesto istinskog ljudskog dodira, razumevanja, podrske, opet samo izrugivanje…Aha, evo prilike…daj da se ubijamo, daj da se krvimo, daj da nadjemo zrtvu…Vecina ovde dodje da se nekome „nasmeje“..A kakav je to smeh? Kome? Recima na staklu??? kako u zivotu, tako i ovde. A to tako ne mere.

(more…)