Да л′ тко и тебе, Соларићу, гледи ?

…а наде за боље, веруј ми има док је год човек или жена жив!

Posted in здравље, хумор, SerbianCafe by Соларић on 7 априла, 2009

iciparis (profesor)

26. mart 2009.

Пријатељу Osceola,
Ако си стално тужан, безвољан, не осећаш се вољеним, већ безвредним, потиштено, болесно, да ти стално нешто или неко недостаје, вероватно си депресиван!
Бежи онда из куће и просторија напоље, шетај се сам или у друштву са неким, слушај веселу музику, одлази на весела места и избегавај старе и болесне људе и жене.
Дружи се са млађима од себе и тражи весело друштво људи и жена где све пуца од смеха и шале!
Тако ће ти бити боље, пријатније, помоћи ћеш себи да не потонеш дубље у тугу и депресију, која води само у амбис и безнађе, а наде за боље, веруј ми има док је год човек или жена жив!

Извор: SerbianCafe.com (дискусије)

Благо ономе што уме осмехе да поклања

Posted in друштво, култура, књижевност, SerbianCafe by Соларић on 21 јануара, 2009

Osmeh
Stela_ (prevodilac) – Jan 19, 2004

Retke su osobe koje se iskreno smeju. Postoji toliko vrsta osmeha od onih cinicnih, upucenih reda radi, osmeh ljubaznosti, kiselih osmeha, neznih, obazrivih, lezernih……itd. Ali onaj osmeh kada osoba prosto zraci, ona se smeje iz duse i takvoj osobi se uvek vracate jer ona izaziva pomesana osecanja, protivrecne misli, uzbudjenje, srecu….
A oci zaiskre dobrotom i neznoscu najdublje ljudske topline. Celo lice poprima sklad, nadahnjuje ……. as someone’s horizon on smiley days might…….(kao vidik u lepe i nasmejane dane).

&Lunja& – Jan 20, 2004
Eh,,druzenje..skromnosti, kako si lepa…Zivot, pa bude jos lepse,
pa te i u najtamnije dane, toplina umiva. Zaboravis neke davne suze
i neke numitnosti jer oni mali vragovi u necijim ocima, nemirno poigravaju i malo ima nebo da se istrce, da ee umore..i kada se sklope, tu..u snu kraj tebe, kao jezerske vode mirne, dovuce se san.
A spokojan…
Ume da bude zivot lep, sa tim osmehom…cak i kada ga neko proda
za topli kaput, kada pokloni gladnome psu koricu suvog hleba,
taj osmeh ugreje ruke u hladnoj noci. Kao majcin dodir nad kolevkom…prvi osmeh sto se na licu probudi, uvuce se u svaki novi dan, cak i sa setom, sa suzom neisplakanom…Osmeh, sto cutnjom moze zivot da isprica, da svet obgrli i da jos malo mesta ostane u njegovom kutku..kada u tebi novi zivot zaigra…
Blago onom sto ume osmehe da poklanja, ma da ih prodaje bre..
samo da ih je jos tu, do nas, u svemu, da ih je vise no kapi kisa
sto u jednoj jeseni ume da trave nahrani, toliko..da snegovi
pozavide raskosi i lepoti, kao latice pred oltarom gde se upali
sveca za necije zdravlje, za neciju dusu, osmeh..kad pogledas fotografiju, pozutelu, iskrzanu, ali na njoj jedan osmeh i onda dodirnes nebo od radosti, sto jedan u milione drugih, bas ti,
cuvas taj osmeh, prvi, detinji, cistom radoscu zivota podaren..tebi..
da ga jednom, sa neke klupe, k’o tebi nekada, ispod bora, kada
preko cela preleti zivot i opet ga das, u suton dana, detetu nekom, kao neocekivani poklon…

Извор: SerbianCafe.com (Дискусије)

А када се тај ледени брег истопи Србија неће имати никакву економију осим оне која ће бити налик на ону феудалну из средњег века

Posted in Чворак, економија, политика by Соларић on 12 децембра, 2008

Тројни договор о буџету

За сат и по у кабинету председника владе решена изненадна драма о буџету за наредну годину …

Cvorak , 04/12/2008,

Kakva tragikomicna slika! Dok evropska unije i zemlje unutar nje sve dublje gaze u recesiju, dok americka ekonomija nema vise nikakav rast, dok azija strepi od ponavljanja devedesetih dotle nasa ekonomska i politicka elita umire od smeha?! Nije mi bas najjasnije sta je to toliko smesno?

Da li cinenjenica da Srbija nema gotovo nikakav izvoz i da je danas danju njen najveci izvozni proizvod staro gvozdje? Ili je smesna cinjenica da nam je deficit u trgovini sa svetom presisao deset milijardi dolara sa prvih devet meseci ove godine?

Smesno li je to sto nam se sveukupni spoljni dug popeo na 35 milijardi dolara? Izgleda da je smesna cinenjica da ste do sada odolevali makro-ekonomskim pritiscima zahvaljuci prilivu stranih investicija a kojih ce u narednom periodu biti sve manje tako da ce vam se inflatorni pritisak enormno povecati?

Smesna li je cinjenica da ste za manje od dva meseca u odbranu vrednosti dinara potrosili preko milijardu dolara deviznih rezervi zemlje iako je realna vrednost dinara negde izmedju 140 i 160 dinara za evro. Da li to znaci da ce se do tog nivoa vrednosti braniti dinar i u te svrhe utrositi preko 4 miljarde dolara rezervi?

Koliko inostrani i lokalni spekulanti zaradjuju na srpskom deviznom trzistu? (pominje se cifra od dve milijarde evra godisnje koje se izvlace iz zemlje). Koliko je od letos ljudi dobilo posao a koliko je dobilo otkaze? Sta bese sa upisom 4.000.000 miliona ljudi za akcije javnog sektora i onih 1000 evra koje su svi trebali da dobiju pa su danima cekali u redovima?

Sta bese sa 200.000 novih radnih mesta obecanih u predizbornoj kampanji? Jedna je stvar pozitivna u vezi ove slike i vesti. Oni uopste ne shvataju da se nalaze na ledenom bregu koji se polagano ali veoma sigurno i stabilno topi. A kada se taj ledeni breg istopi Srbija nece imati nikakvu ekonomiju osim one koja ce biti nalik na onu feudalnu iz srednjeg veka. Ima ona narodna poslovica o onome pametnom koji se stidi i o onom drugom koji je pun ponosa i sebe. Vidi sliku.

Извор: Политика Online (коментари корисника)

Смех као озбиљна, значајна појава у једном народу и једном друштву

Posted in друштво, здравље, породица, хумор by Соларић on 7 новембра, 2008

Петар Бокун

Хумору у част
Хумор је пеницилин малих народа, њиме се бранимо од надмоћних, а њих ће увек бити, баш као што ће на концу ипак хумор победити или нас неће бити. Морамо што пре изићи из сарказма, горке ироније, цинизма, што су особине губитника, које само за себе констатују и описују неко стање, а требало би да га дерогирају и разбијају у парампарчад.

Aleksandar Popovic, 05/11/2008

Smeh kao ozbiljna, znacajna pojava u jednom narodu i jednom drustvu, ovog puta nasem, stvarno trazi da se dobrano zamislimo. Jer, tolika smrknuta lica na ulici, u gradskom prevozu, nervozna, ljuta pred silnim salterima zaostalim iz posleratnih vremena, svadje slucajnih prolaznika, drame u porodici i tragedije sa najgorim ishodom…. Sve je to nasa svakidasnjica.  Zalosna, tuzna.

Tome „doprinos“ daju i nazovi strucni urednici filmskog i dramskog (u najsirem smislu reci) programa, koji se najradije opredeljuju za filmove sa mnogo krvi, fantazmogoricne price, horor u svakom vidu. I to u vreme kada se porodica nadje na okupu, u vecernjim satima.

Nema onih svakodnevnih tema, koje se kod nas nisu mogle zamisliti bez gledanja sa osmehom. Kao i rado slusani, i gledani doktor „za pamet“, i ja se ovih dana dobro zamislim kada vidim odsutna lica u tramvaju, pogleda uprtih u jednu tacku (da bi se izbeglo i ustupanje mesta starim i nemocnim), zabavljenih glasnim mobilnim telefoniranjem… Nigde osmeha, tuga jedna.

Naravno, sociolozi i drugi nadlezni strucni ljudi morali bi vise da se pojave sa dobrim analizama, pa i predlozima kako da se popravi ovo nase tesko psiholosko stanje nacije. Jesu veliki nasi ekonomski i porodicni problemi, teskoce na poslu (ko ga ima), ali ne smemo dozvoliti da nam zivot prodje u turobnosti, nespokoju i gubljenju volje za zivotom.

U tome profesor Bokun daje vidan doprinos i zato ga je zadovoljstvo slusati i citati njegove popularno pisane radove iz teske oblasti kao sto je psihijatrija.

Извор: Политика Online (коментари корисника)