Да л′ тко и тебе, Соларићу, гледи ?

СТОП нарученом нарушавању угледа Црне Реке

Posted in Србија, друштво, медији, родитељи, SerbianCafe by Соларић on 24 маја, 2009

Родитељи наркомана подржавају батинање

Alekasandar4

23. maj 2009.

Нашу децу драстичније муче на улици, а наша деца туку нас. Тако сви страдамо, кажу родитељи окупљени у центру у Црној Реци

Родитељи из Србије, Републике Српске, Црне Горе – окупљени у одбрани метода Црне Реке (Фото М. Дугалић)

Црна Река – Јуче, у преподневним сатима, у центар за лечење зависника од дроге у Црној Реци стигло је више од педесет родитеља, али и супруга и рођака, јер овде, међу 70 штићеника, има младића од 16 година и одраслих особа које су прешле педесету. Они су стигли из разних крајева Србије, из Републике Српске, Црне Горе… Било је ту политичара, судија, бизнисмена… а сви су дошли да пруже подршку управи центра, односно управнику Браниславу Перновићу. Без устезања говорили су о томе упркос јучерашњим видео-снимцима на којима је приказано батинање једног од штићеника, иако су они указивали да се овде примењују сувише сурове и нељудске методе. Родитељи су једнодушни у оцени да, на њихову несрећу, нико боље од њих не зна кроз какав пакао пролази породица наркомана. Тврде да само они сву муку у кућама преживљавају, у све су најбоље упућени и заједно са децом страдају. Говорили су понајвише о небризи државе, недостатку места и неефикасности лечења у другим установама, профитирању разних „стручњака” на њиховој муци, непоштењу полицајаца и судија…

politika.rs/rubrike/Drustvo/index.1.sr.html

steks (doktor za glavu)

23. maj 2009.

Ljut lek za ljutu ranu.
Kad neko ima rak, taj se ne leči aspirinima.

Ko nije imao dodira sa narkomanima, taj ne bi trebalo ni da komentariše.
Ko je imao narkosa u blizini, zna kakve su muke sa njima.

Svi se nešto zgražavaju i pozivaju na prava „jadnih” narkomana.
A, pitam vas, gde su prava roditelja, rodbine i svih ostalih, koje ti narkosi ugrožavaju?!!!

Prst na čelo ljudi!

Kju 23. maj 2009.

Dragan Sretenovic [neregistrovani] (23.05.2009, 00:07) pošalji odgovor

Otvoreno pismo Pressu

Ako već pišete neke stvari pišite ih iz ugla ljudi koji su preziveli CRNU REKU a ne iz ugla ljudi koji su za istu čuli posredstvom YOUTUBE-a i nekog novinara koji nikada u istoj nije ni boravio. Ja Dragan Sretenovic Gagi sam se izlecio u Crnoj Reci i mogu da vam dostavim spisak od bar 10 drugih sticenika koji mogu da vam prepricaju sopstveno iskustvo.

Za skoro 2 godine koliko sam bio tamo nikada nisam dobio batine. Batine dobijaju momcima kojima se dostavlja droga i koji istu pokusavaju da prosvercuju ljudima u domu. Imali smo slučaj decka koji je krizirao i poceo da razbija i lupa ikone i šta sve ne. Imali smo slučaj decka koji je vitlao nozom i hteo da izbode jednog staresinu. Tamo se razne stvari desavaju a neki ljudi zaista zasluzuju batine a da ih ne biju nadlezni u centru Crna Reka batinali bi ih narkodileri ili policija. Ja svakome preporucujem Crnu Reku a naročito onima koji su odlucni u nameri da ostave drogu i okrenu novu list u njihovom zivotu. Ukoliko želite da nastavite zivot koji ste živeli do tada i niste odlucni u tome da istrajete u Crnu Reku nemate potrebe da idete jer ćete dobiti batine po zasluzi. Za te batine mi smo u

STOP narucenom narusavanju ugleda Crne Reke. Pozdravljam sve bivše i sadasnje sticenike Crne Reke i pozivam ih da pruzimo podrsku bratiji jer mi znamo najbolje.

menace (inspektor)

23. maj 2009. u 12.40

Ovo je sve ludo..ne mogu da verujem. Pa dobro ako i batine ne pomognu dajte da spremimo streljacki vod tako da permanentno neutralishemo neke probleme.
Kad je nasilje ikad ista dobro donelo ?

Fizikalc (specijalizovan za lopatu)

23. maj 2009.

Inspektore, fizička sila se legalno primenjuje u psihijatriskim ustanovama i klinikama gde se leče zavisnici… o policiji i zatvorima da ne pričam, ali o tome niko ne priča. Istina nije bitna! Bitno je da si ti napisao komentar i boli te pendrek za sve.

Kju 23. maj 2009.

Ja sam izgubio jednog dobrog druga i tri dobra poznanika..overili se momci kasnih 90-tih,pokoj im Dusi i zato se toliko zanimam ovom značajnom temom.
Srbija je doslovno preplavljena narkoticima (bar bila) i kad bi svako uzeo bar jedan dan od vikenda da pruzi podrsku Manastiru za one koje lično poznaju da su ugrozeni ili umrli,mislim da bi se tamo skupljali STOTINE HILJADA LJUDI..
To je ta kriticna masa koja je potrebna da se ova tema skine ad-akta. …

white (hedonista) 23. maj 2009.

Većina nas ima iskustva sa narkomanima u porodici ili među poznanicima. Sigurno ste poznavali bar jednog narkomana koji nije više među živima. Ako slučajno imate nekog veoma bliskog ko se godinama odvikavao od droge, onda ne možete isključiti ni jedan vid terapije ako ona može da dovede do trajnog izlečenja zavisnosti. Ja nisam pristalica batinanja, ali ako taj metod pomaže zavisnicima, onda ga treba primenjivati.

T_I (Diskutant) 23. maj 2009.

Kju
zato se toliko zanimam ovom značajnom temom. Srbija je doslovno preplavljena narkoticima(bar bila)
__________________

Sada još vise .Narkomanija i niz drugih vidova kriminala su državni neprijatelji Srbije i srpskog naroda #1 .Ako ustanovis odakle droga dolazi u Srbiju sve će ti biti jasno .

Извор: SerbianCafe.com (дискусије)

Сродне теме:

Тест косе показује све могуће дроге. И једне и друге тестове можете да наручите преко интернета

Posted in породица, родитељи, SerbianCafe by Соларић on 25 марта, 2009

Droga!

uhhhhhhhh – 11. februar 2007.

DRagi roditelji,

kakoo biste postupili kada bi saznali da vam se dete drogira (18 godina) i ne samo to, čak i prodaje tu drogu !

Dali ste imali takva iskustva sa vasom decom i kako ste postupili?

gorra (laborant) – 11. februar 2007.

Pošto 18-togodisnjaka ne mozete kontolisati (gde je,s kim i šta radi),ostaje vam razgovor. Ali ne vas monolog o tome kako je to loše (zna on da je to loše), nego probajte da mu se obratite kao odrasloj osobi. Cisto da mu ukazete na moguće posledice, kojih ocigledno nije svestan, čim to radi. Znaci,sine ,sedi.

-da li znaš da je kazna za posedovanje i preprodaju narkotika (proguglajte) toliko vremena u zatvoru ili novcana kazna (u pitanju su desetine hiljada dinara)

-imaš 18 godina. Tek si zakoracio u najvazniji period zivota, jer u narednih nekoliko godina treba sebi da postavis temelje za ceo zivot:da upises fakultet ili nadjes posao. Da li želiš da rizikujes da tako važan period provedes u zatvoru?

-posle tog tinejdzerskog incidenta, ostace ti dosije u kom će svaki ozbiljniji poslodavac moći da procita da si bio narkodiler?..i tako,samo ga izbombardujte cinjenicama, bez vaseg suda o tome. Tako će vas ozbiljnije shvatiti. Na kraju mu recite da ga volite, da znate da je pametan i radoznao,da razumete da je mlad i da će da isprobava razne stvari u zivotu s kojima se vi necete slagati, da ste se trudili da ga othranite i vaspitate najbolje sto ste umeli,i da se nadate da je dovoljno promišljen i danece sebi (i drugima-mislim na konzumente) saplesti korak na samom početku.

Eto, tako bih ja otprilike uradila,ali vi najbolje znate kakav je vas odnos sa sinom,od čega zavisi na koji mu način mozete prici i pobuditi isecaj odgovornosti, prvenstveno za sebe.

Pozdrav!

christineamnotte (NEBITNO) – 11. februar 2007.

preporucujem da odes na ovaj sajt (ili neki sličan), pogledas sa čim se tamo ljudi bore i možda dobijes ideju šta ciniti.

http://forum.narkomanija.ba

srećno!

zelja (student) – 11. februar 2007.

Razgovarajte, sto da ne? Ustvari, neće to biti razgovor, već samo vas monolog. Ali slazem se sa komentarom iznad da treba da mu iznesete cinjenice, pocevsi čak i od hemije iza narkotika, njihovog dejstva, statistike u vezi toga, pa sve do zakona. Vase je da ga upoznate sa cinjenicama. Ako se i dalje bude pravio „pametan“, pokazite mu prakticno na šta ste mislili – ocinkarite ga policiji za posjedovanje narkotika. Za to, mada ne znam tačno kakva i kolika, kazna nije ni blizo kao za preprodaju istih. Pa kad bude proveo nekoliko dana u prdekani, onda će imati vremena da malo porazmisli, a i da vidi kakav mu ambijent sljeduje ako nastavi sa svojim glupiranjima. Jer znajte, ako ste iole doprijenili da mu se izgradi dobar karakter, takav jedan sok će ga dobro spustiti na zemlju i mislim da će biti sasvim dovoljan. Ovo naravno, ako se radi o dobrom mladicu koji se greškom roditelja skoro oteo kontroli. A ako se radi o nekome ko je još od malih nogu pokazivao tendencije kretenizma i idiotskog ponasanja, onda vam ni zatvor neće pomoći jer takvi se tamo vracaju i po nekoliko puta – kad i ako uopste budu pusteni.

(more…)

Како изабрати доброг психотерапеута?

Posted in здравље, SerbianCafe by Соларић on 10 марта, 2009

Psihoretapija

Iroquois (Harambasha) – 26. juli 2005.
Kada bismo sve ono sto nas svakodnevno (pa i duže) muci rekli nekome da li bi se bolje osecali ili bi nas opet to posle izvesnog vremena mucilo?

Da li su psihoterapije uspesne?
Kada su neuspesne i zašto?
Da li može neko da kaže nešto više o ovome?
Ima li neko savetovaliste ili psihoterapeut za mlade u Bg-u?
Da li preporucejete psihoterapiju uopste kao cin duhovnog sazrevanja ili vece obrazovanje, citanje tekstova sa interneta?

Hvala

Figaro1 – 26. juli 2005. u 20.01

Psihoterapija je odlicna stvar i može mnogo da pomogne.

Psihoterapije su uspesne u zavisnosti od toga ko ih vodi i kako ih ti prihvatis i prema njima se odnosis. Psihoterapija predstavlja rad na sebi a ne lecenje, i tu prvenstveno ti pomazes sam sebi uz pomoć strucnjaka. Dobijas gomilu zadataka, tipa da pišes dnevnik, da odgovaras na razna pitajna, da se suocavas sa cinjenicama.

Onda grupna psihoterapija, tj snaga grupe. Kada ti jedna osoba kaže nešto možeš da prihvatis a ne moras, međutim kada ti 10 osoba kaže isto , ukaze na isto to je onda ne salomiva cinjenica.

I upamti zavisi od strucnjaka.
Ali zavisi i od tebe. Ako sve prihvatis kako ti se kaže pod uslovom da je strucnjak dobar , uspeh ne može da izostane.

Italijanka20 (student) – 29. juli 2005.

Ne bih preporucila psiho-analizu nikome, jer to je već prevazidjena metoda. Najbolji lek je pozitivno razmišljanje. Preporucujem knjigu „Preziveti porodicu“ svakome ko ima neke psihicke smetnje. Ništa se ne dobija kopanjem po proslosti, znam iz iskustva. Isla sam privatno na psiho-analiticku psihoterapiju, ali sam zbog drugih stresova zavrsila na psihijatrijskoj klinici na VMA. Najbolje je razmišljati o buducnosti, a proslost ostaviti tamo gde se i nalazi.
POZDRAV

Lukrecija – 3. avgust 2005.
Psihoterapija može biti monolog sa bilo kime ukoliko si u stanju da samog sebe cujes. Mislim da je poenta upravo u tome, a ne u raznim zadacima koje dobijas od ‘strucnjaka’ (koji redovno ima otprilike isto problema kao i ti sam).

Lepota psihoterapije je cinjenici da si u stanju da se distanciras od unutrasnjeg sadrzaja onda kada ga izgovoris. Nije isto misliti nešto i to isto reci. Probaj i videces da sasvim, sasvim drugacije ZVUCI (izgovorena) misao.

Takođe, ono sto leci u terapiji je odnos terapeuta i ‘pacijenta’. To je otprilike redak, da ne kažem jedini, odnos u kome dobijas konstruktivnu kritiku bilo o kom problemu da se radi. To je odnos koji je uvek ‘za’ tebe, tog tebe koji donosi odluke kakve donosi.

Eh da, a što se tiče uloge strucnog terapeuta, ja bih ga svakako pre odabrala za svoje monologe nego nekog poznanika/nepoznanika, iz prostog razloga sto su oni istrenirani da postave prava pitanja. Uvek se uzasnem ljudi koji te povrsno ohrabruju onda kada bi prosto i jednostavno samo trebali da postave neko pitanje.

Esther – 8. avgust 2005.

Postoji previse predrasuda o psiho terapiji na našim prostorima. Jedan je primerak Italijanka. Ja bih ocekivala od osobe koja je imala problema sa nekim psiholoshim problemima (pretpostavljam iz teksta) da ima malo vise razumevanja o istim. Ili možda nisi se srela sa dobrim terapeutom.

Tvoj komentar da se svi problemi mogu rešiti ako osoba misli pozitivno je u najmanju ruku smesan i zalostan. Molim te objasni mi kako bi pozitivno razmiljanje moglo pomoći osobama sa akutnim psiholoskim poremecajima (kao napr depresija i sl) koji uz to imaju samoubilacke tendencije. Da li bi ti takve osobe poslala strucnjaku ili im rekla da misle u pozitivnom smislu i da će se sve rešiti samo od sebe ako procitaju neku self help knjigu. Ne želim da te uvredim ali to je takva glupost.

Osobe koje traže pomoć terapije često ne mogu da se nose sa problemima svakodnevnice i misle POZITIVNO o njima i zbog toga se često nalaze u bezizlaznim situacijama. Terapija im daje alate kako da se nose sa njima. Tačno je da u nekim slučajevima mi možemo sami sebi to da omogućimo ali šta raditi kad mi nismo dovoljni sami sebi a problemi se gomilaju?

Što se tiče potiskivanja problema u podvest, samo napred to je zdravo. Denial, denial, denial neki ljudi žive sa tim i ako je to uspesno za tebe za sada ne znači da će uvek biti. Nemoj me pogresno razumeti nisam ni ja za zivot u prosloti, ali treba se suociti sa svim tim sto nas tisti i onda zakljucati ta vrata našeg zivota.
Italijanka molim te nije mi bila namera da te uvrediti nicim, a možda sam zvucala grubo. Takt mi nikad nije bio jača strana.

Da odgovorim postavljacu topika. Ti ako smatras da imaš potrebu da sa nekim strucnim licem porazgovaras o sebi samo napred. To je za svaku pohvalu. Živeli bi u boljem svetu da je ljudi kao ti, koji znaju da im treba pomoć i koji nisu uplaseni da je traže.
Pozdrav.

(more…)