…и ево неких извода, цитата, из неколико књига Карлоса Кастенеде..
covek, samo… – Jul 9, 1998
Ispunjavam obecanje dato (ko zna kad) i evo nekih izvoda, citata, iz nekoliko knjiga Karlosa Kastenede, po licnom izboru. Poklanjam to svima, neki da se prisete,… drugima za otkrivanje, prepoznavanje, kritike, pljuvanje, ignorisanje, zabavu … vec po volji vam.
Nije vazno sta neko otkriva a sta zadrzava za sebe. Sve sto radimo, sve sto jesmo, pociva u nasoj licnoj snazi. Ako je imamo dovoljno jedna rec je dovoljna da promeni tok naseg zivota. Ali, ako nemamo dovoljno licne snage i najvelicanstveniji deo mudrosti nam moze biti otkriven, a da nam to otkrice nista ne znaci…
Ako neko hoce da uspe u bilo cemu, taj uspeh mora doci postepeno uz veliki napor, ali bez stresa ili opsesije…
Unutrasnji dijalog je ono sto nas prizemljuje. Svet je ovakav ili onakav, ovo ili ono, jedino zato sto ga mi sebi tako predstavljamo. (…) Sustina magije je u tome da promeni nase shvatanje sveta. A da se to postigne jedini nacin je da se prekine unutrasnji dijalog. Sve drugo je nepotrebno…
Ima tri vrste losih navika kojima se stalno vracamo kada smo suoceni sa neobicnim zivotnim situacijama. Prva je ta da se ne obaziremo na ono sto se dogadja. Ili se dogodilo i da smatramo da se nikad nije desilo. Tako nesto prilici zatucanom coveku. Druga je da sve prihvatamo zdravo za gotovo i mislimo da navodno znamo sta se desava. To prilici poboznom coveku. Treca je da postanemo opsednuti nekim dogadjajem, jer ga ne mozemo odbaciti, niti svim srcem prihvatiti. (…) Ima i cetvrti, ispravan, ratnikov nacin…
Ratnik je uvek na oprezu…
Ratnik ne veruje; on mora da veruje…
Ratnik mora biti fluidan i mora se harmonicno prilagodjavati svetu oko sebe, bez obzira da li je to „svet razuma“ ili „svet volje“…
Bit magije je unutrasnji dijalog; on je resenje svega. Kad ratnik nauci da ga prekine, sve postaje moguce. Tad i najnedostiznije postaje dostizno…
Pojedinac moze jedino kao ratnik da odoli na putu znanja. Ratnik se ne moze jadati niti sme zaliti bilo sta. Njegov zivot je beskrajan izazov (…) Osnovna razlika izmedju obicnog coveka i ratnika je sto ratnik sve uzima kao izazov, dok obican covek sve prima ili kao neki blagoslov ili kao prokletstvo.
Jedan od ratnikovih postupaka je da nicemu ne dozvoli da ga pogodi. (…) Ratnikova kontrola mora biti besprekorna…
Vidjenje je u pocetku zbrkano i lako se covek u njemu izgubi. Kako ratnik jacha, jacha i njegovo vidjenje; postaje ono sto i treba da bude, neposredno znanje. Ratnik postavlja pitanje i kroz svoje vidjenje dolazi do nekog odgovora, ali on je jednostavan…
Za ratnika je iskustveno pravilo da donosi odluke tako pazljivo da ga nikakve posledice ne mogu iznenaditi, a jos manje iscrpsti njegovu moc. Biti ratnik znaci biti skroman i pripravan…
Jedino ratnik ima „pravi“ Tonal, a prosecan covek u najboljem slucaju moze imati „dobar tonal“. „Pravi“ Tonal je onaj koji je bas to, tj. koji je uravnotezen i skladan…
Tonal je ono sve sto mi znamo; ono sve sto jesmo; ono sve sto se recju da iskazati. Tonal je organizator sveta, drustveno bice, onaj koji stiti, cuvar-zastitnik koji se pretezno preobraca u strazara. On cuva nesto neprocenjivo, nase postojanje. Zato je odlika tonala da je prepreden i ljubomoran na svoja dela, koja su daleko najvazniji deo nasih zivota, pa od zastitnika postaje strazar. T. je sve ono sto oko vidi. On sam kroji pravila pomocu kojih shvata svet; na neki nacin, dakle, on tvori svet. On pocinje sa rodjenjem coveka, a okoncava sa smrcu. Najbolje cemo ga opisati kao ostrvo; na tom ostrvu mozemo bas sve naci. U sustini to ostrvo je svet. Svako od nas ima svoj licni T. ali za sve nas postoji i kolektivni T.; dat u nekom vremenu postaje – T.vremena, koji nas cini slicnima…
Nagual je deo nas koji se ne moze opisati. N. je deo s kojim nemamo bas nikakve veze. U njegovo postojanje mozemo se uveriti, ali o njemu ne mozemo govoriti. On je oko ostrva, tamo gde moc lebdi. N. je svega svestan. Da bi o njemu mogli govoriti, mora se zajmiti sa ostrva T. , stoga je bolje da se ne razjasnjava, vec da se ogovori o njegovim dejstvima…
leave a comment