Да л′ тко и тебе, Соларићу, гледи ?

Неће никакве параде да промене мишљење у Србији, нити то треба да се мења

Posted in Србија, друштво, родитељи, SerbianCafe by Соларић on 31 маја, 2009

Преузето са SerbianCafe.com (дискусије)

Najavljena gej parada u Beogradu

delijahop (profesionalac)

27. maj 2009.

Uspeli su

http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2009&mm=05&dd=27&nav_category=12&nav_id=362642

rebro 27. maj 2009.

A zašto bi paradirali? Jel mi hetero paradiramo? NE!
Nemam ništa protiv pederizma ali u svom dvoristu. Ni ja ne idem okolo ulicom go i vicem da sam heteroseksualan.
Neko pominje da Srbija treba da se oslobodi homofobije a ja pitam da li će to da se desi paradama gde svakojaki izlaze na ulice nakaradno obuceni da bi pod zastitom policije promovisali svoja shvatanja?!

Neće nikakve parade da promene mišljenje u Srbiji, niti to treba da se menja.
šta će roditelji sa decom da objasne svojoj deci kad vide nakaradno obucenog muskarca, nasminkanog u suknji?
šta da im kažu? Da su to cike ili tete ili cike koje bi da budu tete ali su se rodile ko majmuni?

Svako nek živi svoj zivot bez da nam namece neke svoje ideje.

Ovako ćemo da imamo sukob policije sa pederima i ostalima koji nisu pederi. Obrni okreni bez batina neće da prođe i posle će ti isti pederi da kažu kako su im prava ugrozena, sto verovatno i jeste cilj parade – da oni budu „mucenici”.

Marshal_Pembo (otpravnik vozova)

27. maj 2009.

Rebro care, kao da si mene pitao. Svaka ti je na mjestu. Da ne pricamo poslije o pravima da homo-parovi usvajaju djecu što se putem holivuda na veliko i namece kao ‘normalno’ i ocekivano.

Ko god poznaje nekoga ko je odrastao bez majke ili oca može na toj osobi poslije kraceg druzenja da uoci neke komplekse, frustracije, manjak samopouzdanja itd. Da li treba da forsiramo buduce narastaje da odrastaju kao nekompletni ljudi gdje bioloski fali majka ili otac? Ne kažem da pederi gase cigare na djeci koju usvajaju ali PRIRODA nalaze oca i majku za neko normalno formiranje zdravog karaktera.

BStrahinja (lekar)

27. maj 2009.

potpisujem prethodna 2 komentara.nema potrebe dodati ni zapetu…

rebro 27. maj 2009.

Ne treba mi da im branino da postoje. Stono rece jedan moj ortak:„sto vise pedera to vise devojaka nama” :) ali treba da se zna da u svom dvoristu (privatno) mogu da rade šta god hoće i ja tu postujem pravo na privatnost.
Sad hoće paradu pedera, onda će da dodju oni sto vole sa zivotinjama i da kažu kako i oni hoće da prosetaju gradom pa da se mi „divimo” njihovim nastranostima sa kozama, psima, konjima…možda će da pohitaju za njima i oni incestoidni sa svojim „pravima” kako treba svako sa svakim u familiji da se povata i šta onda dobijamo? Nakaradno drustvo al po „evropskim standardima”.
Neka hvala!

Bolje da ostanemo „necivilizovani divljaci” nego da se sibamo međusobom zbog nekih nazovi „prava” za pedere.
I pederi mogu da kupe kola, kucu, da uzmu kredit da idu na letovanje i ne vidim da su im neka prava uskracena e ali ako hoće da setaju ulicama i da nam stavljaju do znanja da su oni pederi – to ne može.
Tu se ne radi o pravima već o potrebi da se pokazuje, cist egizibcionizam. Ako nisam u pravu onda bi policija trebala da pusti svaku mentalno obolelu osobu koja istrci gologuza na ulicu a ne vidim da ih nešto pustaju.
Dakle, ako hocete da se pokazujete izvolite zakupite hotel, restoran, stadion, pa se pokazujte. Mi nismo tražili da vas vidimo prema tome ostanite u kucama.
Sve drugo će biti ravno remecenju javnog reda i mira
Tacka.com

У ствари то је лаж и самообмана да се може живети без рада и безати од самих себе, своје вере, корена и традиције

Posted in Срби у расејању, Србија, друштво, SerbianCafe by Соларић on 8 марта, 2009

Serbian Dalailama – 9. avgust 2007.

Primecujem dve grupacije ljudi na ovim diskusijama. Prva grupa ljudi su pozitivni prema zivotu i gledaju napred, oni grabe i vide svaku promenu u drustvu, u sredini u kojoj žive dok druga grupacija stanovnistva su skroz pesimisti, depresivni i negativni, samo sto živi ne legnu u sanduke, oni su se već bez borbe unapred predali i samo kukaju li kukaju povazdan da su im livade krive i reke prave.

Ova druga grupacija smatra kukanje kao stalan posao i smenu od 07-17 casova. Postoje optimisti i pesimisti, ovi pesimisti iz Srbije stalno kukaju kako im ništa ne valje po Srbiji, ovi sa Zapada ne mogu ovde da se zadovolje gostoprimstvom i standardom koji su dobili pa je nastala neka depresivna diskusija koja se proteze na svim postovima. Niko više ne razmenjuje pozitivne vesti i na obe strane već se vodi neka leva unakrsna vredjanja nas ovamo i njih tamo.

Narod ne može da se smiri psihicno već dolazi ovde i leci svoje komplekse jedni prema drugima. Svako gleda sebe u ogledalo ali niko neće da prizna gorku istinu da je život svuda tezak. No ljudi kao ljudi žive u iluzijama i Holivudskim filmovima da je zivot tamo daleko preko bare mnogo laksi nego kuci. U stvari to je laz i samoobmana da se može živeti bez rada i bezati od samih sebe, svoje vere, korena i tradicije.

Sve se može kad se hoće, umesto da se dalje svadjamo i delimo na 2000-3000 Srba bolje bi nam bilo da se zbijemo i pomognemo da nasa srbija bude moderna evropska država i da svako od nas ide ulicom pognute glave kao Srbin. Lececi frustracije i dusevna nezadovoljstva nas ovde i njih tamo samo ćemo zavrsiti kolektivno na nekim psihijatrijama odlepljeni i na tabletama za zivce i psihu. Najbolje bi bilo da se svi malo opustimo i da pustimo neke stvari na miru ako već znamo da ne možemo ceo svet da promenimo i kontrolisemo u saci.

Oni sto su dole neka hrabro grabe napred, jebiga ne može se preko noći postici plata i standard od 2000. evra ali može se docekati bolje sutra za nasu decu. Oni sto su dosli preko bare najbolje je da prihvate ove zemlje takve kakve su da opet ne bi zavrsili zivot mladi i odlepljnei po psihitrijama. Život u tuđini, izolovan od drustva, slabi izlasci i kontakti, mrznja prema sredini i Zapadu lako može da oboli coveka od psihicne paranoje, da pocnes da sumnjas u svakoga oko sebe, to ne vodi ničemu.

Bolje bi bilo da pomognemo da se naša sela razviju i modernizuju kao i svako evrposko selo i da se niko ne stidi svojih korena i seljaka.
daj da skinemo predrasude koje nas koce i da mislimo malo drugacije.
Dalje svaka frustracija ljudi, vredjanje i loše ponasanje na poslu i salteru je licna frustracija i ljutnja uperena prema samima sebi.

Hoćemo li napred ili unazad sa pamecu i psihom. Ja sam čuo od ljudi koji su bili dole da polako ali sigurno zemlja ide u dobrom smeru, ne može preko noći ali biće nešto od nas… Najbolje da se latimo posla i zavrnemo rukave i da nešto pametno uradimo umsto da se svadjamo i dalje tonemo..
pozdrav!!

Извор: SerbianCafe.com (коментари корисника)

„Ми Срби смо националисти према нама самима“

Posted in Србија, друштво, SerbianCafe by Соларић on 2 фебруара, 2009

Dosta mi je sveobuhvatnog provincijalizma

Beli zeka – 27. septembar 2004 u 09.14 (*.EUnet.yu)

Zdravo svima,
ja sam mlada devojka od dvadeset i kusur godina i poreklom sam iz Beograda i to pet generacija unazad. Posede mojih familija i sa mamine i sa tatine strane prisvojili su komunisti, ono malo nasledstva sto je ostalo na Peljescu i u Slavoniji Hrvati, tako da smo se sveli na stan u vlasnistvu mog oca i nesto malo krpa koje posedujemo! A ja imam mladjeg brata!
Eto ih, to su pravi Beogradjani!!!
Mi smo ugrozeni i izumiremo kao neka izgubljena vrsta ptica jer nam zivotni prostor zauzimaju zabe koje su uvezene od nekud!
Smucavaju mi se ljudi koji beze sa svojih njiva, iz svojih kuca i od svojih roditelja i pod izgovorom da su dosli da studiraju, grcevito se hvataju i za najmanju slamku koja ce ih zadrzati u Prestonici.
Prvo doudju ovde sa torbicom i dobiju za minornu svotu novca mesto gde ce da zive, to jest cuveno „mest u domu“, onda dobiju prakticno besplatnu hranu na bonove, ne racunajuci ono sto ima mama i tata svake nedelje salju iz zavicaja, pa kredite, stipendije i na kraju ovde i ostaju, a zašto i ne kad bi ja imala iste uslove i ja bi htela da ostanem. Neki se udaju, neki uhlebe u drzavnim ili privatnim firmama kod istih takvih koji su dosli ranije pa su napredovali a neki jednostavno kupe lepo sebi stan u novogradnji.
Ni po jada u novo gradnji a šta da radimo sa nasim divnim starim zgradama na kojima su doticni, posto lepse je ziveti u centru nego na periferiji, podigli čak i do tri sprata!
Mi Beogrdjani ne pretrcavamo ulice jer su nas drugacije naucili, zašto su onda sagradili podvoznjake, po Bogu!
Mi Beogradjani svoje djubre bacamo u kante i kontejnere a ne gde stignemo ili sto je jos gore ostavljamo ispred kuce!
Mada ubedljivo najgore, i od cega se meni licno prevrne stomak, je ostavljanje cipela i papuca ispred praga!
Nista bolje nije ni nepoznavanje ulica muzeja i spomenika ali zauzvrat oni poznaju svaku kafanu birtiju i hotel ovde!

Skidam kapu ljudima koji vole svoja mesta i nakon sto izvuku maksimum koji im pruza ovaj grad vracaju se odakle su dosli i grade svoj grad ili mesto, na svoje njive, ili u svoje ordinacije, skole, preduzeca, jer to je po meni pravo rodoljublje!

Nista mi ne vredi čak ni da urlam iz sveg glasa jer se ponasanje koje je doneto iz zavicaja uvrezilo u ovom gradu a prave ljudske vrednosti su se vremenom izgubile!
Posto se to i desilo ovaj grad vise nije grad nego najvece selo u Srbiji!
Sto znaci za nas starosedeoce da mozemo samo da se pomirimo sa sudbinom i bar izumremo dostojanstveno!!!

NewBelgrade – 27. septembar 2004 u 14.58 (registrovani član)

Ah… i opet :) Divno, divno… jos malo izliva frustracija, egocentrizma i snobizma razmazene beogradske decurlije…

Bela zecice… zalosno je sto sa svojih „dvadeset i kusur“ godina nemas visprenije shvatanje sveta i drustva da to, cime se ti hvalis, kako su tvoji toboz peta generacija Beogradjana, pa da su ti komunjare uzele pola, a ustase i onu drugu polovinu, ali to tebi ne daje nikakvog kredita… ti nisi zasluzila tu porodicu… tebi može da bude drago sto si deo takve porodice, ali ti ne mozes da budes ponosna na ono u cemu nisi imala nikakvog sudbinskog udela, ni sopstvene zasluge. Razumes?

E sad… veliki deo tvog teksta… ti ovde sama preuzimas nicim datu generalizaciju da su svi nevaspitani ljudi sa sela, njiva i iz prasuma, a da su sva deca odrasla u Beogradu fina, ugladjena, lepo vaspitana kurtoazna mladez?

Ljupka mlada zeno! Primecujes li i ti sama ogromnu glupost ovakvog stereotipa? Ti si možda imala nesto da kazes na osnovu nevaspitanja danasnje mladezi, ali trpati u jedan kos ljude koji nisu rodjeni u krugu dvojke, i ostavljati nasuprot njima rodjene Beogradjane, i neko njihovo Bogom dano pravo da su elita, klasa i jet set, pa to je pravi debilitet!

Ne, pre nego sto pocnes i mene stavljati u brda, potoke i doline, ja sam rodjeni Beogradjanin. Znas li koliko se stidim ogromne nadmenosti mojih sugradjana pred prijateljima koje imam u drugim gradovima? Znas li da ja potpuno razumem kada me oni pitaju „Dobro, zašto su ti ljudi takvi“, misleci na Beogradjane koji promenadisu njihovim mestima sa ponasanjem kao da su povukli Boga za onu stvar?

Mlada damo… stvar nije u poreklu, već u VASPITANJU. Da sam samo jednom video primer gde recimo u autobusu dva mlada lika i zvalave na tvrdom beogradskom „Ej, tebra, ej jebote, ej dalabu“ da bi sekundu kasnije sa sedista preko puta ustao neki mladic i rekao starici pored na tecnoj ijekavici „Stara majko, izvolite, sjedite vi“. To sto si ti uvrtela u glavu da postoji razlika u tome gde je ko rodjen, samo te pravi budalom ovde.

O studentima… bolje tu ne pocinji. Pominjes neke domove, bonove i studente… iz velikog preseka ljudi koje ja znam, ti studenti iz unutrasnjosti obicno zavrse studije za 4-5 godina, dok mamina i tatina beogradska decica koji zive kod kuce razvuku a la „opusteno“ na 8, 9 pa i 10 godina… i ja sam okinuo koju godinu, ne kazem… moglo mi se… ali ja bar ne klasifikujem ljude ovakvim blatantnim elitizmom kao ti.

I na vrh svega ta zavist, sto je Lima lepo primetila… da, upravo to, zavist. Stanovi u novogradnji, ha? Pa kako samo smeju da ih prodaju ljudima ciji direktni cukun-cukun-unuci nisu sa Keltima zidali cigle u prvu tvrdjavu oko Singidunuma, ha? Pa strasno(!) Mogu samo da kopiram par citata koje ti, devojko, treba da naucis napamet dok se ne naucis šta znaci biti gradjanin i kozmopolita:

„Ustvari, iz njenog komentara se vidi da njoj ne smeta nekultura odredjenih ljudi, već to sto ti, za nju nekulturni, ljudi imaju vise materijalnih sredstava od njene porodice.
Pa čak i za stanove u novogradnji !!!! Nemoguce!“

„Uporno nazivate Beograd evropskim gradom, a nemate predstavu šta to znaci i jos uvijek razmisljate kao prije 50 godina. “

(more…)

Већно је питање, зашто људи подрхрањују своју свест негативним мислима?

Posted in филозофија, SerbianCafe by Соларић on 21 јануара, 2009

Neuroza.. Unutarnja glad i praznina.. Zavist.. Q&a
Raskuchin – Jan 09, 2004

Zdravo Stelo..

Ako imamo slucaj osobe kojoj nista ne ide od ruke tacnije ne ide joj u zivotu, onda imamo samo osobu koja se povija pod tezinom svoje nesposobnosti i cija se frustracija lako moze razumjeti, i na tome joj se ne moze zamjeriti.

Gledajuci, s druge strane, osobe koje su bolesno nezadovoljne onim sto imaju, mada bi to drugima moglo izgledati pozeljno, njima bi se moglo preporuciti da na svom problemu porade i da budu ljudi na mjestu, u okruzenju koje imaju a koje nije okruzenje kojim bi trebali biti nezadovoljni. No ko zna koje se aspiracije kriju u naizgled obicnim ljudima, domacinima i domacicama.. mozda neki recidiv junacke poezije kojom su bili zadojeni u djetinjstvu !

&Lunja& – Jan 09, 2004

Dobro Vam vece, kradljivci jedni…nocas ste ozbiljni mudraci, sto u tisini svojih pecina tragaju u mislima u potrazi za istinom…

vrlo lepo napisano, zaista, Raskucine, odsecno i iskreno.

Vecno je pitanje, zasto ljudi podhranjuju svoju svest negativnim mislima? Podseca me to na stare romane Carlsa Dikensa, koje sam citala u detinjstvu…Mozda su ostavljali tako vividan utisak, zbog teske londonske magle na mostu pokrivenom memlom, pretvorenom u malu pokrajinu, kao grad u gradu, steciste svih izgubljenih i suvisnih…
Da, mozda u tome lezi odgovor, osecati se izgubljenim i suvisnim…
A ko je suvisan svetu, taj je suvisan samom sebi, prevashodno.

Dusa ume da traga i da pronalazi lepote, male, skrivene negde uz latice cveta u travi, u prolecnom lahoru sto ce dodirnuti lice, sasvim lagano, kao topli dah. Ima dusa…ja ne znam da li su to jos duse..ali kao da je na njima vec urezan vecni trag, sto pece i koji se mora previjati tudjim, ma sta da je to…
Traziti u svemu potvrde, zahtevati prepoznavanje u svemu, makar i u zluradosti, u sitnim pakostima, a misliti u sebi kako je to veliko, uspesno, ne shvatajuci..da se zig jos jednom previo povojem neceg tudjeg.
Zbog cega je to tako? Mozda zbog straha od samoce…mozda zbog nemogucnosti izrazavanja sopstvenih slabosti, nesigurnosti, ali ipak, prepoznavanja tudjeg bola i staha i bas kao taj,izgladneli kojot, hraniti se ostacima uverenosti u „sitost“ od jeda…

Sve u svemu…vrazija rabota…

Teska je tema Raskucine, znam i ja..znas sta mi je zao, sto je bio ovaj rat i sto je i ono malo ljudi zdrave pameti, podleglo ruznom.
U starim japanskim pricama, postoji prica koja se zove Cvet kao sunce.
U basti jednog bogatasa rastao je prekrasan cvet koji je opijao svojom lepotom sve prolaznike. Starac je bio usamljenik, cudljivac, Dostojevski bi ga opisao kao nihilistu…kao da nije voleo zivot.
Svakoga dana, uz visoku kamenu ogradu, sa cijeg se vrha pomalajo prekrasni cvet, prolazila je mala siromasna devojcica. Starac nije voleo decu, nije voleo cvece, a ipak ta basta je bila najlepsa sto su oci male devojcice videle do tada. Jednoga dana, ohrabrila se i otisla na kapiju, moleci da je pusti da pogleda izbliza cvet.
I tako..dete je dolazilo svaki dan, divilo se cvetu, pricalo starcu, prelazeci preko njegove teske i gundjave prirode…dok nije dosao tren da mu je smeksala srce…Svojom detinjom cistotom istopila je dugogodisnji led…

Ali…i ovo je samo bajka, divna, topla, o decijim ocima i cistoti malog srca…odrastanjem ljudi izgube te drazi, odbace ih, stide se detinjarije i nevinosti u dusi. A opora kora koja obavije dusu, tesko se razbija…

Mozda je zato jos dobro, da citajuci i posmatrajuci zivot oko sebe, shavati koliko je dragoceno ono svoje, ma kako mu se cinio malo jer…mnogi nemaju ni toliko. No, ako se od malog uvek trazi i isiziskuje jos i jos i jos…vrazija rabota, a meni je mrsko i tamno
o tome da mislim.

Stela, primecujes li koliko je jaka ta rec – nista…Njih vise nema…
I nista ih ne moze vratiti, da budu tu, kao nekad…Pitam se, zasto se onda ljudi ponasaju tako kao da zaivde sami sebi sto su zivi?

Zbog cega je potrebno, u dobitku tog dara zivota, zavideti nekome na bilo cemu? Zbog cega se trazi nesto vise kada je to u stvari i onako apstraktno? jer sta su necije reci, da ti neko kaze, ti si sjajan, ti si ovakav i onakav…to su reci, doduse, tacno je da se pamte i da imaju svoju snagu ali ipak..one ne postoje u delu…ako dela nema, ako negde ne postoji trag tog sjaja, utisnut, zabelezen, ostavljen na necijem dlanu kao dar?…

Ipak je zivot sam za sebe najveca impresija, naj-jaci utisak na dusu…a zivot je sirok, spektakularan i treba se samo malo okrenuti i on pruza, na sve strane, darezljivo i otvoreno. Pa i u svim prazninama moze se naci malo vrednosti, bas zbog tog zivota…ako covek ume da vidi, ne samo ocima, vec celom dusom.

Извор: SerbianCafe.com (Дискусије)

Нездрава сексуалност и неумеће испољавања љубави је највећи проблем овог друштва

Posted in друштво, здравље, породица, родитељи by Соларић on 21 децембра, 2008

Први секс пре 15. године

Већина лекара, али и професора у школама, сматра да би требало увести сексуално образовање као посебан предмет

Данијела Давидов-Кесар

[објављено: 24/04/2008.]

Твртко , 24/04/2008,

Нездрава сексуалност и неумеће испољавања љубави је највећи проблем овог друштва а не Косово.

Погледајте око себе све те несретне и исфрустриране људе. Разговарајте мало са њима и видећете да сви имају проблема са ЉУБАВЉУ.

Овде се људи не воле и зато имате и овакве политичке поларизације, неспоразуме са другим народима и сл. Мушкарци су овде васпитани у неком тотално безвезе фазону, а девојке можда чак нису ни васпитане. Сексуалност је нешто о чему се не говори ни у школи ни у породици ни цркви-нигде.

Због тога деца трагају и готово редовно греше у свему. Доживљавају абортусе са 15 година-а они остављају сасвим лоше последице и нису ни у чијем интересу.

И како онда човек да буде сретан и весео кад се боји контакта са људима кад не зна како. О овим стварима треба причати-јер кад погледате око себе сретни су само они који имају здрав и нормалан сексуални живот и односе.

Њима ствари просто иду, а онима који имају проблема на овом пољу-угавном ствари не иду. О овим стварима треба учити децу-само не знам ко ће то овде да ради.

Извор: Политика а.д. (коментари корисника)