Sijanje sjemena uništenja
Sijanje sjemena uništenja – 2. dio
(…) Argentinska ekonomska kriza s kraja devedesetih i početka 21. stoljeća oslobodila je goleme, dodatne površine zemlje – bankrotirani poljoprivrednici morali su se odreći svojih imanja prodajući ih za nekoliko lipa. Korporativni grabežljivci i zemljoposjednici latinfudisti to su iskoristili u punoj mjeri.
S mehaniziranom monokulturom GMO soje, broj argentinskih mljekarskih farmi prepolovljen je, a »stotine tisuća radnika istjerani sa zemlje« u siromaštvo.
(…) Nekoliko zemalja Europske zajednice uključujući Francusku, Njemačku, Austriju i Dansku – zabranjuju prodaju čak i nekih biotehnoloških prehrambenih proizvoda koje je EU odobrila, na taj način dodatno umanjujući izglede genetski modificirane hrane. Ankete pokazuju zašto – evropsko javno mnijenje snažno se protivi GMO hrani i sastojcima. Razina protivljenja u Francuskoj je čak 89%, od kojih 79% želi da vlada zabrani GMO proizvode.
(…) To pokazuje da su europski potrošači daleko napredniji od američkih i (zasada; op. A), mnogo bolje zaštićeni, zabranom ulaska GMO proizvoda na tržište i obavezom označavanja onih GMO proizvoda čija je prodaja dopuštena.
Ta odredba je ključna jer ovašćuje potrošače da sami odluče hoće li konzumirati ili izbjegavati te prehrambene proizvode. Ako ih se dovoljno ljudi bude klonilo, trgovine ih neće držati.
Sa 280 milion evra mogao se rešiti problem navodnjavanja oranica u Srbiji i time znatno unaprediti poljoprivreda
Ефекти прецењеног динара
Налазима главног економисте Европске банке за обнову и развој, саопштеним крајем прошле године, да је Србија у групи од шест земаља у транзицији најрањивијих на негативне ефекте светске финансијске кризе, званичне институције и званичници у Србији нису поклањали посебну пажњу. Напротив, до пре два месеца два потпредседника владе (Динкић и Ђелић) говорили су да нас та криза неће погодити.
Млађен Ковачевић
[објављено: 18/12/2008]
Miki , 18/12/2008, 15:34
G.Kovačeviću vaša analiza je tačna,međutim naš problem-ekonomski je još veći i opasniji nego što ste vi opisali.
Naime,devalvacija dinara skoro ništa ne bi uticala na pospešivanje izvoza,jer mi nemamo šta da izvezemo.
Kod nas rade samo trgovine,banke i državne ustanove. Industrija ne postoji, jer su i onu koja je preživela sankcije i bombardovanje, uništili naši „vrli“ eksperti.Svega 10% firmi je uspešno privatizovano.
Poljoprivreda u koju se toliko mnogo uzdamo je veoma daleko od moderne poljoprivrede i zavisi u velikoj meri od vremenskih prilika. Prerađivačka poljoprivredna industrija je vrlo skromna i zadovoljava jedva i naše potrebe.
Da je ova država uložila samo 1 milijardu evra u svoju privredu i poljoprivredu situacija bi bila puno drugačija,ali naši eksperti su naučili samo da ulažu u sopstvene džepove.
Sa 280 milion evra mogao se rešiti problem navodnjavanja oranica u Srbiji i time znatno unaprediti poljoprivreda. Sa 50 miliona evra mogao se osposobiti Bor za proizvodnju bakra i ostalih metala i na taj način ubrati veliki profit u vreme visokih cena metala.Objedinjavanjem sa industrijama limova, elektromotora i kablova , taj profit bi bio još mnogo veći.
Da je uloženo 400 milion evra u NIS i on modernizovan, njegova cena bi bila višestruko veća od sadašnje,a mogao se ubrati i lep prihod od izvoza derivata.
Uopšte,umesto ukrupnjavanja domaćeg finansijskog i industrijskog sektora išlo se na njegovo razbijanje i komadanje,tako da današnja
Srbija mora praktično da krene sa nule u formiranju izvoznog sektora privrede. A to je vrlo,vrlo teško,pogotovu u vreme ovako velike svetske ekonomske krize, kada se i velike zemlje izvoznice nalaze u velikim problemima.
Извор: Политика а.д. (коментар корисника)
leave a comment