Да л′ тко и тебе, Соларићу, гледи ?

Književnica Bobić uspešno „slika“ društveni nesklad,dovodeći ga pod lupu svog interesovanja,…

Posted in друштво, књижевност, медији by Соларић on 13 децембра, 2008

Сексуална реторика

Веза између сексуалне реторике и политике може да се чита и као буквално и као симболичко покоравање

М. Бобић-Мојсиловић

[објављено: 27.11.2007.]

Janicije , 28/11/2007,

l deo:

„Psihoanaliticarka“(),28.11.2007,

Odgovor Psihoanaliticarki:

Ozalostili ste me kolicinom animoznosti prema osobi koju postujem-Mirjani Mojsilovic-Bobic. Plitka je dubina Vaseg psihoanalitickog razmisljanja. Nije psiholog samo neko ko zavrsi psihologiju,nadam se, da cemo se sloziti u tome?

Knjizevnica Bobic uspesno „slika“ drustveni nesklad,dovodeci ga pod lupu svog interesovanja,izdvajajuci one “ predele’ intuitivnog i intelektualnog koji su (su) zivot,i kao postovalac ekologije, gadost im izoblicuje akcentovanjem davanja vaznosti, ukazujuci na postojanje, sa zeljom da drugima budu opomena i oprez,ujedno i poziv za promenu…

Njeno „učenje“ i urodjena etika, je nova metoda koja ce se „jednacenjem po zvucnosti „, sjediniti u estetiku sarma koju nam dozira literalnim umecem,“svirajuci“na vestoj struni polifonog genija….

Fragmentarno,slikajuci duh vremena, ona znalacki slika „skelet“ coveka koji je razapet izmedju iskusenja i potreba njegovih,tezinom greha povijen ide na krst stradanja koju mora nositi nasa dusa,odatle taj osecaj odgovornosti koji nam se dozira heraklitskim principon „Panta rei ….

Tim raznoraznim i ukrstenim linijama subina koje se seku u jednoj zajednickoj tacki potreba ziviota,umetnica svojom inventivnoscu znalacki belezi nesklad imedju potrebe i pohlepe,ljubavi i strasti,navike i pravila koje apokrifski pise (su)zivot….

Te misli su povezane nevidljivim nitima alhemije, zato druzenje sa g-djom Bobic oslobodja nas amaksofobije i lisava svake mistifikacije.

Tu integrativnu platformu baze na kojoj strazari umetnicki duh Mirjane Bobic-Mojsilovic, umetnica podize, ne da bi nam se obratila s visine na kojoj je,skrecuci paznju na sebe, koliko da svojim diskursom probudi nasu letargiju koja ce novim konceptom ambicije mobilisati u nas nove snage za dojam koji pruza nova dekurzivna i metarefleksivna metoda uvodjenja u saznanje pojmovnog i opsteg.

2 deo:

Ta metoda pomaze da podgrejana misao nastavi svij trend rasta, probudi i pobuni dalji otpor svim neprijateljima jednoumlja ,otkaze poslusnost diktatu i totalirizovanim dogmama koje prete slobodi razmisljanja,uticuci na autonomnost buduce odluke kao licne.

Na primerima sjajnih psihoanaliticara formata: Sigmunda Frojda,Džona Votsona i Gustava Junga koji su svesnim ispitivali ljudsku podsvest, s tendencijom da probude uspavano i daju podstrek za pokret i akciju-lise transcendentnos pitanjima moguceg…

Toj sjajnoj elokvenciji i duh Mirjane Bobic se pridruzuje, ne na nacin statisticara koji belezi i prati,vec onaj koji inicirajuci opominje i podstrekava na transakciju koja inicira njen duh, uslovljavajuci dalju akciju, pozitivnim mislima za promenom ….

Do najvecih dubina duse se moze doci samo ronjenjem.Kao sjajan „plivac“ uspela je da stigne u predele do tada neopoznatog nam,podstakne nase razmisljanje i mobilise ga za dalju i zajednicku akciju na puto boljeg i lepseg….

Zbog produbljenja misli i refleksije osjecanja koju emituje membrana naseg srca,zelim da joj u ime svih citalaca pozelim slavu:itajianske Gracije Delede, svajcarske Regine Ulman, nemacke Ane Zegers, svedske Selme Lagerlof, americke Perl Bak, cileanske Gabrijele Mistral….iz samo tog postovanja, prilaze joj ove reci, s jedinom zeljom i verom,da ce joj se jednoga dana u venac knjizevne slave uplesti nazivajuvi se lovorovim, Janicije,sluga svih vrlina.

Извор: Политика а.д. (коментари корисника)

Глобализам и мондијализам развијају нове генерације без традиције,…

Posted in Бјанка, друштво, породица by Соларић on 7 новембра, 2008

Грб и застава

Кључни проблем савременог света, па и нас као дела истог, ма како тај исти свет градио шенгенске зидове, око и против нас, јесте криза идентитета. Глобализација је методом melting pota све успешнија у разбијању националних идентитета. Нешто боље се држи фамилијарни идентитет, јер је породица темељ правног устројства на коме почивају савремена законодавства, па је агресија на њу од стране рибара људских душа, како их назива Шушњић, нешто блажа. Но, ни њу не остављају на миру.

Петар Бокун

Bianca , 02/09/2008

Tema naseg vremena! Ali da li je to kriza individualca, ili kriza covjeka kao „drustvene zivotinje“?

Covjek je drustveno bice, i potrebe za zajednicom se ne mogu zadovoljiti isticanjem svoje licnosti ili posebnosti. Meni se cini da je gubitak sire „porodice“, nacije, kraljevstva, i drugih modela pripadanja, u stvari korijen krize individualne osobe.

Nove forme „pripadanja“, stvaraju „virtuelno drustvo“, ili ideje o drustvu, koje pojedinac slijedi. Razor osjecaja pripadanja je korijen velikih promjena koje ce neka drustva ubaciti u krizu. Nekada je taj proces bio povezan sa sudbinom robova koji su, izvuceni iz svojih drustvenih korijena, pomijesani sa robovima iz raznih nacija Africkog kontinenta, da bi stotinama godina pokusavali da shvate svoj identitet.

Globalizam i mondijalizam razvijaju nove generacije bez tradicije, koje je Rebecca West opisala i predvidjela kada je pisala o Balkanu 1939 godine. Ali proces nije ravnomjeran.

„Nacionalizam“ je kljuc razumjevanja zapadnih drustava, ali i „prihvacenih“ zemalja u tranziciji, kao Poljska. Medjutim, napad na „nacionalizam“ u Srbiji je izvan svih granica normalnog pristupa pitanju nacionalne opredjeljenosti.

U muslimanskom svijetu, nije nacionalizam na meti, kao sto je porodica i zajednica. Televizijske reklame u Afganistanu, na primjer, ukazuju na prijednosti modernog zivota mladih, gdje se mladic pokazuje moderno obucen, obrijen i sa naocalima, i koji tvrdi da je besmisleno slusati svoje oceve i starijesine.

Razaranje porodicnih veza, uzajamnog pakta pomoci koje porodice pruzaju, stvaraju osjecaj samoće, ali i slobode. Bez osjecaja odgovornosti za svoju porodicu, pleme ili naciju, covijek je slobodan. Placa svoju slobodu privrzenosti radnom mjestu, i kada kao jedinica izgubi mentalni ili fizicki kapacitet za rad, anonimne institucije, sa svojim „budzetom“ rjesavju drustvo brige o takvim viscima.

Извор: Политика Online (коментари корисника)