Дедукцијом се не може доћи до нових информација, само индукцијом
Indukcija i dedukcija – Mar 19, 2004
Induktivno zaključivanje je takav oblik zakljucivanja kod koga se polazi od empirijskih (iskustvenih) cinjenica, a zakljucak, koji se izvodi iz tih činjenica, prevazilazi granice onoga sto te cinjenice kazu.
Indukcija je pretpostavka. (Opazam /“znam“ da je A, na osnovu toga pretpostavljam da je i B. Jeste ? Nije ? Hajde da vidimo. Da pokusamo da nadjemo nacin da se uverimo da je B, kao sto smo se uverili da je A na osnovu cega smo i pretpostavili B. A ne garantuje B logicki, vec se mora proveriti empirijski.)
Deduktivno zaključivanje je takav oblik zakljucivanja kod koga se neki stav (koji zovemo zaključak) izvodi iz nekakvih drugih stavova (koje zovemo premise ili pretpostavke).
Za izvlacenje zakljucka nije bitno da li su premise istinite ili nisu. (Ukoliko je A onda nuzno mora da sledi B. To ne znaci da jeste A i da jeste B. To samo znaci da B govori isto sto i A /nema novih informacija/ samo na drugaciji nacin. Da li je A i da li je B, nije bitno za tvrdjenje u kome se kaze „ako A onda nuzno B“)
Primer:
1)Ako Pera ima 5 dinara i
2)Ako Mika ima 3 dinara
onda
3)Pera i Mika zajedno imaju 8 dinara
Da bi se diskutovalo o validnosti zakljucka 3) nije vazno da li Pera stvarno ima 5 dinara i Mika 3. Necemo da gledamo Peri i Miki u dzepove. Vazno je samo da li, ukoliko je to tako kako se iznosi u 1) i 2) onda nuzno sledi 3). Ukoliko sledi, zakljucivanje je ispravno, ukoliko ne sledi zakljucivanje nije ispravno (validno).
Zakljucak validne dedukcije nikada ne sadrzi vise informacija nego sto je sadrzano u pretpostavkama. Zakljucak indukcije uvek sadrzi.
To je razlog zasto dedukcija uvek sadrzi sigurnost i moze se logicki proveriti (nikada ne govori nista novo), a zasto je indukcija uvek u nekom pogledu nesigurna i ne moze se logicki proveriti vec samo empirijski.
Jos jednom.
Dedukcijom se ne moze doci do novih informacija, samo indukcijom.
Ako na osnovu iskustva donesemo zakljucak koji prevazilazi nase iskustvo, jedini nacin da se on proveri je opet (novo) iskustvo.
Ispitivanje novih informacija, dobijenih indukcijom se ne moze dokazati dedukcijom.
Indukcija moze samo biti jaka ili slaba, za razliku od dedukcije koja je sigurno ispravna ili neispravna.
Indukcija je pretpostavka, putokaz, upucuje na sta da se obrati paznja u sledecim iskustvima.
Za Ljubu
Indukcija je nesigurna, ali meni jedini poznat nacin da se znanje prosiruje. Da se pretpostavi iza kog brda se nalazi nesto sto trazimo, a onda da se do izabranog brda ode I pogleda da li se to tamo stvarno nalazi ili ne. Indukcija nam pomaze da sa vecom preciznoscu nadjemo zeljeno brdo, da ga lakse prepoznamo medju bezbroj brda kojima smo okruzeni.
Otuda i moj komentar u postu koji nisi razumeo:
„Ali dobro. To je to sto sada imamo/mozemo i sto nam omogucava da se krecemo. Iz istorije znamo da se kretanje/napredovanje covecanstva ogledalo u otkrivanju svojih zabluda.“
Od otkrivanja zabluda smo imali veoma koristi. Dolazeci na brdo, imali smo prilike da se uverimo da se tamo ne nalazi to sto smo pretpostavljali da se nalazi, ali smo tamo isto tako nalazili masu drugih stvari za koje nismo ni sanjali da cemo ih naci.
Dedukcijom se znanje ne moze prosiriti. Sve dok nismo na brdu, ne mozemo tvrditi da je bas to brdo to koje trazimo. Da se iza njega nalaze stvari koje ocekujemo.
Tvrdjenje da se deduktivno moze dokazati zakljucak indukcije je prevara ili budalastina.
Isto tako, tvrdjenje da se deduktivno moze opovrci zakljucak indukcije je prevara ili budalastina.
Treba otici na brdo. Ne samo zbog toga sto cemo tamo naci ili necemo naci ono sto trazimo, vec upravo zbog stvari o kojima i ne sanjamo da bi ih mogli naci.
„Prevara Ili budalastina“ se ne odnosi na indukciju ili dedukciju kao metode, vec na mesanje te dve stvari. „Prevara ili budalastina“ se odnosi na prezentovanje zakljucaka do kojih se doslo indukcijom na nacin kao da se do njih doslo dedukcijom I obrnuto.
„Prevara ili budalastina“ se odnosi na tvrdnje
1)da se dedukcijom moze doci do nekih novih informacija
2)da se indukcijom moze doci do zakljucaka koji su ocigledno ispravni/neispravni I da ce ti zakljucci vaziti u svakoj situaciji (kao sto recimo zakljucci dedukcije vaze, bez obzira o kom Peri I kom Miki se radi ili Mari I Dari ili x I y)
„Prevara ili budalastina“ se odnosi na tvrdnja tipa:
Nema potrebe vise da se penjemo na brdo ukoliko zelimo da saznajemo nove stvari.
Nema novog bez penjanja na brdo.
(nema leba bez motike)
Nadam se da ti je jasno da diskutant bez stabilnog nika nije mislio to sto si ti mislio da je on mislio.
„Indukcija kao metod logickog zakljucivanja, u kojem se pravila koja vaze za pojedinacno postupno prenose na opste, je metod koji je kod mene prilikom objasnjenja svesti primenjen sire nego bilo kada i bilo gde do sada. Zbog toga je mozda opravdano ovom pitanju posvetiti vise paznje, obzirom da, kako rece ovaj diskutant, bez stabilnog nika, gore, da su se „Sva takva tvrdjenja do sada pokazala ili kao smisljene prevare ili kao budalastine.“
Nisu se induktivna tvrdjenja pokazala kao prevare ili budalastine.
Kao prevare ili budalastine pokazala su se tvrdjenja da se induktivna tvrdjenja mogu tretirati kao deduktivna i obrnuto.
Извор: SerbianCafe.com (дискусије)
leave a comment