Да л′ тко и тебе, Соларићу, гледи ?

”Најбољи” шећери су у махунаркама (пасуљ, сочиво и сл.), интегралним житарицама и воћу (

Posted in здравље, кувар by Соларић on 11 јула, 2009

Извор: Политика Онлајн (коментари корисника)

Жута превара, златна зарада

Енергетска вредност белог и жутог шећера је потпуно иста, једина разлика је што је овај други – три пута скупљи

Засладити кафу или чај белим или жутим шећером, дилема је која се одомаћила међу потрошачима. Угоститељи нам у кафићима увек уредно нуде обе врсте, а многи помодно бирају жути. И док трговци потврђују да бели почиње да губи трку откако је жути добио епитет здравијег, а томе умногоме доприноси чувена и застрашујућа теорија о три беле смрти – шећеру, брашну и соли, поставља се питање – има ли разлика између белог и жутог шећера, осим оне у цени? Жути је скупљи три пута, а да ли је стварно и здравији?

Јелица Антељ – Стефан Деспотовић

[објављено: 09/07/2009]

Ivan Jurkovic, 09/07/2009,

Auh…mislim da su zaboravili da pomenu da je ogromna razlika izmedju belog i zutog secera. Upravo je to marketinski potez da se govori o tome da imaju isto kalorija i da zuti ima samo malcice vise miderala, ali su zaboravili da pomenu da se upravo zbog toga sto je nepreradjen, zuti mnogo sporije razgradjuje.

Kao i integralno brasno tako i zuti secer. Uostalom, secer i proteini imaju istu kolicinu kalorija, samo sto se proteini toliko sporo razgradjuju, da se deo kalorija potrosi na samu razgradnju:) Zato je zuti secer zdraviji, zato sto dovodi do manjeg skoka secera u krvi. E sada, da li nama uopste trebaju kalorije ako samo sedimo i saljemo kojekakve komentare, to je vec pitanje samopostovanja.

Шећер као проблем , 09/07/2009,

Како је игром случаја код мене пре некако откривена тзв. ”инсулинска резистенција”, или ти предстадијум Дијабетеса 2, бејах приморана да се отарасим лоших навика у исхрани и да научим тако још по нешто... Шећер (онај који купујемо у продавницама бели или жути, свеједно) је сахароза. Она у телу веома брзо прелази у крв и подиже ниво шећера у крви. Веома опасан моменат за шећераше. Има такозвани високи гликемички индекс (ГИ) и као такав је ”неподобнији” за све нас, без обзира на здравствено стање.

Боља ситуација је са фруктозом или ти воћним шећером (ниски ГИ и спорији пораст шећера у крви). Постоје наравно и сви они заслађивачи које не подноси свако (уосталом као ни фруктозу), аспартам, сахарин итд. који такође имају ниски ГИ. Међутим није само оно што ми зовемо шећер проблем, него сви угљени хидрати (брашно, хлеб, пиринач, кромпир) који су заправо тзв. ”сложени” шећери. Њихов унос се такође мора озбињно контролисати, јер је све ”интегрално” боље (хлеб, пиринач на пример) због влакана. Најбољи” шећери су у махунаркама (пасуљ, сочиво и сл.), интегралним житарицама и воћу (наравно количина је одлучујућа).

Укратко речено, у модерним друштвима се ионако све конзумира у повећаним количинама, па и шећер. Све што нам је потребно да би задовољили дневну потребу за шећером је уравнотежена исхрана. Моја куповина шећера се свела на 1кг за можда 2 године, тек за госте који пију чај или кафу са шећером, имам још и жутог из периода заблуде! Верујте ми могуће је када немате другог избора. А када се некад зажелим колача (што је постала права реткост) купим воћни шећер и инегрално брашно… Мање шећера, веома мало соли, само биљна уља (незасићене масне киселине), више кретања и свима ће нам бити боље! Поздрав.

Таман и да на овом свету нема лудака, увек и свако се временом опусти и почиње полако да крши правила

Posted in Срби у расејању, земљорад, кувар, родитељи, SerbianCafe by Соларић on 11 јуна, 2009

Коментари преузети са SerbianCafe.com (дискусије)

Hrana u zabavistu!

TanjaXYZ

28. maj 2009.

Pre neki dan sam došla u zabavište mog 4-godišnjeg sina oko 12 sati i videla čoveka koji je unosio ručak. Uneo je sanduk i na njemu 2 velike, providne plastične kese, jedna napunjena sa 20-tak šnicli, druga sa salatom od krastavaca. Tu se ja onako smrknemm ali ništa.

Sutradan počne mozak da mi radi, i pitam vaspitačicu da li im sve dolazi u plastičnim kesama, i ona mi odgovori potvrdno, znači vruću supu sipaju u kese (tamo gde je kuvaju) i šnicle, i gulaše, i krompir pire, itd, itd, i onda je odnose do zabavišta. Onda vaspitačice preruče iz te velike plastične kese u tanjire i deca jedu. Kaže vaspitačica „ALI ONI SU NAMA POKAZALI CERTIFIKAT da su te plastične kese namenjene za hranu!”

Pošto sam i sama imala loše iskustvo sa plastikom (hranila dete sa Aventovom flašicom 2 godine, nakon čega je ona povučena iz prodaje u Kanadi), hvata me jeza od pomisli da bilo kakva plastika dolazi u kontakt sa hranom koju moje dete jede. Ne znam ni koliko je higijenski jer se te kese ne peru nego dolaze direktno iz fabrike i onda se hrana sipa u njih…

Dala sam direktorici (koja je ujedno i vaspitačica) par članaka sa interneta o štetnosti plastike, ali ne znam kako dalje da se ponašam ako ona odbije da promeni firmu koja im kuva hranu. Kako biste vi reagovali? Jednog dana se probudim da možda preterujem, a drugog dana opet želim da do kraja isteram stvar…Molim vas za savet…

p.s. Živim u Nemačkoj

sta-li-ja-radim-ovde (radim)

30. maj 2009.

Ima jedan savrsen „lek” za takve situacije: ako zaposleni vrtica insistiraju da je sasvim bezbedno koristiti tu plastiku u kontaktu sa vrucom hranom (da ne pricamo sto je sertifikat verovatno samo za hladnu hranu ili možda mlaku), onda im trazite da vam napismeno napisu garanciju da će snositi sve troskove sudske i troskove lecenja kao i kazne za slučaj da se vasem detetu bilo šta bilo kada desi a sto je vezano za posledice korišćenja hrane iz plastike. Da vidite kako će od jednom da promene stav!

Najcesce su ti problemi vezani za endokrin sistem, sto znaci rak testisa, kasnije rak prostate i slično… tako da sa tim nema zavitlavanja i okolevanja.

Inače ja hranu koju moja deca jedu uvek znam ko je spremio i ko je njom rukovao od početka do kraja.

Ili to, ili se covek izlaze raznorazinm rizicima pa se posle pita šta se desilo. Radio sam i sam nekada davno u restoranu gde sam video kuvare kako pljunu u hranu nekome cisto iz pakosti; i kako muve i slična gamad zavrse u salatama. A da ne pricamo sto nešto sto je palo na pod zavrsi nazad u hrani.

Koliko god vi mislili da znate kako i šta prolazi decija hrana, jako se varate. Taman i da na ovom svetu nema ludaka, uvek i svako se vremenom opusti i pocinje polako da krsi pravila sto znači da se ipak vruca hrana na kraju stavlja u kese, i da se ipak ne peru stvari kako treba, i da se na sve strane stedi i vreme i novac, a vasa deca to placaju.

Vasa deca – vasa odgovornost.

CEO (Filozof)

31. maj 2009. u

Dve najgore kombinacije za naše zdravlje: Mikrovalna pecnica i plastika (sve od plastike).

Ja sam pre 4 godine izbacila mikrovalnu iz kuce. Sve sto podgrijavam radim ili na ringli ili u rerni. Kad se desi da u svoju kancelariju ne ponesem svoj rucak ili sendvic, onda odem u obliznji restoran, nešto kao ekspres, obavezno ih pitam da mi ne podrgrejavaju hranu u mikrovalnoj, nego u rerni. Upočetku im malo bilo neobično jer ljudi većinom to ne traže od njih, ali sad su se navikli pa nekad ne moram ni da im kažem već sami urade.

Na zalost živimo u „mikrovalnom drustvu”. Hoćemo sve za 5 sekundi, a o posledicama ćemo pricati kasnije.

Nemojte ljudi da se trujete. Za gospodju sto je postavila ovu temu, ja bih samo upitala da li može nekako da odnese ona ili djete hranu od kuce, umjesto da svakodnevno jede otrov? I nije samo upitanju hrana iz kese, već i kako je to kuvano, od čega, i koliko je to hranjivo, a koliko ima masti, soli, itd.?

Ako mozete neka vam djete nosi domaću hranu. Nazalost skolske kuhinje i vrtici djecu hrane (gotovo 100%) „otrovima”.

sta-li-ja-radim-ovde(radim)

31. maj 2009.

Jolanda i ostali,

mikrotalasne pecnice su opasne zbog toga sto na neprirodan način zagrevaju hranu. One ne proizvode infracrveno zracenje ili nešto sto bismo mogli nazvati prirodnom toplotom; one u stvari menjaju svoj polaritet izuzetno brzo, sto dovodi do okretanja molekula u hrani, slično kao kada bismo vrteli magnet oko nekog magneta koji ima oblik lopte – taj magnet bi se isto tako vrteo.

Kada se molekuli vode u hrani tako zavrte, oni kroz trenje sa okolnim molekulima dovode do zagrevanja. Svi znamo šta je trenje, i sve to ima smisla i ne deluje opasno.

Međutim, kroz to trenje, dolazi do cepanja molekula tih kompleksnih jedinjenja u hrani i samim tim pojave jedinjenja koja ne postoje u prirodi. To su tzv. radioliticka jedinjenja. takva jedinjenja su otrovna za nas organizam jer jednostavno nismo nikada bili u kontaktu sa njima. Kancerogena i ko zna šta još.

Neka medicinska sestra je jednom prilikom podgrejala krv za transfuziju u mikrotalasnoj i pacijent je odmah umro. Da je to ista vrsta podgrevanja kao na sporetu to se ne bi desilo.

Jedan svajcarski naucnik je sve ovo izneo još pre 20 godina na videlo, ali su mu usta bila sudskim putem zapusena. Uz to je izgubio posao i bio izlozen popriličnim problemima i kaznama koje su tražili proizvodjaci mikrotalasnih.

Danas se isposavlja da je bio u pravu i sve mu je vraceno, kao i poprilicna odsteta. O njegovom slučaju mozete dosta toga naći na netu.

Iz tog primera se može nauciti ne samo sto-šta o mikrotalasima, već i o tome koliko je teško doći do istine kada se ona kosi sa profitima velikih korporacija.

Prijatan vam konvenkcionalno podgrejan rucak!

CEO (Filozof)

01. jun 2009.

TanjaXYZ

01. jun 2009. u 10.42 Svi mi koristimo plastične kesice za zamrzavanje hrane, za transport sa pijace, itd, nije to problem (možda ekološki jeste). Problem je sipanje vruće hrane u plastične kese. Plastika nije stabilan materijal, i od vreline se topi ili ispušta jedinjenja koja su štetna (kao što je dokazano na polikarbonatskim bebi flašicama).

Tanja u potpunosti se slazem sa tobom.

Ujedno provjerite malo onu zamrznutu hranu tj. gotova jela što se u Sjevernoj Americi popularno naziva „TV Dinner”. Nedavno je dokazano da ima kojekakve dodatke kako bi izgledala i bila ukusnija. Ti dodaci su trenutno pod zestokim ispitivanjima jer je u prvom istrazivanju dokazano da uzrokuju sterilnost, tumore, migrene, itd.

Neko je upitao cime smo se mi hranili i da ne razmazujemo svoju djecu. Nema tu šta da se dijete razmazi ako jede normalnu domaću hranu, ili bar da se tezhi ka toj normalnoj ishrani. Nismo mi jeli (bar ne do zadnjih 15 godina) nikako ili ne u danasnjim kolicinama brze hrane, preradjenih namirnica, itd. Sve je bilo mnogo zdravije i normalnije. Ogroman je problem sto je prehrambena industrija nasla način preko naših žena/domaćica kako da se obogati. Sa jedne strane im daju sve lagodnosti „brze hrane”, znaci spremanje hrane je svedeno na minimum (boze sto da se mucimo pa da same napravimo bar 5 tegli ajvara ili dzema), a sa druge strane nas bukvalno truju.

Ja lično nikad ne bih mijenjala uspomene koje imam iz kuhinje svojih baka i majke. I to isto želim za svoju djecu. Da znaju šta je prava krofna, torta, pasulj, itd. A ne ovo sve nešto vjestackog ukusa, mirisa i boje.

Pa da samo znate kako nastaje ona „baby carrot” što se skupo prodaje po Americkim i Kanadskim supermarketima nikad je ne biste kupili, a da nekazem pojeli. A tek njihovi hamburgeri. Neka hvala Srpska pljeskavica ima prednost na mom stolu.

A vi koji jedete po „Food Courts” grcki „Donair” moj vam je savjet da to nikad ne stavljate usta. Iz provjerenih izvora znam da je to cist „otrov”.

Pozdrav.

Voce i povrce je „plasticnog” izgleda, a bez ikakvog ukusa i mirisa zbog kojekakvih hormona i preparata koji se koriste da bi izgledalo tako savrseno, i da „gospodje” ne nalaze crve po jabukama, kruskama, itd. Još jedan ogroman faktor koji je bukvalno „upakovan” u tu plastiku zajedno sa vocem i povrcem je zarada i velika proizvodnja. Dok on/prodavac/država saceka sezonsku lubenicu izgubi ogroman novac, a ovako može da nam „podvali meksicku” u sred januara. Navikli su ljude da imaju i ono sto je normalno i sto nije normalno tokom čitave godine i sad je gotovo. Narod se navikao da kupi grozdze u januaru, a kakvo je i šta je sa tim vocem uradjeno nije bitno.

Moj savjet vam je ne jedite neorganske jabuke, tresnje, grozdze, breskve, kajsije, jagode, paprike, krompir, kupus, luk (crni i bijeli, zelenu salatu, spanac, mrkvu, i ne skupljajte kupine i maline po naseljenim zonama. To je puno pesticida i još kojekakvih otrova.

Najbolja razlika se uoci kad prvi put dodjete u Ameriku i probate njihovo meso, mlijeko, jaja, pa zatim voce i povrce. Pa kad sam ja prvi put ispekla jaja ili pojela kremendadlu mislila sam da ću da povratim od tog ukusa.

Sa vremenom sam pronasla prodavnice koje imaju robu sličnu ili istu kao nasu (nisu srpske (a ni od bivših država), jer ih u mojoj okolini nema) pa je sad sto puta lakse.

Ujedno imam tu sreću sto nam je kucno prijatelj naucnik bas u državnom odsjeku za hranu, vazduh, vodu, itd. On nam je dosta otvorio oci za mnoge stvari.

Pozdrav.

Što se tiče sigurnosti Orgаnske hrane to je ipak zestoko regulisano bar u sjevernoj americi. Postoji nekoliko razlicitih takoreci oznaka po kojima se zna šta je „prirodno”, šta je organsko, djelimicno organsko ili 100% organsko. Kazne su zestoke ako neko zloupotrebljava „organsku” oznaku, a taj produkt to ustvari nije.

I ja idem po farmama i kupujem neke stvari kad ih nema u prodavnici ili su jednostavno boljeg kvaliteta, a i dosta je jeftinije.

gornji komentar je upravu. Sa jedne normalne farme (znaci one što ne koristi „otrove”)sve je boljeg ukusa i mirisa. Ne moze se usporediti. Ujedno pomazete lokalnu ekonomiju i lokalne poljoprivrednike.

Pozdrav.

„За кожу је јако корисно подмазивање „изнутра””

Posted in здравље, кувар, SerbianCafe by Соларић on 5 јуна, 2009

Preuzeto sa SerbianCafe.com (дискусије)

Bore oko usana

mackicamica

28. januar 2009.

Drage moje,pomagajte. Od nedavno sam primetila borice oko usana, zapravo tanke linije, s tim sto je na levoj strani izrazajnije. Probala sam od DIARDEMINE, FALTEN EXSPERT 3D, i nisam zadovoljna. Možda ima veze i s godinama, tridesetu sam napunila, a nisam bas neke puno kvalitetne kreme koristila. Da li vi imate s tim iskustva? Hvala unapred. pozdrav.

Ursula-amd

29. januar 2009.

Ma batalite to pusac ,skupe kreme itd-
ja imam punih 35 godinica ,ljudi se slogiraju jer mi ne veruju –
bez ijedne bore
Nikad nisam kupovala skupe kreme ,mislim da bas ta teska hemija unistava sve-
cisto maslinovo ulje !
Sa maslinovim uljem skidam sminku ,i kupam se i umivam iiiiiii sve,sve!
Ujutru jedino stavim dnevnu kremicu ,divim se ženama koje bacaju pare na kreme i razne gluposti a opet bez ikakvih rezultata!

Rebelde24

29. januar 2009.

Ursula, da li stavljas maslinovo ulje na lice pre spavanja? Da li treba da se drzi u frizideru i da li je ok da se stavlja hladno na kozu ili ipak mora malo da postigne kucnu temperaturu?
Hvala unapred
Pozz

Ursula-amd

30. januar 2009.

Maslinovo ulje stavi u neku flasicu (manju ) i drzi je u oramaricu u kupatilu (nikako frizider)

najbolje je je kad je sobna temperatutra ili malo hladnije –
već posle par puta masaze ,videcs da je koza elasticnija,svezija –
možeš da pomesas sa malo bebi ulja ili da stavis malo mleka za telo ,to je ako ti smeta miris maslinovog ulja-
mada najbolje cisto-
slobodno stavi u kadu dok se kupaš par kasika ,apsolutno hrani kozu a ekstra dobro deluje na kozu gde ima ostecenja ili bora!
Uvece na komad vate nanesi na lice i dobro utapkaj –

Lice

Ako želite da vam koža lica bude mekanija i puna vlage, umasirajte malo maslinovog ulja u kožu, a na oštećene dijelove kože stavite malo više ulja.

Skidanje šminke

Na vatu ili maramicu nanesite malo maslinovog ulja i time skinite šminku. Dobro je kao bilo koje mlijeko za čišćenje šminke.
Usne

Ako imate suhe i oštećene usne, nanesite tanak maslinovog ulja. Sigurno će vam pomoći

vagabundo_((bas_tako))

31. januar 2009.

Lubljenice Dr.Hauschka je nemacka kozmetika i može da se naruci preko
neta http://www.drhauschka.com/ima još dosta drugih sajtova,tako bilo gde da živis možeš je poruciti.
Kozmetika je vrhunska i potpuno prirodna,ne sadrzi sinteticke,niti zivotinjske supstance.

Što se tiče maslinovog ulja nije loše kao pakovanja za kosu,i u ishrani ,nikako ga ne bih preporucila za jedinu i primarnu njegu lica,jer je teško i može da zacepi pore.Ne sadrzi potrebne sastojke koji su neophodni kozi lica i tela.Maslinovo,beby ulje ako koristis iskljucivo umesto kreme,make up removera,losiona… i to još u debelom sloju,nikakvog efekata neće imati osim sto možeš dobiti akne od silne masnoce!
Pozdrav

LP

31. januar 2009. u 08.28

A i ne prija svakome miris maslinovog ulja…
Ma sve je genetika i vrsta koze. Ja ne koristim skupu kozmetiku (doduse ni maslinovo ulje), imam 48 godina i jedva neku boru smejalicu (doduse pocela je koza malo da mi „visi” ispod brade, ali šta da se radi, ipak su to neke godine). Moja majka, koja je uvek kupovala skupe Lancome kreme zbrckala se već u 30-oj godini, ja je ne pamtim bez bora. Ali to je zato što je uvek imala extra suvu kozu i nije koristila ni gram ulja u ishrani. Meni je naturopata vise puta naglasio da je za kozu jako korisno podmazivanje „iznutra” – maslinovo ulje u ishrani, ulje od lanenog semena, od bundeve, od psenicne klice… da ne govorimo o ribljim uljima i AD kapima.

mackicamica

31. januar 2009.

Hvala vam drage moje na ovako lepim savetima.Pozdrav

Иритантно користи придев српски уместо евро(ср)пски

Стари српски сир у кришкама

…  „Напослетку, зашто наглашавате да је то српски сир. Да ли овиме нешто желите да поручите? Зар не мислите да је то мало претерано, да би то остале могло да повреди. Ипак, на овој пијаци се окупљају и други. Знате ли, уопште, да српски сир, као такав не постоји. Француски сиреви, то да. Али, српски, то је пренаглашено…„. Човек за тезгом шири руке: „Па, ја сам од Уба. Зато кажем да је тај сир тај сир. Нисам знао да то неког цвеља. И други нуде… свак нуди своје. Знате шта, а што се вређате, што само не пробате сир?“. …

Горан Петровић
[објављено: 31/03/2009]

Мирослав Анђелковић , 02/04/2009,

Аутору ремек дела савремене српске књижевности, фантазмагоричне “Опсаде цркве Светог Спаса“, пружам пуну подршку за непримерену дрскост да у “европској Србији“ по питању традиционалног сељачког производа овако иритантно користи придев српски уместо евро(ср)пски.

Сам Свевишњи га је изгледа навео да не помиње неодољиву (евро)српску гибаницу од нареченог сира, јер би лавина гнева евросрпских еврољубаца била далеко жешћа.

Горане, честитам на врхунском умећу!

Извор: Политика Online (коментари корисника)

Права „БИО“ храна се гаји у потпуно природним условима, на сунчевој светлости, из семена са самосталном могућношћу репродукције, …

Posted in Србија, здравље, земљорад, кувар by Соларић on 4 априла, 2009

Vodič za emigraciju

Kako se hranite u Americi?

Преузето са:  elitesecurity.org

Pici man @ 14.01.2008.

Čovek jednostavno razmišlja na način jednog pravog pravcatog vekovnog proizvodjača čiste i zdrave NORMALNE hrane – seljaka koji nije još podlegao „novim tehnologijama“ proizvodnje i odgovara „iz prve ruke“ što izgleda vama gradjanima koji prvo pre konzumiranja hrane čitate na kutijama iste koliko plastike i olova sadrži, … naravno da nije jasno i nikada i neće biti. Ista je priča i oko LEKOVA u toj americi gde postoje oni „zdravi“ i oni manje zdraviji iako nose identično ime ali ne iste cene … No, da se vratimo na hranu …

Znači, kako bi jeli zdravu BIO organsku hranu, moramo se latiti MOTIKE radi suzbijanja korova, formiranja guzice prema traktorskom sedištu, udisanju mirisa stajskog djubreta i naročito potrazi za zdravim semenom sa samostalnom neograničenom mogućnošću reprodukcije koje se polako gubi pod genetski modifikovanim semenima. Hmm … sa stanovišta jednog seljaka koji je ceo život koristio svoje domaće seme salate, kupusa, šargarepe, paradajza, krastavaca, krompira, kukuruza, …. jeo svoje domaće jabuke i kruške, … i svoje domaće životinje koje su primera radi nosile „domaća“ jaja hranjene domaćim kukuruzom, ječmom, pšenicom, zelenom masom … da ne govorim o sušenom mesu ili uopšte „domaćim“ svinjama koje gle čuda nemaju ni gram holesterola iako imaju više masnog nego mišićnog tkiva (i to opet naravno saznajemo iz izvora nekog stranca – nemaca koji su tako nešto ispitivali a ne od naših eminentnih gradjana kojima smeta spominjanje amerikanaca u negativnom svetlu) je zaista veoma čudno kada sada čita tekstove i žalopojke onih koji bi pre kupovine i konzumiranja hrane na njenom „pakovanju“ da pročitaju koliko ima štetnih materija ili koliko goji kako bi navodno održavali liniju ..

ghost2k3 je hteo reći da na selu i dalje hvala bogu ljudi konzumiraju dosta iz tkz. „zdrave hrane“, čak bi mogli reći konzumiramo etiketiranu „BIO“ hranu, koja se u gradovima prodaje za tri puta veću cenu (što je i normalno jer se takva hrana ne može proizvoditi u velikim količinama) i da je potpuno u pravu kada veli da njegovu babu ne može tamo neki debeli amer učiti (koji je jeli prethodno govorio kako je najbolja hrana baš u Mac-u iz razloga BRZE ZARADE, pa kada se shvatilo da to uništava organizam opet na insistiranje raznih „nevladinih i zelenih“, onda brže bolje da onu koju smo ranije odbacili kao teško proizvodivu malo ukrstimo sa tehnologijom i prodajemo kao BIO, ma da ..) kako da gaji, bere i priprema svoje šljive ma šta vi mislili o našoj poljoprivredi i „hranjenju pola Evrope“.

Jer, hraniti „pola Evrope“ nećemo moći zdravom BIO hranom ma šta lagali i govorili nama samima ili svima ostalima ili čak slušali tudja ubedjenja o tome da je moguće. „Zdrava šargarepa“ nije ona koja se od nicanja pa do berbe gaji ispod najlona, u zemlji natopljenoj veštačkim djubrivima, prskana hemijskim sredstvima ii genetski modifikovanog semena koje jeli daje mnogo veće prinose. Ako bi velike prinose, moramo se pomiriti sa time da takva hrana nije i nikada neće moći biti „BIO“ ma šta pisalo na kutiji i samoj etiketi. Prava „BIO“ hrana se gaji u potpuno prirodnim uslovima, na sunčevoj svetlosti, iz semena sa samostalnom mogućnošću reprodukcije, … i naravno, ne daje ni 30% prinosa koliko daje „nova“ BIO ili kako god želeli nazvati hranu. Kakva li je stvarno ona koja nije „BIO“ … ne želim ni da pomišljam.

Svaka čast na rezonovanju gospodine @ghost2k3 i shvatanju „problematike“:

Citat:

ghost2k3: Prvo su im punili glavu brzom hranom, nagojili ih, pa onda im sada prodaju „organsku“ hranu?! Vidim poceli i kod nas da prodaju organsko voce, jabuke?! Pa reko, a kakve su ove pored, duplo jeftinije, neorganske? Plasticne?

Pa ranije je sva hrana bila „organska“ kako vole pomodari da je zovu, pa su onda zarad brze zarade napravili „losu“ hranu, pa se sad opet vratili na organsku, ali po znatno vecim cenama …

Citat:

Andrej013ili mozda da sve ljude sa poljoprivrednog faxa prebacimo na zanat kod njegove bake pa da zivimo u zdravlju i veselju?

„Poljoprivredni faks“ je i nastao na osnovu zanata kojim se bavila „baba“ i svi ostali po poljima ove divne naše … niko na njemu nije izmislio „toplu vodu“. Na nesreću, poljoprivredni fakultet je naročito danas u službi velikih industrijskih proizvodjača koji treba da prehrane milione gladnih usta u velikim gradskim sredinama, samim tim pomogne u brzoj proizvodnji masovnih količina hrane koja brzo sazreva, duže traje do raspada(kvarenja), zbog velikih količina je vrlo jeftina i povoljna, i ne odstupa previše od one koju je proizvodila „baba“ nekada.

Na kraju svih krajeva, ultimativna težnja poljoprivrednih fakulteta i ustanova je boldovana rečenica gore koju su baš oni degradirali u misiji proizvodnje jeftine hrane, velikih prinosa i naročito važno -> biljaka otpornih na bolesti — uhhh ovo je tek za raspravu — uzmeš, modifikuješ osnovno seme sposobno za samostalnu reprodukciju koje je opstalo hiljadama godina, seme koje je dala sama priroda radi navodne zaštite od bolesti, šetočina, većeg prinosa i dobiješ JALOVI hibrid koji napadaju nove bolesti i štetočine koje su HILJADAMA puta razornije od osnovnih prirodnih bolesti koje su napadale i napadaju osnovno prirodno seme i još dobiješ seme koje samostalno dalje ne može da se razmnožava. To je uspeh poljoprivrednih fakulteta? Svaka im onda čast.

(more…)

Срби урадили ово – уништи их, Срби урадили оно – уништи их, Слава је крканлук – уништи је…

Posted in Србија, кувар, медији, религија by Соларић on 1 априла, 2009

Сезона крсних слава и(ли) крканлука

Склоност ка претераном разбацивању и крканлуку у сезони слава није новијег датума. Остало је забележено да је Свети Петар Цетињски почетком 19. века у Црној Гори привремено забранио крсне славе. На такву радикалну меру митрополит црногорски се одлучио јер су домаћини почели да се задужују да би припремили богату трпезу због чега су породице потом месецима живеле у немаштини.

Миленко Пешић
[објављено: 21/12/2008]

Љубиша Митровић, 22/12/2008,

Наслов овог чланка је или несрећно изабран (што би могло бити знак ствараочевог непознавања посла кијим се бави) или пак примерено одабран да се злонамера ствараоца оствари на лак начин (што би била потврда да је писац научио једну од лекција злонамерног новинарства).

Ево и зашто. Наслов је недвосмислен, он има само једно значење – Славе и крканлуци су једна те иста ружна и неприхватљива ствар. Нигде места недоумици. Речи испод наслова, за оне који се ипак одлуче да их читају иако је већ све речено у наслову, немају никакве везе са самим насловом.

Нигде се не показује како су то Славе исто што и крканлуци, а хвала Богу, такво тврђење је чиста бесмилица па се и не може доказати. Ако је писац имао искрене намере, да изобличи један непримерен начин понашања, `благоутробије`, онда треба да зна да је то особина појединаца а никако целог народа, а поготово да нема никакве везе са самом Славом.

Оно што мени не дозвољава да поверујем у добронамерност писца текста, је, да је ово каљање Славе и српског народа урађено по испробаном рецепту који су непријатељи свега што је српско примењивали нарочито од 90. на овамо. Срби урадили ово – уништи их, Срби урадили оно – уништи их, Слава је крканлук – уништи је…

А после узми па читај мемоаре зликоваца како си био у праву (наравно, ако си преживео).

Извор: Политика Online (коментари корисника)

„Након два мјесеца храњења нездравом храном два су миша убила трећег и појела га“

Posted in здравље, кувар, образовање, породица, родитељи by Соларић on 27 марта, 2009

Преузето из књиге: SJEME OBMANE, Jeffrey M. Smith

Stitt je bila uvjerena kako su mnogi problemi s kojima se suočavaju škole u Americi uzrokovani lošom prehranom. Nakon što je uspjela promijeniti ponašanje kriminalaca, vjerovala je da će utjecaj na srednjoškolce biti dječja igra.

Ona i njezin suprug Paul, biokemičar, došli su u svoju lokalnu školu s neobičnom i velikodušnom ponudom. Htjeli su izbaciti automate za prodaju sokova i prerađenu hranu i nahraniti učenike svježom, cjelovitom hranom, prateći pritom kako im se ponašanje poboljšava. A Stittovi će platiti račun. Zapravo, budući da su posjedovali tvrtku Natural Ovens, pekaru za cjelovite pekarske proizvode, njihova kompanija slat će školi svoje zdrave proizvode i zaposliti svog kuhara u školskoj kuhinji.

Uprava škole spremno je prihvatila ovu ponudu bez obveza, a čak je i očekivala neke promjene. Ono što su dobili, bilo je revolucionarno.
Škola je postala mirna, djeca su se dobro ponašala, neopravdani izostanci nisu problem, a svađe su bile rijetke. Ocjene su se popravile, a učitelji su se mogli posvetiti podučavanju umjesto da neprestano discipliniraju učenike. „Više u razredu nema ometanja niti poteškoća s ponašanjem učenika kakve sam imala prije novog programa prehrane„, kaže nastavnica Mary Bruvette.

Čak su i problematični učenici zahvaćeni ovom revolucijom.
Brojevi su impresivni. Otkad je program započeo prije pet godina, nije bilo unošenja oružja, odustajanja od škole, izbacivanja, samoubojstava, pa čak niti droga.

Jedan nastavnik iz iste škole nekoliko godina ranije proveo je sličan pokus s miševima. U jednom kavezu tri su miša jela nezdravu hranu; u drugom su tri miša jela cjelovite namirnice. Razlika između dvije grupe bila je šokantna.
Miševi koji su jeli nezdravu hranu, kaže Stitt, postali su „vrlo usamljeni i nedruželjubivi.“ Kad su stupali u interakciju, često su se tukli.
U svakom kavezu nalazila se kartonska cijev načinjena iz role papirnatih ubrusa. Miševi hranjeni nezdravom hranom poderali su svoju cijev na komadiće, dok je grupa hranjena zdravom hranom koristila svoju cijev kao spavaonicu. Činilo se da su miševi hranjeni nezdravom hranom zaboravili na svoje normalno noćno ponašanje, jer su tijekom dana toliko jurili uokolo da ih je nastavnica morala prekriti kako bi stišala buku u razredu.
Nakon dva mjeseca hranjenja nezdravom hranom dva su miša ubila trećeg i pojela ga.

http://www.naturalovens.com

http://www.vasezdravlje.com/izdanje/clanak/733/

По старинским рецептима у хлеб иде и мало сирћета

Posted in кувар, SerbianCafe by Соларић on 24 фебруара, 2009

Bogavac – May 04, 2000

Znas Rusi vise vole one teske crne hlebove, sto ti je dovoljno jedno parce i malo sira i malo votke pa gotova vecera, ako dodas i malkice crnog luka.

Recept za moj omiljeni hleb je kombinacija izmedju majstorija Rusa i Nemaca, jer sam nakon dugogodisnjeg ispitivanja shvatio da valja koristiti znanja i iskustva svih, koji se u hleb nesto razumeju.

O hlebu zapravo svi narodi znaju sve, ali svako na svoj nacin.

Elem, ide recept, doduse bez preciznih mera, posto to treba iskustveno da se utvrdi, ali priblizno ce posluziti.

HLEB SA SUNCOKRETOM

Potrebno : 750 gr. mesavine (po 1/3) crnog psenicnog brasna, razenog brasna i heljdinog brasna, 30 gr. svezeg kvasca, 2 dcl. mlakog mleka, 1 kasicica secera, 2 kasicice soli, 1 oveci krompir, vode po potrebi, saka oljustenog suncokretovog semena, 1-2 kasike susama.

Priprema : Sva tri brasna dobro promesati sa solju u ciniji za mesenje i ostaviti na stranu. Kvasac izmrviti i umesati u mleko u kome je predhodno rastopljen secer. Zrna suncokreta preliti vrelom vodom i ostaviti da se kisele. Kad kvasac nadodje u sredini brasna napraviti udubljenje i usuti kvasac sa mlekom pa mesiti rukom u krug dok prihvata brasno, po potrebi dolivati mlaku vodu, sve dok se ne formira zilavo testo, koje se odvaja od zidova cinije.

Prekriti testo krpom i ostaviti na toplom mestu da raste najmanje 3 sata.

Nakon toga dasku za mesenje dobro pobrasniti belim brasnom, one suncokrete iscediti pa mesiti testo sa suncokretom, dok ne pocne da se odvaja od ruku i semnke ne budu ravnomerno rasporedjene po testu.

Testo razdvojiti na dve polovine, formirati mesenjem dve veknice i ostaviti ih na pobrasnjenoj dasci pokrivene krpom oko 1 sat da opet malo izrastu.

Zagrejati rernu na 250 C , pobrasniti pleh na kome ce se peci hlebovi, hlebove premazati hladnom vodom i posuti susamom, pa ih staviti na pleh na udaljenosti od najmanje 10 cm. jedan od drugog i staviti u rernu.

Odmah smanjiti temperaturu na 150 C i peci oko 25-30 minuta.

Kad je hleb pecen, ponovo ga lako premazati vodom, uviti u krpu i ostaviti da se ohladi.

Prijatno.

Bogavac – May 04, 2000

UUuuupsss, zaboravih na onaj krompir.

Njega treba skuvati u ljusci, oljustiti, dobro izgnjeciti i umesiti u testo kod prvog mesenja.

Izvinjavam se zbog propusta u recepisu, al’ ne zamerite, valjda su godine delovale.

BC – May 04, 2000

Evo jednog recepisa koji po mom misljenju zasluzuje paznju. Nedavno ga je postirao Bane…..

::Hlep, ali lep, lep ko suncokrep

Preporucujem crni hleb, a crni hleb ja pravim od mesavine belog brasna i mekinja. Recimo 1kg belog brasna i 250gr mekinja. Ranije sam pokusavao sa mesavinama integralnog brasna, dodavao integrlno razeno, integralno ovseno, kukuruzno, psenicne klice, i svasta vazda. Hleb je uvek bivao ukusan, ali nekako tust i kompaktan, najbolji bi bio sutradan, tanko secen pa tostiran. Kukuruzno brasno sprecava podizanje testa, a integralno i inace malo raste. Zato sam se vratio svom prvobitnom receptu, mozda je 2 mm manje zdrav ali je zato bar ukusan do neba. Samo da ga vidis, ko slavski kolac, pa vazdusast, lagan, kad ga udaris odozdo, samo zveci, a mirise cela kuca.

Na ovu kolicinu ide 2-3 ravne kasicice soli. Brasno ne sme biti hladno, treba da je sobne temperature. Svi kazu da treba da bude prosejano, ne znam zasto, mozda kad se dugo drze velike kolicine brasna onda se ono umoljca, pa da ne uleti kakav leptiric ili ne daj boze crvic. To je bilo nekada tako a posto mi sada brasno kupujemo obicno u malim kolicinama i ne stoji dugo valjda ova predostroznost postaje izlisna. Ili se mozda seje da bi brasno bilo rastresito? Tko zna. Ja uvek brasno izmesam viljuskom da se malo rastrese.

Po starinskim receptima u hleb ide i malo sirceta (1-2 kasicice), malo ulja (1-2 kasike) i malo secera (1-2 kasike), a vi kako hocete. Savetujem da dodate malo od sledeceg, laneno seme, suncokretovo seme, susam, kim ili mozda malo seckanih oraha, recimo 2 stvari od pomenutih.

Kvasac zamesamo sa ½ kasicice secera, malo brasna (2-3 kasicice) i malo mlake vode (2-3 kasicice) da bude gusta jednolicna masa kao krem. Ja to obicno uradim u velikoj casi bez drske pa casu stavim u neku posudu sa toplom vodom (ne vrelom) i pokrijem tacnom. Kvasac napuni casu za oko 5-7 min zavisi koliko je svez. Kvasac slobodno mozete zamrznuti i posle sve isto samo se prvo mora odmrznuti. Voda ne sme biti vrela, da mozete drzati ruku.

Sad u ono izmesano brasno sipam kvasac kad naraste i onda mesam viljuskom i dodajem mlaku vodu. Kad se zgusne, nastavljam da mesim rukom, povremeno zaprasim brasnom. Ovo je trenutak kad moze da se kapne po malo ulja da se ne lepi. Dobro se izmesi, jer kazu ako nije dobro izradjeno testo hoce kora da se odvaja.

Zatim testo pokriti krpom i ostaviti negde na toplo mesto ali ne na vruce, bilo gde u kuhinji, dovoljno je toplo. Treba mu oko sat – satipo vremena da se udvostruci. To zavisi od temperature, ako je testu hladnije potrebno je vise vremena, ali pazite da ne pregori, sobna temperatura pa par stepeni vise, dovoljno.

Kad se podigne treba ga premesiti. Inace, posudu u kojoj pecemo hleb treba namazati margarinom (puterom, mascu, ne uljem) i napuniti hladnom vodom, to da se hleb ne zalepi, i tako neka odstoji.

Testo podelimo na 3 dela. Prvi deo razvucemo na krug debljine prsta a precnika nesto veceg od serpe za pecenje. Namazemo ga margarinom, pa preko njega razvucemo 2. deo testa. Opet ga namazemo margarinom i preko njega razvucemo i treci deo testa. Pustimo ga da malo odstoji i upije margarin (15ak min.) pa ga onda jos malo razvucemo onako sve zajedno. Sad taj veliki krug isecemo na 8 delova (krst pa unakrst). Svaku osminu urolamo sa debljeg ka tanjem kraju u kifletinu i istu presecemo na pola. Serpu za pecenje ispraznimo od vode i poprasimo sa malo brasna i sad redjamo one polukifle tako sto deblji kraj polukifle stavimo uza zid serpe a tanji ka centru serpe. Tako napunimo serpu sa 7/8 po pola = 14 polukifletina, a poslednju osmu kiflu ne secemo nego je savijemo, da dodirne krajeve, u loptu i to stavimo u onu rupu u sredini serpe.

Sad imamo punu serpu. Rernu smo ugrejali na 200 stepeni a testo pre pecenja namazemo hladnom vodom i uljem ili jajetom pa pospemo susamom ali i ne mora.

Pece se 45 min. Bilo bi dobro staviti manju posudu sa vodom u rernu, zbog sjajne kore, kazu. Kad se izvadi i ako hocete da korica bude tvrda-res onda hleb ostavite otvoren na nekoj resetkastoj povrsini ili dasci jer ako ga uvijete u kuhinjsku krpu, onda ce korica biti meksa. Hleb uvek treba da se prohladi inace se ima utisak da je sredina gnjecava (nepecena).

Ovakav hleb izgleda fantasticno, mirise fantasticno i fantasticnog je ukusa. Noz nije potreban, samo se odlome latice suncokreta. Malo ima savrsenih stvari u vaseljeni, a ovo je jedna od njih. Zato uzivajte.

Ako nemate vremena za kifliranje jednostavno rasporedite testo po serpi za pecenje, sacekajte da testo naraste, neka se dobro podigne, tako ce biti vazdusastije i laganije), nakvasite odozgo i pecite na isti nacin.

Okrugli hleb se najboje sece kad se presece na pola pa onda secena strana stavi na dasku pa sece popreko. Isecite tako polovinu ali ostavite parcice zajedno i tako posluzite, lepo izgleda.

Kod mene svi vole res, pa toplo preporucujem kad izvadite hleb, stavite ga na dasku na 2 varjace, tako da odstoji malo i da ima vazduha okolo (i odozdo). Jednom sam ga stavio na plitak tanjir i posle 2-3 sata (toliko se najmanje hladi) u tanjiru je ostala barica vode. Mesavina je moje „autorsko“ delo a dizajn sam video u komsiluku.

Mozete da pravite i male lepinjice, onda se pece oko 30 minuta.

Text je dugacak, ali stvar je fundamentalna, LEBAC bre :).

Извор: SerbianCafe.com (дискусије)

Принципи здравог живота

Posted in здравље, кувар, SerbianCafe by Соларић on 29 јануара, 2009


kolesterol – 18. decembar 2006.

principi zdravog zivota

-poslije konzumiranja kafe, alkohola ili caja popiti dodatnu casu vode jer su to diuretici

sto vise jesti hranu u prirodnom obliku

ne piti sokove, gazirana pica I sl jer procesom pasterizacije sve je unisteno I u organizam ništa ne unosimo osim secera

izbjegavati toksine (parfeme, osvjezivace vazduha, sminku, nositi rukavice kad si u dodiru sa kemikalijama kao sto je deterdjent za sudje i sl )

jesti sto vise sirovog povrca I voca jer ga nam je takvog dala majka priroda

-Ukoliko kuhamo hranu onda na sto slabijoj temperaturi da bi sacuvali hranjive sastojke

hranu dinstati na vodi ili kokosovom ulju

-Kad hoćemo da zacinimo neko jelo koristiti iskljucivo ulja cjedjena na hladno

-Obavezno koristiti morsku NERAFINISANU so

koristiti zuti nerafinisani secer sto je mnogo manje zlo od bijelog secera. Inače secer je najvece zlo,kad je u pitanju hrana,koje je ljudski rod izumio.

-hranu sam pripremati,a izbjegavati procesiranu hranu I hranu po restoranima

Kad se kupuje upakovana hrana UVIJEK citati sastav I obratiti paznju na slijedece

Vjestacki okus

Vjestacke boje

Aspartan

MSG

Hidrogenizovana ulja

Mlijeko u prahu

Razni izolovani proteini

ne jesti tofu I sojino mlijeko jer su visoko procesirana hrana I jako nezdravi

ne piti mlijeko (covjek je jedina zivotinja koja kad se odvoji od sise I dalje pije mlijeko,

-jesti mlijecne proizvode samo od sirovog mlijeka

Jaja su idealna hrana jer ih imamo u prirodi, samo moramo paziti da su sto manje pecena I to na kokosovom ulju

meso bi trebalo biti organsko, sto znaci bez hormona I pesticida I peceno na laganoj vatri

izbjegavati mesa sa rostilja

-izbaciti Teflon sudje

jesti mljevene lanene sjemenke jer imaju isti sastav kao riblje ulje a prijatnog su okusa. Mogu se mljeti u mlinu za kafu I pomjesati sa jogurtom koji je dobiven od mlijeka koje nije homogenizovano

-praviti hljeb od crnog brasna

ne kupovati hljeb upakovan u najlon kese jer je takav hljeb pun gljivica I aflatoksina koji je veliko opterecenje za jetru

Извор: SerbianCafe.com (Дискусије)

Sijanje sjemena uništenja

Posted in здравље, земљорад, кувар, образовање, породица by Соларић on 26 децембра, 2008

Sijanje sjemena uništenja – 2. dio

(…) Argentinska ekonomska kriza s kraja devedesetih i početka 21. stoljeća oslobodila je goleme, dodatne površine zemlje – bankrotirani poljoprivrednici morali su se odreći svojih imanja prodajući ih za nekoliko lipa. Korporativni grabežljivci i zemljoposjednici latinfudisti to su iskoristili u punoj mjeri.

S mehaniziranom monokulturom GMO soje, broj argentinskih mljekarskih farmi prepolovljen je, a »stotine tisuća radnika istjerani sa zemlje« u siromaštvo.

(…) Nekoliko zemalja Europske zajednice uključujući Francusku, Njemačku, Austriju i Dansku – zabranjuju prodaju čak i nekih biotehnoloških prehrambenih proizvoda koje je EU odobrila, na taj način dodatno umanjujući izglede genetski modificirane hrane. Ankete pokazuju zašto – evropsko javno mnijenje snažno se protivi GMO hrani i sastojcima. Razina protivljenja u Francuskoj je čak 89%, od kojih 79% želi da vlada zabrani GMO proizvode.

(…) To pokazuje da su europski potrošači daleko napredniji od američkih i (zasada; op. A), mnogo bolje zaštićeni, zabranom ulaska GMO proizvoda na tržište i obavezom označavanja onih GMO proizvoda čija je prodaja dopuštena.

Ta odredba je ključna jer ovašćuje potrošače da sami odluče hoće li konzumirati ili izbjegavati te prehrambene proizvode. Ako ih se dovoljno ljudi bude klonilo, trgovine ih neće držati.

(more…)